Tko može pobijediti Baby Lasagnu (i zašto)?
BABY Lasagna je preskočio 40% na kladionicama, a sudeći po njima, iz gomile većinski bezličnih pjesama izdvojili su se upravo naš Baby Lasagna i nebinarni Švicarac Nemo. Lasagna je na 43%, Nemo na 20%, a daleko iza njih su Ukrajinci s 8%, Irska sa 6% i Italija s 4%. Ostali su ispod 5%, pa za ovaj članak recimo da nisu važni. Ja odbijam gledati i slušati išta prije prijenosa polufinala da mi Eurosong bude mrvicu manje dosadan, pa ću vas tek večeras obavijestiti ako postoji neki tamni konj (op. a., molim svoju dragu urednicu da zadrži ovo "tamni konj" da ljutimo publiku, hvala).
Za očekivati je da će večerašnje polufinale poremetiti ove odnose i da će Švicarska i Italija dobiti nešto hajpa (ili ga izgubiti!), ali idemo proći izazivače naše senzacije redom - od najniže do najviše pozicije.
DISCLAIMER: namjerno sam minimalno pratio marketinške poteze kandidata da mi natjecanje bude zanimljivije, pa samo djelomično utječe na analize, a o političkim glupostima koje nekad dovedu zemlje do pobjede ne znam dovoljno da ih ubrajam kao faktor.
Italija - peto mjesto, 4% šanse na kladionici
Kao i obično, davno sam rekao sve što se trebalo reći o talijanskoj kandidatkinji, pa ću samo ponoviti radosnu vijest od riječi do riječi:
Angelina Mango pobijedila je na Sanremu u opasnoj konkurenciji, a jasno je i zašto. Nemam pojma što ona radi inače, ali La noia je dobar i kompetentno konstruiran komad modernog popa koji vodi slušatelja za ruku kao i onaj dobri stari talijanski pop kakav su voljeli kopirati Lana Jurčević i Vesna Pisarović, pa čak i veliki Oliver. Zabavna je i ljepljiva sve do kvalitetnog dropa u maniri najvećih hitova dens popa 2010-ih (Talk dirty Jasona Derula mi prvi pada na pamet). Angelina je živa vatra, skoro kao nešto rafiniranija verzija Noe Kirel, koju smo također mogli vidjeti na Eurosongu.
Kako god, sve to žestoko se naslanja na formule koje stalno gledamo u inozemnom mainstreamu i to je minus za pjesmu, ma koliko ona kompetentno napravljena i izvedena. Glavni plus je što je zabavna i što izgleda kao da će na više slušanja imati što ponuditi, a ne može se umanjivati važnost pojavne i vokalne interpretacije koja je, potpomognuta zanimljivom i mesnatom bojom glasa Angeline Mango, zaista na visini. Problem je što sve zajedno nije naročito svježe. Ne znam ni kakva je pozadinska priča, ali zato je pozadinska priča doslovno jedino što znam o Švicarcu…
... do čega ćemo uskoro i doći.
Bilo kako bilo, s Markom Purišićem sam se nedavno složio da je ovo u glazbenom smislu najpotentniji konkurent, a stojim iza toga i sad.
Irska - četvrto mjesto, 6%
Uz Baby Lasagnu, doslovno jedini iole zanimljiv kandidat iz prvog polufinala. Sve što sam svojedobno zamjerao Letu 3 u konstrukcijskom smislu ovdje je dovoljno rafinirano da se pjesma ne izgubi u spektaklu. Za razliku od Mame ŠČ, šetnja kroz stilske preokrete događa se s punom pozornosti posvećenoj pjesmi - novi dijelovi se pažljivo uvode, narativni progres je kvalitetno ustrojen, a melodije i izvedba ni u jednom trenutku nisu žrtva banaliziranja za najširu publiku.
Jako dobro!
Dodatni plus je pozadinska priča o teškoćama koje queer osobe imaju u odnosima i provokativni estetski izbori zbog kojih imamo fenomenalne slučajeve poput ovoga, ovoga ili mog omiljenog:
Sve navedeno je dovoljno da ovo bude favorit obožavatelja, ali čisto sumnjam da će si Eurosong namamiti još graničnije komentatore na kraju dana. Po mom mišljenju, uz Baby Lasagnu i Angelinu Mango, uvjerljiv top 3 od ovih koje sam dosad čuo.
Ukrajina - treće mjesto, 8%
Kakav klasični Eurosong. Svaki put kad ovo slušam, provjeravam kalendar da se uvjerim da nije 2004.
Srećom, drugi dio pjesme ne ostavlja mjesta sumnji: nakon hrpe dosadnih dijelova dolazi nam reperica koja nije naročito sposobna u repanju, ali svakako ispunjava kvotu za prosječnog Eurosong obožavatelja koji će na prvi pogled tiktokirati nešto jako slay, serve, survive. U svakom slučaju, zaista ništa vrijedno spomena, ovo bi bilo na začelju da nema političke pristranosti u koju neću ulaziti. Šteta za Ukrajinu koja inače ima zanimljive predstavnike, prisjetimo se i da je GoA kvalitativni pobjednik 2021. godine.
Kolike su realne šanse da Ukrajina pobijedi Baby Lasagnu? Rekao bih 0%, ali nisam dovoljno vičan politici i kolektivnom ludilu koje ona može izazvati, pa ću dati darežljivih 1%.
Jako mi je žao što su stanovnici Ukrajine žrtve geopolitičkih razmirica ekstremno bogatih moćnika, ali pjesma je stvarno golo govno.
Švicarska - drugo mjesto, 20%
Blago nama da je Baby Lasagna izdominirao baš kad je konkurencija ovako slaba!
Budući da sam i ovo analizirao zajedno s Italijom, ponovit ću svoju procjenu od riječi do riječi jer i dalje vrijedi, a možda je i prošlo dovoljno vremena da šira javnost uvidi neke od stvari koje sam davno rekao:
Švicarski predstavnik: stil umjesto supstance
Pjesma je klasična melodramatična pop opera koja nas stilskim izborima i fatalističkom interpretacijom pokušava uvjeriti da je sadržaj puno važniji, pametniji i zanimljiviji nego što jest.
Nije.
Nije problem u strukturi koja pokušava izmiješati previše toga odjednom pa funkcionira više kao linearan dramaturški komad nego kao skladba - od d’n’b ritma, preko dramatičnih legato vožnji vokala i orkestracije, pa do onog repanja u sredini koje je jamačno ubačeno samo da bazična publika (i žiri) pohvali raspon vještina interpretatora. Zaboravili su jednu stvar: 2024. je godina i to da bilo koji pjevač nije sposoban kompetentno iznijeti rep dionicu ravno je sramoti.
U ovom slučaju puno važnija je pozadinska priča: vi koji pratite moje analize sigurno ćete se prisjetiti da sam istaknuo natjecatelja srpske Dore samo zbog rodno neutralne tematike pjesme, a sigurno ćete se prisjetiti i intervjua s Jamesom Nightom i članka u kojem sam izravno pisao da su takve teme potrebne našoj industriji zabave.
>>Rodna neutralnost na hrvatskoj sceni: kuda ovo vodi?
I gle čuda, klasična Eurosong pop pjesma koja se najbanalnije naslanja na simpatije queer publike je prva na kladionici. Neću reći da sam vam rekao, ali samo zato što sam već stavio linkove u kojima sam vam rekao.
Šanse da glavni konkurent ugrozi Baby Lasagnu? S obzirom na to da se radi o Miki na sezonskom last minute popustu, pretpostavljam da publici koja svojata Eurosong može biti i presudna ova banalna teatralnost uz stilske izbore koji su joj svakako bliskiji od (dobrih) izbora Baby Lasagna tima.
Ali ne bih rekao. Pjesma je jednostavno preslaba, a Marko i ekipa išli su u detalje pa im ni izvedba ne bi trebala naškoditi. Ne bi me ni najmanje začudilo da Rim Tim Tagi Dim ode na 50% nakon večerašnjeg nastupa Švicarske. Nemo je pod velikim povećalom jer Baby Lasagna nije napravio ni jednu glupu grešku karakterističnu za naše kandidate. Možemo im samo prigovoriti za onaj besmisleno rotiran kadar u prvoj strofi i, na još nekoliko pregleda, to što nisu pokazali kandže na "meow back". Isprave li to, nastup će biti čista devetka, a Hrvatska će, bez obzira na rezultat, biti pobjednik ovog Eurosonga.
BONUS: Baby Lasagna - prvo mjesto, 43%
Neću analizirati pjesmu, već sam to napravio ovdje pa malo detaljnije ovdje. Iz mog analitičkog pera ste, kao i uvijek, mogli čuti samo najfinije analize, i to dok su stanoviti doajeni hrvatske glazbene kritike govorili da bi "bilo bolje da ova rezervna pjesma nije ušla u konkurenciju Dore" (Hrvoje Horvat, Večernji list), da je Baby Lasagna "plagiranjem oduševio atonalnu publiku" (Anđelo Jurkas, Mixer) te da je "ova varijacija davnih Dead or Alive nedvojbeno najlošija pjesma ovogodišnje Dore" (opet Hrvoje Horvat). Nema na čemu!
Ono što želim napomenuti svima koji navijaju: Baby Lasagna već je pobjednik. Ne postoji loš scenarij ni u drugom polufinalu ni u finalu. Hrvatska će biti u top 3 (očekujemo top 1!) čak i ako vanzemaljci sutra napadnu Švicarsku laserima i sravne je sa zemljom. Marko Purišić je s razgovora za posao copywritera produžio na europske festivale, prvi album na kojem je i autor i izvođač te u dugu karijeru sa svjetskom publikom.
Sve dobro što se dogodi od danas pa do kraja Eurosonga služi isključivo za nacionalnu satisfakciju i još puno veću metu na leđima glavešina HRT-a.
Onima koji rade kulturocid već dva desetljeća, koji se bahate abnormalnim plaćama i koji su ovo pokušavali spriječiti svim silama do zadnjeg trenutka. Nemojte se zavaravati: ovo nije mala stvar, a status quo uhljebničkog javnog servisa gadno je poremećen ako javnost to iskoristi i zatraži promjene.
Stop kulturocidu! Želimo da Hrvatska ponovno ima vlastitu pop kulturu!
Facebook
Google
?){kind=link}