RAT JE POSTAO drugačiji.

Ova poruka se često koristi kada se želi naglasiti značajna uloga bespilotnih letjelica na bojnom polju, govoriti o padu motivacije boraca ili se radovati pohodima dobrovoljaca na ruski teritorij. Ali rat nije postao drugačiji samo s tehničke ili taktičke strane. I nije se promijenila samo razina motivacije, piše ukrajinska Pravda.

Kada Anton Hritsunov iz vojno-medicinske bojne u osam sati ujutro dođe u medicinski centar čiji je načelnik, uvijek ga čeka red. Netko ima kroničnu bolest, netko želi sniziti tlak, a netko želi da ga uputi specijalistu u najbližu bolnicu.

U prvoj godini rata takav bi red bio neuobičajen. Kao i sada, Hritsunov se bavio ranjenicima, a od tipičnih bolesti bilo je tek bolova u donjem dijelu leđa i hemoroida kod topnika koji su morali dizati teške stvari.

“Možda su stari borci, koji se bore od 2014. godine, imali kronične bolesti. No liječili su ih sami”, prisjeća se Hritsunov.

Sada, dok se njegova bojna oporavlja, svaki dan šalje grupu ljudi u najbližu bolnicu. Naravno, sukobi nikoga ne čine zdravijim. Ali rat je postao drugačiji i zato što vojska otpušta neke bolesnike, a svoje redove popunjava drugima.  Takav pristup je, posebice, posljedica neuspješne politike mobilizacije.

Nova pravila

Početkom svibnja na snagu su stupila nova pravila za ocjenu zdravstvenog stanja vojnih obveznika i onih koji to mogu postati. Ukinut je status ograničeno sposobnih, a ažuriran je popis bolesti po kojima se utvrđuje sposobnost.

U travnju ove godine saznalo se da je bivša čelnica medicinske službe ukrajinskih oružanih snaga, general-bojnica Tetjana Ostaščenko, mogla dobiti otpust zbog svog zdravstvenog stanja dva mjeseca nakon ostavke. Pod njezinim zapovjedništvom bila su vojno-liječnička povjerenstva (VLK). Ranije je Valeri Zalužni, bivši vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga, također napustio službu uoči imenovanja na mjesto veleposlanika.

Ovakvi otpusti izgledaju upečatljivo u pozadini priča o vojnim obveznicima koji su izgubili sposobnost obrane domovine, ali su i dalje prisiljeni ostati u vojsci.

Bohdanova priča

Dijagnoza 25-godišnjeg Bohdana Tsjurika u priručniku VLK zauzima 16 redaka.

U srpnju prošle godine Tsjurik i njegova grupa otišli su na položaj zamijeniti svoje suborce i našli se pod topničkim vatrom. Jedna od granata mu je ozlijedila noge. Na evakuaciju je čekao oko dva sata. A 15 minuta prije evakuacije pokraj njega je eksplodirala druga granata od 120 mm. Ozlijedila je obje ruke, rame i glavu.

Od tada se Tsjurik bori za svoje zdravlje. Otpušten je iz prve bolnice s pet prijeloma koji nisu srasli i dvije otvorene rane. Bohdan je uspio biti upućen na ponovnu hospitalizaciju, potom na rehabilitaciju i na kraju na VLK.

Povjerenstvo ga je proglasilo ograničeno sposobnim.

“Moje rame ne funkcionira, ne mogu nositi ruksak, a o pancirki da i ne govorim. Boli me već samo pomicanje čeljusti. Nemam osjet u prstima i ne mogu baratati okidačem, ali nikoga nije briga. Ako me ne otpuste trajno, želim se barem potpuno izliječiti. Ali sa svim mojim ozljedama, ne mogu vratiti svoju sposobnost za borbu”, žali se Tsjurik.

Volodimirova priča

Za Volodimira je aktivni rat završio u lipnju 2022. U sastavu 57. brigade borio se kod Barvinkova u Harkivskoj oblasti. Tog nesretnog dana bio je na položaju i samo je pokušao ustati iz ležeće pozicije.

“Ozlijedio sam koljena, pokidao ligamente, meniskus, slomio kost. Pancirka, mitraljez, streljivo, imao sam sigurno 22 kilograma opreme na sebi”, govori Volodimir.

Tri operacije na nozi. Deset mjeseci liječenja. Zglobna hrskavica koljena neće se nikad oporaviti. Tek nedavno je počeo hodati bez štake. Bez fizičkih napora ili trčanja. Ograničena sposobnost, ali nije jasno objašnjeno za što.

Rezervne jedinice, u kojima sada služi, Volodimir naziva čistilištem. Mjesto gdje odlaze oni koji nemaju kamo. Prije rata radio je kao programer, a sada svakih nekoliko dana oblači uniformu i više se ničim drugim ne bavi.

“Kad sam pošao u vojsku, želio sam služiti u borbenoj jedinici, biti od koristi. Sada se više ne mogu boriti, ne mogu raditi fizički posao. Ne volim ne raditi ništa. Biti plaćen za sjedenje. Ako fizički ne mogu služiti kako treba, volio bih se vratiti u civilni život. Ali ne mogu napustiti vojsku”, objasnio je Volodimir.

Mihajlova priča

Diplomirani povjesničar, vozač osoblja brigade prema ratnom rasporedu, borbeni bolničar prema stvarnim dužnostima. Mihajlo je ostao na svojim dužnostima i nakon što je mogao vidjeti samo na jedno oko.

Tijekom 11 mjeseci službe, izvan borbene zone proveo je samo tri tjedna. A kad mu je nakon potresa mozga oslabio vid (na desnom oku pojavila se tanka crna linija), Mihajlo se nije previše zabrinuo - nije to ništa, rat je bio posvuda. Crna linija se povećala.

Mihajlo je shvatio da je počelo odvajanje mrežnice jer se s tim problemom suočio prije nekoliko godina, ali nije žurio u bolnicu. A onda je funkcija oka potpuno nestala.

“Ima takvih ozljeda da mi je bilo nekako nezgodno prijaviti slabljenje vida. Ljudi se i s gelerima vraćaju na položaje. Odlučio sam ići na liječenje kad se situacija smiri, ali ništa se nije smirivalo, postajalo je samo sve gore. Kad je mi vid gotovo potpuno nestao, bio je ožujak 2023. i bio sam u poluokruženju u Bahmutu”, rekao je Mihajlo i zaključio:

“Kad sam kasnije ušao u komunikaciju s vojnom birokracijom, shvatio sam da je lakše na borbenim položajima”.

Nema razlike između bolesnih i zdravih

Činjenica je da danas na papiru nema razlike između bolesnih i zdravih kada je u pitanju borbena snaga vojne postrojbe. A ako zapovjedništvo daje zadatak satniji od 80 vojnika, ne uzima se u obzir činjenica da je možda samo polovica njih borbeno spremna.

Sve gore opisane situacije dogodile su se zbog odluka vojno-liječničkih komisija. A one su se pak temeljile na uredbi br. 402.

U ovom su dokumentu detaljno opisane moguće dijagnoze vojnog osoblja, te je naznačeno kakav bi zaključak komisija trebala donijeti u svakom slučaju.

Međutim, liječnici su dokument nazvani moralno zastarjelim. Nakon što je prošle godine Vijeće za nacionalnu sigurnost naručilo reviziju sustava utvrđivanja sposobnosti za vojnu službu, počelo se raditi na novom dokumentu.
Dana 4. svibnja stupio je na snagu Zakon o osiguranju prava vojnog osoblja na socijalnu sigurnost , kojim je ukinut status “ograničene sposobnosti”.

Umjesto toga, pojavio se sljedeći status: “sposoban za službu u logističkim postrojbama, vojnim sveučilištima, obrazovnim centrima, medicinskim, komunikacijskim i sigurnosnim postrojbama”.

U usporedbi sa starim statusom, novi proširuje područja angažmana takvih ljudi. Oni neće biti poslani u juriš, ali mogu biti bolničari, vozači ili vezisti na frontu.

Svi ograničeno sposobni do veljače 2025. moraju ponovno proći VLK i dobiti novi status.