SINOĆNJI izraelski udari na Iran intenzivirali su rat na Bliskom istoku. Iranski vrhovni vođa Ali Kahemeni i njegovi ključni savjetnici sada imaju dvije opcije - izbjegavanje sukoba ili riskiranje još gore eskalacije. Nijedna, barem iz njihove perspektive, nije dobra.

Na jednom kraju spektra je osveta novim valom balističkih projektila. Izrael je već zaprijetio ponovnom osvetom ako se to dogodi.

S druge je strane odluka da podvuku crtu ispod razmjene izravnih udara s Izraelom. No ako odluči ne uzvratiti Izraelu, Iran riskira jer će tako izgledati slabo i zastrašeno izraelskom vojnom moći i političkom odlučnošću, uz snažnu potporu Sjedinjenih Država.

Na kraju će vrhovni vođa i njegovi savjetnici vjerojatno donijeti odluku koja, po njihovom mišljenju, najmanje šteti opstanku iranskog islamskog režima.

Prazne prijetnje?

Iranski službeni mediji u satima prije i nakon izraelskih napada prenijeli su prkosne izjave koje gotovo sugeriraju da je odluka o odgovoru već donesena. Njihove izjave nalikuju izraelskima, pozivajući se na pravo da se brane od napada. Ali ulozi su toliko visoki da bi Iran mogao odlučiti povući svoje prijetnje.

Izjave samog Irana bile su dosljedne od napada balističkim projektilima na Izrael 1. listopada. Prije tjedan dana iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao je turskoj mreži NTV da će se "svaki napad na Iran smatrati prelaskom crvene linije. Takav napad neće ostati bez odgovora".

Nekoliko sati prije izraelskih napada glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqai rekao je: "Na svaku agresiju izraelskog režima odgovorit ćemo punom snagom." Bilo bi, rekao je, "vrlo pogrešno i neutemeljeno" sugerirati da Iran neće odgovoriti na ograničeni izraelski napad.

Smrtonosne razmjene vatre

Izrael je odredio tempo eskalacije od proljeća ove godine. Iran vidi kao ključnog podupiratelja napada Hamasa u kojima je 7. listopada prošle godine ubijeno oko 1200 ljudi. Strahujući da Izrael traži priliku za napad, Iran je opetovano signalizirao da ne želi totalni rat s Izraelom.

To nije značilo da je Iran spreman zaustaviti svoj stalni, često smrtonosni pritisak nižeg intenziteta na Izrael i njegove saveznike.

Vlasti u Teheranu mislile su da imaju bolji plan od totalnog rata. Iran je naime koristio militante pod svojom kontrolom u tzv. "osovini otpora" da napadne Izrael. Huti u Jemenu blokirali su i uništavali brodove u Crvenom moru. Raketna vatra Hezbolaha iz Libanona natjerala je najmanje 60.000 Izraelaca da napuste svoje domove.

Šest mjeseci nakon početka rata izraelska odmazda prisilila je možda dvostruko više Libanonaca da napuste svoje domove na jugu, ali Izrael je bio spreman učiniti mnogo više. Upozorio je da će, ako Hezbolah ne obustavi vatru i povuče se iz graničnih područja, krenuti u odlučnu akciju.

Pred Irancima su teški izbori

Kad se to nije dogodilo, Izrael je odlučio preoblikovati bojište koje je oblikovalo iransko ograničeno, ali iscrpljujuće ratovanje. Zadao je niz snažnih udaraca koji su islamski režim u Teheranu izbacili iz ravnoteže i uništili njegovu strategiju. Zbog toga, nakon najnovijih izraelskih napada, iranski čelnici imaju samo teške izbore.

Izrael je nevoljkost Irana da vodi totalni rat protumačio kao slabost i pojačao pritisak i na Iran i na njegovu osovinu. Premijer Benjamin Netanyahu i izraelski zapovjednici mogli su si dopustiti preuzimanje rizika.

Snažna američka podrška

Imali su nedvosmislenu potporu predsjednika Joea Bidena, sigurnosnu mrežu koja nije došla samo u obliku velikih isporuka streljiva već i njegovom odlukom da pošalje značajna američka pomorska i zračna pojačanja na Bliski istok kako bi poduprla predanost SAD-a obrani Izraela.

1. travnja izraelski zračni napad uništio je dio iranskog diplomatskog kompleksa u Damasku, glavnom gradu Sirije. Ubio je vrhovnog iranskog zapovjednika, brigadnog generala Mohammeda Rezu Zahedija, zajedno s drugim višim časnicima iranske Islamske revolucionarne garde (IRGC).

Prvi iranski napad balističkim projektilima bio je prilično neuspješan

Amerikanci su bili bijesni što nisu bili upozoreni i što im nije dano dovoljno vremena da vlastite snage stave u pripravnost. Ali podrška Joea Bidena bila je postojana dok se Izrael suočavao s posljedicama svojih postupaka.

13. travnja Iran je napao dronovima, krstarećim i balističkim projektilima. Većinu je oborila izraelska protuzračna obrana, uz značajnu pomoć oružanih snaga SAD-a, UK-a, Francuske i Jordana.

Biden je tada tražio od Izraela da to prihvati kao pobjedu, nadajući se da bi to moglo zaustaviti ono što je postalo najopasniji trenutak u širenju rata. Neko vrijeme se činilo da Bidenov plan funkcionira.

Siloviti udari na Hezbolah

Ali Izrael je od ljeta opetovano eskalirao rat s Iranom i njegovom osovinom saveznika. Najveći udarci zadani su u velikoj ofenzivi protiv najvažnijeg iranskog saveznika, Hezbolaha u Libanonu. Iran je godinama gradio Hezbolahov arsenal oružja kao ključni dio svoje obrane. Iranski plan bio je preko Hezbolaha odvratiti Izrael od napada na Iran.

No Izrael je krenuo prvi. Digao je u zrak pagere i voki-tokije koje je na prevaru uvalio Hezbolahu, izvršio invaziju na južni Libanon i ubio vođu Hezbolaha Sheikha Hasana Nasrallaha, čovjeka koji je desetljećima bio simbol otpora Izraelu. 

Hezbolah se još uvijek bori i ubija izraelske vojnike unutar Libanona i ispaljuje veliki broj raketa. No u velikim je problemima nakon što je izgubio vođu i veliki dio svog arsenala.

Drugi iranski udar balističkim projektilima

Suočen sa skorim krahom svoje strategije, Iran je zaključio da mora uzvratiti udarac. Dopuštanje saveznicima da se bore i umru bez odgovora uništilo bi njegovu poziciju vođe antiizraelskih i antizapadnih snaga u regiji. Njegov odgovor bio je mnogo veći napad balističkim projektilima na Izrael 1. listopada.

Jutrošnji zračni udari Izraela bili su odgovor. Trebalo im je duže nego što su mnogi očekivali, možda zato što je i dio planova za odgovor procurio u javnost.

Zaustavljanje spirale eskalacije

Teško je zaustaviti razmjenu udara i protuudara kada obje zemlje vjeruju da će ih se smatrati slabima i odvratiti ako ne odgovore. Tako ratovi izmiču kontroli.

Sada je pitanje je li Iran spreman dati Izraelu posljednju riječ, barem u ovoj fazi rata. Predsjednik Biden podržao je odluku Izraela da uzvrati nakon 1. listopada. Ali još jednom je pokušao spriječiti još smrtonosniju eskalaciju, javno poručivši Izraelu da ne bombardira najvažniji strateški resurs Irana - nuklearna, naftna i plinska postrojenja. Ojačao je obranu Izraela postavljanjem proturaketnog sustava THAAD u Izraelu, a premijer Netanyahu pristao je poslušati njegov savjet.

Američki izbori 5. studenog dio su i izraelskih i iranskih kalkulacija o tome što slijedi. Ako Donald Trump dobije svoj drugi mandat, mogao bi biti manje zabrinut od Bidena oko odgovora na potencijalnu iransku odmazdu udarima na nuklearna, naftna i plinska postrojenja.

Iran negira da želi nuklearno oružje, ali...

I tako Bliski istok opet čeka. Odluka Izraela da ne pogodi najvredniju iransku imovinu mogla bi Teheranu možda dati priliku da odgodi odgovor, barem dovoljno dugo da diplomati obave svoj posao. Na Općoj skupštini UN-a prošlog mjeseca Iranci su sugerirali da su otvoreni za novu rundu nuklearnih pregovora.

Sve ovo bi trebalo biti jako važno za svijet izvan Bliskog istoka. Iran je uvijek negirao da želi nuklearnu bombu. Ali njegova nuklearna stručnost i obogaćivanje urana stavili su mu to oružje nadohvat ruke. Njegovi vođe sigurno traže nov način da odvrate svoje neprijatelje. Razvoj nuklearne bojeve glave za njihove balističke projektile mogao bi biti sljedeći na dnevnom redu.