POČETKOM 1950-ih, nakon što je nedavno osvojila dva uzastopna prvenstva F1 s Alfettom koju je prvo vozio Farina, a zatim Fangio 1950. i 1951., milanska marka željela je proizvesti model koji bi mogao održati količine proizvodnje i privući širu publiku, ali održavajući glavne značajke koje su Alfa Romeo već učinile uspješnim: tehnologiju, performanse i stil.

Prvi dizajn u kući Bertone

Alfa Romeo Centro Stile krenuo je s radom i jedan od njegovih prijedloga - za verziju Sprint coupé - kasnije je u Bertoneu razvio Franco Scaglione. Isti je dizajner kasnije napravio Giulietta Sprint Speciale i prekrasan 33 Stradale iz 1967. 

Bertone je potom osobno nastavio nadgledati izgradnju Giuliette Sprint. Rezultat je bio nisko postavljen automobil s minimalističkim bokom i stražnjim dijelom s jako nagnutim stražnjim staklom. Njegov uspjeh je bio trenutan i nevjerojatan.

Giulietta je službeno predstavljena javnosti 21. travnja 1954. na sajmu automobila u Torinu, samo u coupé verziji. Giulietta Sprint odmah je pogodila žicu u prvim danima Motor Showa, kada je prikupljeno oko 2000 narudžbi, ogroman broj za to vrijeme.

Dva tjedna prije lansiranja organizirana je pretpremijera u dvorištu tvornice Portello za insajdere i vlasti: dvoje glumaca iskočilo je iz helikoptera odjeveno u Shakespeareove Romea i... Juliju.

Prva Alfa sa ženskim imenom

Giulietta je postala miljenica Italije kao prvi Alfa Romeo koji je uzeo žensko ime nakon što je brzo osvojio javnost za koju je djelovao kao simbol ekonomskog procvata.

Alfa Romeo je ušao u novu natjecateljsku arenu kompaktnih kupea visokih performansi i postavio je nove tehničke standarde i standarde performansi koji ga stavljaju ligu ispred njegovih konkurenata.

Giuliettin motor bio je četverocilindrični s dva bregasta cilindra od 1290 cc, izrađen u cijelosti od lake legure (u to vrijeme inovativno rješenje za motor masovne proizvodnje) koji je tjerao automobil do najveće brzine od približno 170 km/h, uz performanse usporedive s automobilima iz više kategorije.

U svojoj Veloce verziji Sprint je također osvojio svoju klasu na Mille Miglia 1956., kao i nebrojene pobjede na stazama i cestama diljem svijeta.

Svjetski hit

Sprintu se ubrzo pridružilo nekoliko drugih verzija: limuzina, Spider koji je dizajnirao Pinin Farina imajući na umu tržište SAD-a (što se tiče Sprinta, također dostupan u verziji Veloce); Sprint Speciale, također Bertone, Giulietta SZ tvrtke Zagato. Postojala je i karavanska verzija, nazvana Promiscua. 

Kada je 100.001. limuzina Giulietta sišla s proizvodnih traka u tvornici Portello, Giulietta Masina (muza Federica Fellinija) osobno je proslavila ovu veliku prekretnicu u proizvodnji; bio je to prvi model proizvođača automobila sa sjedištem u Milanu koji je postigao šesteroznamenkasti volumen.

Od 1954. do 1965. proizvedeno je 177.690 Giulietta u svim varijantama, svjedočeći o uspjehu i privlačnosti koja ne pokazuje znakove smanjenja tijekom vremena.