TIM ISTRAŽIVAČA, u kojem su i hrvatski znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković, otkrio je ključnu ulogu virusa u ciklusu metana na Zemlji – plina koji predstavlja drugi najveći uzrok emisija stakleničkih plinova. Detalje istraživanja za N1 je otkrio dr. sc. Sandi Orlić s Instituta Ruđer Bošković.

"Istraživanje virusa i klimatskih promjena je nešto relativno novo”, kaže Orlić pa dodaje:  “Znali smo da arhebakterije stvaraju metan, dok druga vrsta, prave bakterije, razgrađuju metan. Onda smo zaključili – imamo bakterije, a pošto u jednoj kapljici vode imate od milijun do deset milijuna stanica bakterija, vjerojatno ima i virusa koji se nalaze unutra. Istražujući moguću vezu, utvrdili smo da u tim zajednicama koje stvaraju ili razgrađuju metan postoje virusi koji utječu na taj proces."

"Virusi ne mogu živjeti samostalno u prirodi već moraju imati domaćina u kojem mogu živjeti. Žive u nekoj vrsti simbioze s bakterijskim zajednicama i usmjeravaju, odnosno ubijaju bakterijsku zajednicu koja stvara ili razgrađuje metan", objašnjava.

Iako se puno više spominje ugljični dioksid, metan je znatno potentniji…

"Kod metana ima mnogo nepoznanica", ističe Orlić.

Kao klasičan primjer jedne od nepoznanica u vezi metana, ističe način kako on uopće odlazi u prirodu: “Postoje kemijski procesi poput spaljivanja, a imamo i biološke procese. Nedavna istraživanja kažu da je čak više od 60 postometana koji odlazi u atmosferu rezultat biološke aktivnosti. Glavni proizvođač metana u prirodi su krave.

"Virusi mogu upravljati razinama metana"

One tijekom fermentacije u svom želucu stvaraju određenu količinu metana koji se onda oslobađa u atmosferu, a manji dio izlazi iz slatkovodnih ekosustava. Imamo proizvodnju metana i u moru, ali kod mora se on uglavnom razgradi dok dođe do površine.”

Naglašava da virusi ne mogu upravljati razinama metana, ali…

"Ako imate populaciju bakterijske zajednice koja živi u sedimentu, ona, jer ima puno neke hrane, stvara puno metana. Virus se nađe u toj sredini i prenosi gene koji mu omogućuju da se vrši jača ili slabija sinteza metana. To je stvar koja se događa samo zato što postoji jako puno hrane koju taj mikroorganizam može koristiti pa samim time i stvoriti puno više metana.

Oni mogu pomoći da se više metana stvori, ali mogu i pomoći da se razgradi. Gen koji je odgovoran za razgradnju metana se seli, odnosno amortizira se", pojasnio je Orlić.

Dodaje kako u samom procesu sinteze metana postoje neke reakcije koje nisu u potpunosti jasne.

"Naša želja je utvrditi koji ekološki uvjeti uvjetuju da se počinje nešto događati s populacijama virusa u stvaranju ili razgradnji metana – što u okolišu uvjetuje da se ta populacija pojavi, odnosno kako bi ona mogla djelovati u budućnosti, zašto se pojavi i kako djeluje za stvarno", naglasio je.

Tvrdi kako je osnovni problem emisije metana vezan uz stočarsku proizvodnju. Pokušaja mijenjanja stočne hrane je, kaže, bilo, ali takve stvari su zakonski teško provedive jer morate prisiliti cijeli sektor da promijeni mišljenje, što nije posao znanosti, već politike.

"Vransko jezero umire"

Pričao je i o starenju jezera te došao do alarmantnog zaključka – jedno od najpoznatijih hrvatskih jezera – umire.

"Jezera su relativno zatvoreni sustavi. Ako uspoređujete jezera i mora, jezera zauzimaju jako malo površine, ali imaju veliki značaj. Osim za rekreaciju, predstavljaju izvore pitke vode i izvore za poljoprivredu. Mi ih iskorištavamo i kako ih iskorištavate, tako dolazi do velikih promjena u njima i te promjene se vide", kaže Orlić.

"Jezero kao što je Vransko je podložnije utjecaju ljudi. Jezera stare, a kako unosimo sve više otpadnih tvari i ne čistimo ih dovoljno, cijela flora se mijenja", kazao je, a zatim dodao: 

"Starenje zvuči čudno, ali nije vezano uz pravo starenje. Stare tako da se kompletna flora mijenja. Ako alge preuzimaju glavnu ulogu u procesima koji se događaju, dogodit će se to da će jezera umirati. Količine alge će trebati sve više hrane, ubijat će sve ostale procese i jezera će postati sve zelenija i otrovnija. Vransko jezero je jezero koje umire. To ne možemo zaustaviti. Jedino da otvorimo pipu i da sipamo hektolitre vode svaki dan."