SVAKOG jutra slijedi ista turobna rutina duž istočnog fronta koju Andrij i njegova satnija brane. U tri sata ujutro ustaje u svojoj zemunici i potom budi svoje vojnike. Zatim provjerava njihove zalihe streljiva i, ako stigne, nešto pojede prije početka novog neprijateljskog napada u zoru. Dim je uvijek najava i pokušaj Rusa da prikriju juriš pješaštva i oklopnih vozila. Njihov cilj je prijeći 300 metara terena koji dijeli dvije vojske smještene među drvećem.

Ali rijetko uspijevaju stići do ukrajinskih linija. Do izlaska sunca u šest sati ujutro okršaj je gotov i ničija zemlja ponovno je prepuna mrtvih Rusa i uništenih strojeva, piše The Times.

"Njihova je taktika primitivna, ali oni su neumoljivi", rekao je 24-godišnji poručnik dok se spremao na spavanje u šupljini među drvećem, znajući da će za nekoliko sati sve početi iznova.

Najkrvaviji mjeseci od početka rata

Izraz "mlinac za meso" postao je sinonim za rusku vojnu strategiju u Donbasu. Ali čak i prema standardima ovog brutalnog rata, prošlih nekoliko mjeseci bilo je bez presedana u razmjerima ljudskih gubitaka koje je Kremlj bio spreman podnijeti radi povećanja teritorijalnih dobitaka.

Prema američkim obavještajnim službama, kolovoz i rujan bili su njihovi najkrvaviji mjeseci od početka invazije, s više od 1200 ubijenih i ranjenih Rusa svaki dan. Smatra se da Rusija pojačava svoje napade prije početka zime, kada će blatni uvjeti i nedostatak zaklona otežati i pješačke i oklopne napade.

Andrij, padobranac u jednoj od zračno-desantnih brigada koje brane crtu izvan Kurahova, grada u Donjeckoj regiji, procjenjuje da 20 do 30 Rusa gine tijekom svakog napada na položaj njegove satnije, padajući pod kišom mitraljeske vatre i granatiranja.

Iako je suicidalna, strategija nije bez učinka. U posljednja dva mjeseca Rusija je osvajala teritorij tempom kakav nije viđen od 2022. godine. U spomenutom razdoblju ruska vojska zauzela je 800 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija.

"U ove napade ne šalje se prave borbene jedinice, radi se o slabo obučenom ljudstvu. Ali svejedno, to iscrpljuje naše zalihe streljiva i svaki put netko od naših momaka bude ranjen ili ubijen", rekao je Andrij, profesionalni vojnik iz Kijeva koji se pridružio vojsci 2021. i sada je zamjenik zapovjednika svoje satnije.

"Uspjeli su napredovati 500 metara"

"Ponekad će netko od njih prijeći na našu stranu i sakriti se u šumi. Onda moramo provesti ostatak dana tražeći ih, a zatim ih likvidirati. Opet, cijela svrha ovoga je iscrpiti naše resurse i odvratiti našu pozornost. Brutalno je, ali djeluje. Prije dva tjedna uspjeli su napredovati 500 metara", objašnjava Andrij.

Kurahove, gdje se Andrijeva brigada nalazi od siječnja, trenutačno je poprište najžešćih borbi na čitavom frontu dugačkom 1000 kilometara. Trećina svih prijavljenih ruskih ofenzivnih akcija posljednjih dana odvijala se oko ovog grada, objavio je ukrajinski glavni stožer tijekom vikenda.

Kurahove, važno energetsko i logističko središte, nalazi se otprilike 56 kilometara južno od Pokrovska, koji je također izložen stalnim napadima od ljeta. Zauzimanje obaju gradova pružilo bi platformu potrebnu za napredovanje prema ostatku regije Donjeck, otprilike trećinu koje Ukrajina još uvijek kontrolira.

Kurahove polako nestaje pod ruskim napadima. Prema lokalnoj upravi, dosad je uništeno ili oštećeno oko 70 posto svih zgrada.

Zabrinjavaju i kolaboracionisti. Oko 1000 ljudi od izvorne populacije od 20.000 odlučilo je ostati u gradu. "Gotovo svi lokalni ljudi koje sam upoznao podržavaju nas, ali moramo stalno mijenjati svoje položaje jer postoje neki koji šalju koordinate Rusima", rekao je 23-godišnji Nazar Vojtenkov, glasnogovornik 79. brigade.

Nedostaje i streljiva i ljudstva

Kao i svugdje, nedostaje i streljiva i ljudstva. Međutim, mobilizacija s početka ove godine rezultirala je time da se oko 200 ročnika pridružilo 79. brigadi tijekom ljeta i rane jeseni. Gotovo svi su stariji od 35 godina. Neki su pijanci, a neke muči artritis.

"Oni ne žele biti ovdje. Nisu motivirani kao momci koji su se dobrovoljno prijavili za borbu. Takvi su momci 'presušili' 2023. godine", rekao je 56-godišnji narednik ratnog nadimka Kuznec, koji je odgovoran za obuku vojnih obveznika.

Na bojnom polju njihova je osnovna obuka od male koristi, kaže Kuznec, s obzirom na to da se većina toga temelji na teoriji ratovanja koju su razvile članice NATO-a prije nekoliko desetljeća dok još nije bilo dronova i kliznih bombi.

Oni su, primjerice, naučeni kretati se dok gledaju u cijev svoje puške, kaže Kuznec, što je učinkovito za borbu u gradu, ali ne i ovdje, gdje su mine posvuda pod nogama.

Sam Kuznec dobro zna kolika je opasnost od eksploziva, jer je zamalo poginuo od tenkovske granate dok se borio u gradu Severodonjecku u ljeto 2022. godine. Zadobio je težak potres mozga. I dan danas pati od gubitka pamćenja i zamagljenog vida.

"Trudim se da se ti problemi ne vide. Kao narednik morate biti od čelika za svoje vojnike", rekao je ukočeno dok je topnička paljba odjekivala uokolo. U sljedećim tjednima i mjesecima svi će morati biti čelični ljudi.