VRIJEME uoči Noći vještica, kada razni TV programi nude binđanje u hororima, a ljudi svih dobi zabavljaju se u kostimiranom plašenju drugih i sebe, na najzorniji način pokazuje da postoji nešto u izlaganju zastrašujućim iskustvima što je ljudima duboko privlačno.

Morbidna znatiželja

Ovaj fenomen dobro je istražen u psihologiji i poznat je pod nazivom "morbidna znatiželja".

To je pojam koji opisuje ljudsku sklonost istraživanju i promatranju sadržaja povezanih s opasnošću, smrću, nasiljem i drugim negativnim aspektima života, često iz osjećaja fascinacije i potrebe za razumijevanjem nepoznatog. Ova vrsta znatiželje nije nužno patološka, već se može smatrati prirodnim psihološkim fenomenom koji ljudima pomaže da se nose sa strahovima, da se pripreme za moguće opasnosti te da bolje razumiju granice vlastitih emocionalnih doživljaja i reakcija.

Od krimića do bajki i rollercoastera

Primjere morbidne znatiželje možemo pronaći posvuda: mnogi ljudi vole krimiće i horore, često i dokumentarce o stvarnim mafijašima i ubojicama; vozači nerijetko usporavaju na cesti pored automobilskih nesreća, ne samo radi sigurnosti već i znatiželje; loše vijesti dokazano se šire brže i dalje od dobrih; ljudi istovremeno vrište i uživaju u iskustvima poput rollercoastera ili bungee jumpinga; mnogi vole posjete raznim kućama strave; djeca vole istraživati mračna mjesta poput podruma i čitati zastrašujuće priče i bajke itd.

Prilagodba koja pomaže u preživljavanju

Znanstvenici morbidnu znatiželju smatraju evolucijskom prilagodbom koja ljudima pomaže da se bolje nose s potencijalnim opasnostima iz okoliša.

Prema toj teoriji, interes za mračne i zastrašujuće aspekte stvarnosti omogućava ljudima da na siguran način istraže strah i opasnost, čime stječu psihološku otpornost i bolje razumijevanje svojih emocionalnih reakcija. Ta vrsta znatiželje omogućava ljudima da se "treniraju" za suočavanje s prijetnjama kako bi povećali prilagodbu na stres.

Konačno, promatranjem potencijalno traumatičnih situacija, ljudi razvijaju strategije koje im pomažu da brže prepoznaju opasnosti te da na njih reagiraju na najbolji mogući način. U tom smislu morbidna znatiželja povećava evolucijske šanse za preživljavanje.

I životinje pokazuju morbidnu znatiželju

Bihevioralni znanstvenik Coltan Scrivner sa Sveučilišta u Chicagu u intervjuu za časopis Scientific American pred Noć vještica 2023. objasnio je da morbidnu znatiželju pokazuju čak i životinje poput gazela i majmuna.

"... Postoji prilično staro zapažanje onoga što bih smatrao morbidnom znatiželjom kod primata. Još je Charles Darwin govorio o tome. On je rekao da je čuo priču u kojoj je čovjek imao vreću sa zmijama, živim zmijama, koje su očita prijetnja većini primata. Bio je u zoološkom vrtu i spustio je vreću pred primatima, a oni su jedan po jedan prilazili i virili u nju, vrištali i trčali uokolo. Umjesto da drugi primati pobjegnu, oni bi prišli i učinili istu stvar. To je nešto poput 'Evo ove strašne stvari; ovo morate vidjeti', zar ne?" rekao je Scrivner.

"Mislim, ne znam jesu li uživali u tome, zar ne? To je uvijek teško reći. Ali sigurno su se namjerno ponašali tako, znajući da je to nešto što je uplašilo jednog od članova skupine. Darwin je zapravo ponovio ovaj eksperiment jer ga je jako zaintrigirao. Dakle, mislim da postoje neki dokazi (da i životinje pokazuju morbidnu znatiželju op. a.)", pojasnio je.

Horor postoji tisućljećima

Uživanje u stravi i užasu nije neki suvremeni izum. Ljudi su oduvijek slušali strašne priče te pisali i čitali zastrašujuće romane, pripovijetke i bajke.

Primjerice, Ep o Gilgamešu, najstariji poznati ep (oko 2100. pr. Kr.), sadrži zastrašujuće elemente, poput susreta s duhovima i opasnim čudovištima kao što je Humbaba, čuvar božanske šume. Slični elementi strave mogu se naći i u arapskoj 1001 noći, grčkoj Odiseji i Egipatskoj knjizi mrtvih.

U drevnoj indijskoj estetici postoji termin "ugra rasa" koji označava snažnu, intenzivnu emociju koja je povezana s osjećajima užasa, gnjeva ili divljenja prema nečemu što je moćno i zastrašujuće.

Horore vole i djeca

Strahu se već stoljećima izlažu i djeca, primjerice kroz bajke kakve su sakupila braća Grimm. Iako su često ispunjene mračnim i strašnim elementima, one s druge strane pružaju kontekst u kojem djeca uče o opasnostima na siguran način. Priče o vukovima, vješticama i čudovištima omogućuju im da se suoče s potencijalno zastrašujućim temama i razviju otpornost, sve unutar sigurnosti vlastite sobe ili okrilja roditeljske zaštite. Na taj način djeca uče kako regulirati strah i emocije, pripremajući se za stvarne izazove.

Scrivner je u razgovoru za Science Focus rekao kako su istraživanja pokazala da je suočavanje sa strahovima kroz priče ili igre, u kontroliranim uvjetima i primjereno dobi, korisno za djecu.

"To se poklapa s podacima koji pokazuju da bi djeca koja sudjeluju u uzbudljivim ili zastrašujućim igrama kasnije u životu mogla biti izložena manjem riziku od stvari kao što je tjeskoba jer uče kako upravljati negativnim emocijama, visokom uzbuđenošću i uče da mogu proći kroz te situacije", pojasnio je.

Potvrđena korist od uživanja u strahu

Teoriju o korisnosti morbidne znatiželje potkrepljuju i istraživanja koja su pokazala da odrasli koji redovno gledaju filmove strave pokazuju veću otpornost na stres i bolju emocionalnu regulaciju u stvarnim stresnim situacijama kao što je primjerice bila pandemija covida-19.

"Utvrdili smo da su ljubitelji horor filmova pokazali veću otpornost tijekom pandemije te da su obožavatelji 'prepperskih' žanrova (invazije vanzemaljaca, apokaliptični i filmovi o zombijima) pokazali i veću otpornost i spremnost... Uzeti zajedno, ovi su rezultati u skladu s hipotezom da izloženost zastrašujućim fikcijama publici omogućuje vježbanje učinkovitih strategija suočavanja koje mogu biti korisne u situacijama stvarnog svijeta", pišu autori rada.

Tko voli kakve hororce?

U jednom istraživanju iz 2020. Mathias Clasen sa Sveučilišta Aarhus i njegovi suradnici otkrili su da gledanje hororaca koristi ljudima koji su već tjeskobni.

Istraživanje je također otkrilo koje vrste horora vole ljudi različitih profila.

Ono je pokazalo da traženje senzacije i intelekt/mašta predviđaju sviđanje horora i učestalost gledanja.

Spol, obrazovna razina i dob također su u korelaciji sa sviđanjem i učestalošću gledanja horora i to na takav način da muškarci pokazuju veće sviđanje i češće gledanje, dok su sviđanje i učestalost gledanja negativno povezani s obrazovnim stupnjem i dobi.

Ljudi s jačim vjerovanjem u paranormalno teže traženju horora s nadnaravnim sadržajem, dok oni sa slabijim gravitiraju hororima s prirodnim sadržajem, koje smatraju uvjerljivima.

Ljudi s visokom željom za senzacijama i intelektom/maštom posebno vole intelektualnu stimulaciju i izazov te očekuju ne samo negativne već i pozitivne emocije od konzumiranja horora.