DAMIR MARTIN završio je nastup 11. mjesto u disciplini samac na Olimpijskim igrama u Parizu. Nakon što nije uspio izboriti utrku za medalje bio je rekao da smatra kako je njegova "veslačka priča s ovim zaokružena i završena". Nakon utrke finala B postalo je jasnije da se vjerojatnije oprašta od discipline u kojoj je osvojio dvije olimpijske medalje.

"Turbulentne Igre, kaos od početke sezone, takva je bila i ova olimpijska regata, gore-dolje, lijevo-desno. Od početka sezone je bilo tako, od Tokija i svega. Nije se činilo tako daleko, ali ipak je bilo. Bila je ambicija, spreman jesam, mogu napraviti dobru utrku, ali ne mogu ih više toliko povezati.

Dao sam maksimum na treningu, ali očito treba još više i jače raditi. Nije samo priključak, i sama moja predstava nije ista kakva je bila. Nakon 600 metara i dvije minute tražim predah, dva tri zaveslaja mislim na tehniku izvući, ali čim popustim snagom, ritam disanja i treba mi sedam zaveslaja da se vratim. Tijeko više ne sluša, a čak se i glava par puta predavala ove sezone ", rekao je Martin pa na pitanje jesu li godine krivac za sve odgovorio:

Nije kraj

"S 36 sam među najstarijima? Jesu i Sinkovići, nemojmo se na to vaditi. Neću reći da je bilo deset godina u samcu, nego u "samnici". Nisu utrke toliko teške, težak je svaki dan. Sam na treningu, sam se motivirati. Nema ekipe zbog koje ti je teško preskočiti trening. Podnosio sam tu žrtvu, da ako nekoga mogu zeznuti da zeznem sam sebe."

Od sporta i veslanja ipak neće odustati.

"Sprema se nešto veće, tražim... Vjerujem da ima kandidata među mladim dečkima koji dolaze, koji će me htjeti, pogurati tri zaveslaja kad će mi biti teško. Za završnicu imam snage, znanja da se dođe na višu razinu. Volim veslanje, obožavam sve vezano uz sport, ostat ću djelovati u sportu, ali u samcu teško", rekao je u izjavi za HRT.

Martin je, podsjetimo, u karijeri osvojio tri olimpijske medalje. Prvu, srebro, osvojio u Londonu 2012. kao član posade četverca na pariće. Veslao je tada s Martinom i Valentom Sinkovićem te Davidom Šainom. U Rio de Janeiru četiri godine kasnije bio je srebrni u samcu (skif), a na Igrama u Tokiju u istoj toj disciplini osvojio je broncu. U Parizu se nadao novom pobjedničkom postolju, no nije se uspio plasirati u finale A.