LJUDI koji su morali prebrzo odrasti značajno se razlikuju od onih koji su uživali u dugom i sretnom djetinjstvu. Za razliku od djece koja su imala slobodu njegovati svoju maštu, kreativnost i avanturistički duh, ovi su pojedinci rano bili opterećeni raznim obavezama. Odmalena su se suočavali sa surovom realnošću života, bez obzira na to je li do toga došlo zbog odluka roditelja ili neizbježnih okolnosti kao što su gubitak skrbnika, ozbiljna bolest ili neočekivana tragedija.

Takvi ljudi u ranoj dobi sazrijevaju i preuzimaju više odgovornosti, ali se suočavaju i s jedinstvenim izazovima i frustracijama. Nekoliko psihologa za Psychology Today izdvojilo je četiri karakteristike ljudi koji su morali prebrzo odrasti.

1. Vrlo su organizirani

Djeca koja su morala brzo odrasti vrlo su rano naučila sama rješavati svoje probleme i poslove. Od malih nogu rješavala su svoje svakodnevne poslove i odgovornosti, što ih je učinilo visoko organiziranima.

Psihologinja Imi Lo objašnjava: "Parentifikacija predstavlja oblik 'zamjene uloga' u obitelji kada se djecu tjera da preuzmu roditeljske odgovornosti. Možda će morati, osim što se brinu o sebi, biti desna ruka svojih roditelja, njegovatelji braće i sestara, itd."

2. Direktno se suočavaju s problemima

Budući da su propustili mnoge bezbrižne aspekte djetinjstva, ovi su ljudi bili prisiljeni rano se suočiti s problemima i surovom stvarnošću. Takav stav zadržavaju u odrasloj dobi, rješavajući probleme izravno, umjesto da ih izbjegavaju ili prepuštaju drugima.

Odmalena im je uskraćeno puno suosjećanja ili prostora za poricanje, stoga ulažu sve svoje napore u svladavanje prepreka. "Kada svoja životna iskustva vidite kao stalne prilike za rast, a vaš rast znači da možete dati veći doprinos služenju drugima, lakše ćete prihvatiti ono što život nudi", kaže psiholog Ben Bernstein.

3. Vrlo su samokritični

Oni koji su imali malo vremena za odrastanje, često postaju vrlo samokritični. Rano su dobili značajne odgovornosti i skloni su kriviti sebe kad stvari krenu po zlu. Naučili su nositi težinu svijeta na svojim ramenima i osjećaju se odgovornima za sve i svakoga.

Psiholog Mark Travers ističe: "Nijedno dijete ne bi trebalo prerano odrasti. Ako ste dijete koje još uvijek nosi težinu svijeta na svojim ramenima, važno je potražiti pomoć kako biste naučili postavljati granice i brinuti se o sebi."

4. Podcjenjuju vlastite prosudbe

Djeca koja su morala prerano odrasti često ne vjeruju vlastitoj intuiciji i prosudbama, osjećajući da njihovo mišljenje nije važno. Internaliziraju poruku da je neprihvatljivo imati potrebe i želje, primjećuje Lo. "Počinju se sramiti svoje ranjivosti i često poriču svoje osjećaje", zaključila je.