MEDICINSKI djelatnici u Izraelu rekli su BBC-ju da se palestinske zatvorenike iz Gaze drži okovanima za bolničke krevete, s povezima na očima, da su ponekad goli i prisiljeni nositi pelene. Jedan je djelatnik to nazvao mučenjem. Zviždač je detaljno opisao kako su se zahvati u jednoj vojnoj bolnici rutinski provodili bez lijekova protiv bolova, uzrokujući neprihvatljivu količinu boli zatočenicima.

Drugi zviždač rekao je da su lijekovi protiv bolova korišteni selektivno i na vrlo ograničen način tijekom invazivnog medicinskog postupka u javnoj bolnici na zatvoreniku iz Gaze. Također je rekao da je teško bolesnim pacijentima koji su držani u improviziranim vojnim objektima uskraćeno odgovarajuće liječenje zbog nevoljkosti javnih bolnica da ih prihvate i liječe.

Jedan zatočenik, kojeg je izraelska vojska odvela iz Gaze na ispitivanje i kasnije pustila, rekao je za BBC da mu je noga morala biti amputirana jer mu je uskraćeno liječenje inficirane rane. Liječnik iz vojne bolnice koja se našla u središtu optužbi zanijekao je da su amputacije bile izravna posljedica tamošnjih uvjeta, ali je okove i druga ograničenja koja koriste stražari opisao kao dehumanizaciju.

Izraelska vojska je rekla da se sa zatvorenicima u ustanovi postupalo primjereno i pažljivo.

Zatvori kao aparat odmazde i osvete

Dvojica zviždača s kojima je BBC razgovarao bila su u poziciji procijeniti medicinski tretman zatvorenika. Obojica su zatražili da ostanu anonimni. Njihove tvrdnje podupire izvješće koje su u veljači objavili Liječnici za ljudska prava u Izraelu, a u kojem se kaže da su izraelski civilni i vojni zatvori postali aparat odmazde i osvete te da su ljudska prava zatočenika kršena - posebice njihovo pravo na zdravlje.

Zabrinutost zbog tretmana bolesnih i ozlijeđenih zatočenika usmjerena je na vojnu poljsku bolnicu u vojnoj bazi Sde Teiman u južnom Izraelu.

Poljsku bolnicu postavilo je izraelsko Ministarstvo zdravstva nakon napada Hamasa kako bi se tamo liječili zatvorenici iz Gaze, a nakon što su neke javne bolnice i osoblje izrazili nevoljkost prema liječenju boraca zarobljenih na dan napada Hamasa. Od tada su izraelske snage privele velik broj ljudi iz Gaze i odvele ih u baze poput Sde Teimana na ispitivanje. One za koje se sumnja da se bore za Hamas šalje se u izraelske pritvorske centre, a mnogi drugi su pušteni natrag u Gazu bez optužbi.

Vojska ne objavljuje podatke o zatočenicima koje drži.

Povezi na očima, trajno vezani za krevete, u pelenama

Pacijenti u bolnici Sde Teiman drže se s povezima na očima i trajno su vezani za krevete, prema iskazima nekoliko liječnika koji su tamo odgovorni za pacijente. Također su prisiljeni nositi pelene, umjesto da koriste toalet.

Izraelska vojska je odgovorila da je stavljanje lisičina na ruke zatvorenicima u bolnici Sde Teiman određivano pojedinačno i svakodnevno te u slučajevima kada to zahtijeva sigurnosni rizik. Rečeno je da su se pelene koristile samo za zatočenike koji su bili podvrgnuti medicinskim zahvatima zbog kojih im je ograničeno kretanje.

Ali svjedoci poput anesteziologa Yoela Donchina kažu da su se pelene i lisičine standardno koristile na bolničkim odjelima: "Vojska želi pacijenta koji će biti 100% ovisan, poput malog djeteta. Vezan si, nosiš pelene, trebaš vodu, trebaš sve - to je dehumanizacija."

Dva svjedoka iz ove ustanove u prvim tjednima rata u Gazi kažu da su tamošnji pacijenti držani goli ispod deka. Jedan liječnik koji poznaje tamošnje uvjete rekao je da bi dugotrajno vezanje za krevet uzrokovalo "ogromnu, užasnu patnju", opisujući to kao mučenje i rekavši da bi pacijenti počeli osjećati bol nakon nekoliko sati. Drugi su govorili o riziku od dugotrajnog oštećenja živaca. Snimke zatočenika iz Gaze koji su pušteni nakon ispitivanja pokazuju ozljede i ožiljke oko zapešća i nogu.

Amputacije

U travnju su izraelske dnevne novine Haaretz objavile tvrdnje liječnika na lokaciji Sde Teiman da je dvojici zatvorenika izvršena amputacija nogu zbog ozljeda lisičinama. Optužbe su iznesene, navodi Haaretz, u privatnom pismu koje je jedan liječnik poslao vladinim ministrima i glavnom državnom odvjetniku, u kojem su takve amputacije opisane kao "nažalost, rutinski događaj."

Dr. Donchin je rekao da amputacije nisu izravna posljedica vezanja i da su uključivale druge čimbenike - poput infekcije, dijabetesa ili problema s krvnim žilama. Izraelske medicinske smjernice propisuju da se nijedan pacijent ne smije vezati osim ako za to ne postoji poseban sigurnosni razlog te da se treba koristiti minimalna razina vezanja.

Čelnik nacionalnog Odbora za medicinsku etiku Yossi Walfisch rekao je nakon posjeta licu mjesta da svi pacijenti imaju pravo na liječenje bez vezanja lisičinama, ali da sigurnost osoblja prevladava nad ostalim etičkim razlozima.

"Teroristima je pružena odgovarajuća medicinska njega s ciljem da se sputavanje svede na minimum i da se istovremeno održi sigurnost medicinskog osoblja", rekao je Walfisch.

Mnogi stanovnici Gaze koje je uhitila izraelska vojska pušteni su bez optužbi nakon ispitivanja.

"Pacijent je počeo drhtati od boli, pa sam stao i rekao da ne možemo dalje bez anestezije"

Zviždač koji je radio u poljskoj bolnici Sde Teiman u listopadu prošle godine, nedugo nakon napada Hamasa na Izrael, opisao je slučajeve pacijenata kojima su davane neadekvatne količine lijekova protiv bolova, uključujući anestetik. Kaže da je liječnik jednom odbio njegov zahtjev da starijem pacijentu daju lijekove protiv bolova dok su tretirali inficiranu ranu od amputacije.

"Pacijent je počeo drhtati od boli, pa sam stao i rekao da ne možemo dalje bez anestezije", rekao je zviždač. Liječnik mu je odgovorio da je prekasno za takvo nešto.

BBC je zatražio odgovor od Ministarstva zdravstva na ove navode, ali je upućen na Izraelske obrambene snage (IDF).

"Psihičko i fizičko mučenje. Ne mogu to opisati"

Sufian Abu Salah, 43-godišnji taksist iz Khan Youisa, bio je jedan od desetaka muškaraca koji su uhićeni tijekom racija izraelske vojske i odvedeni u vojnu bazu na ispitivanje. Rekao je da su ga vojnici žestoko tukli tijekom putovanja, a također i po dolasku u bazu, gdje mu je uskraćeno liječenje manje rane na stopalu, koja se potom inficirala.

"Noga mi se inficirala i postala modra i mekana kao spužva", rekao je za BBC.

Nakon tjedan dana, rekao je Abu Salah, stražari su ga odveli u bolnicu, a putem su ga tukli po ozlijeđenoj nozi. Dvije operacije čišćenja njegove rane nisu uspjele.

"Nakon toga su me odveli u državnu bolnicu, gdje mi je doktor dao dvije mogućnosti: noga ili život." On je izabrao svoj život. Nakon što su mu amputirali nogu, vraćen je u vojnu bazu, a kasnije pušten u Gazu. "Ovo razdoblje je bilo psihičko i fizičko mučenje. Ne mogu to opisati. Bio sam zatočen s dvije noge, a sada imam samo jednu. Ponekad zaplačem", rekao je Abu Salah.

U danima nakon napada 7. listopada, izraelsko Ministarstvo zdravstva izdalo je zapovijed da se svi zatvorenici u Gazi trebaju liječiti u vojnim ili zatvorskim bolnicama, pri čemu je poljska bolnica Sde Teiman ustrojena posebno kako bi ispunila tu ulogu.

"Bojim se da ono što radimo u Sde Teimanu neće omogućiti povratak na staro", rekao je jedan liječnik za BBC: "Jer stvari koje su nam prije izgledale nerazumne, izgledat će razumne kada ova kriza završi." Anesteziolog Yoel Donchin rekao je da se medicinsko osoblje u poljskoj bolnici ponekad okupljalo kako bi plakalo zbog tamošnje situacije: "Slavit ćemo onog trenutka kad se naša bolnica zatvori."