HRVATSKA nogometna reprezentacija je pobijedila Škotsku s 2:1. U 98. minuti je doživjela pravu dramu koja je jako mirisala na nedavno Europsko prvenstvo, kada je također primila gol. No, ovog puta je VAR potvrdio ofsajd suparničke ekipe i Hrvatska je došla do vrijedne pobjede kojom je Škotsku praktički stavila izvan borbe za top dvije pozicije i prolazak skupine.

Nije to bila pretjerano dobra ni pamtljiva utakmica za momčad Zlatka Dalića. Mučila se Hrvatska s kontrolom i stvaranjem šansi, ali razlog je vrlo jednostavan i leži u izostancima za ovu utakmicu. Gledano u širem kontekstu, dvije stvari su jasne - da je ova nova Hrvatska nešto na čemu treba puno raditi, ali čini se da je na pravom putu, te da joj perspektiva izgleda puno bolje nego nakon Eura.

Kovačić je ključ, a već neko vrijeme i najbolji igrač ove ekipe

3-5-2 formacija je postala novo normalno za Hrvatsku i Dalić je nakon godina odugovlačenja konačno dao pravu šansu sustavu koji po profilu igrača puno bolje leži reprezentaciji. Naravno, proizvod je daleko od gotovog.

Obrana se nije definirala i stabilizirala, a posebno se to odnosi na desnu bočnu poziciju, na kojoj izbornik svaki put traži nova rješenja. Nakon Jakića i Pjace, danas se tamo našao Perišić. Uz nekoliko izostanaka, jasno je da je prilično optimistično očekivati velik napredak u igri u odnosu na prošli mjesec.

Daleko najveći problem bilo je neigranje Matea Kovačića, koji je u zadnje dvije godine najbolji i najkonstantniji igrač reprezentacije. On je ključan za kontrolu i stalno je u igri te kroz cijelu utakmicu sitne stvari radi dobro. Najčešće ne izgledaju posebno dojmljivo, često ih površnije oko ni ne vidi, ali on je jedan od igrača koji suigračima jako olakšavaju posao. 

Izostanak njegovog utjecaja vidi se u usporedbi brojki na ovoj utakmici i onoj protiv Poljske. Protiv Poljske je Kovačić imao 110 dodira s loptom. Protiv Škotske, kad ne računamo Modrića, četvorica preostalih veznjaka koja su igrala (oba Sučića, Baturina i Pašalić) zajedno su imala 140 dodira, samo 30 više od veznjaka Cityja.

Na lopti je puno manje bio i Modrić, koji je sa 135 dodira pao na 87 i jasno je da je i njemu u ovim godinama puno teže igrati s veznom linijom koja je toliko direktna, a često i nestrpljiva u posjedu. Desetka Reala je igrač koji i dalje može prelomiti susret potezom, ali Kovačić je onaj koji "vodi" utakmicu.

Hrvatska je u takvim uvjetima i s tako poslaganom veznom linijom imala velikih problema s nalaženjem ritma napada. To joj se zamalo osvetilo nekoliko puta kada je po izgubljenoj lopti dozvolila Škotima da s 4 ili 5 igrača napadaju obranu na širokom terenu.

Upitne Dalićeve odluke

Hrvatski izbornik je dugo čekao s kadrovskim i taktičkim promjenama u reprezentaciji, ali je u novom ciklusu pokazao puno veću otvorenost po tom pitanju i to je bio prvi preduvjet da vodi Hrvatsku u dobrom smjeru.

Gvardiolova sjajna dijagonala na Perišića kod prvog gola, prije koje je s loptom osvojio 20 metara, pokazuje koliko Hrvatska u igri s tri školovana igrača iza može dobiti u izgradnji napada i koliko u tom smislu može kreativno rasteretiti veznu liniju. 

No, baš zato što se kasnilo s određenim procesima, Hrvatska sada prolazi porođajne muke u kojima se nove ideje tek trebaju usvojiti, a igrači kliknuti u novim ulogama. Za većinu njih se može očekivati da će se zahvaljujući svojoj kvaliteti brže adaptirati, ali trebat će vremena. Ostane li za Hrvatsku bodovno povoljna situacija, do kraja Lige nacija će imati puno prostora za napredak.

Unatoč svim objektivnim poteškoćama, dio Dalićevih odluka je teško shvatiti. Prva je rola Marija Pašalića, koji je poznat po tome da je elitan napadač iz drugog plana, a ovdje je igrao duboko u terenu s tri igrača ispred sebe i bez mogućnosti da ulazi u dubinu.

Druga je da Budimir i Petković zajedno ulaze u igru jer je s dva teretnija napadača danas jako teško držati balans u oba smjera. Hrvatskoj se i treći put od početka Europskog prvenstva dogodilo da primi gol u zadnjim sekundama. Vrlo je moguća interpretacija da je riječ o slučajnosti, ali takav trend sada već lagano brine.

Hrvatska je na puno boljoj poziciji nego nakon Eura

Nakon ispadanja u grupnoj fazi Europskog prvenstva zavladao je velik defetizam. Njega su dijelom u javnost odašiljali igrači i Dalić govorom tijela kojim nisu odavali povjerenje da znaju što im se točno dogodilo i zašto, a još većim dijelom su takvu atmosferu generirali navijači koji su bili ljuti viđenim na turniru.

No, Hrvatska je danas na puno boljoj poziciji nego tada. Izvjesno je da će u ždrijebu za Svjetsko prvenstvo biti u prvom jakosnom šeširu, što je ključno za lakši put do Mundijala, a ima i solidne šanse za odlazak na završnicu Lige nacija. Igrom koja je zasad daleko od briljantne, ali obećava više od ičega što smo gledali u prošlom ciklusu.

Najveći dobitak je potvrda da Dalić na raspolaganju ima puno širi kadar nego što se mislilo uoči Europskog prvenstva i na njemu. Dva Sučića, Matanović i Baturina pokazali su da već sada mogu odigrati svoje role, a u talonu su i dalje igrači koji su odavno dokazani, ali se čeka da malo ožive, poput Majera i Ivanušeca. Hrvatska ima sve da i dalje ostane među elitom.