SUNČEV sustav nekad je činilo devet planeta. Astronom Mike Brown, poznat i kao "čovjek koji je ubio Pluton", kaže da je godinama dobivao uvredljive mailove nakon što je njegovo najpoznatije otkriće pomoglo da se to promijeni.

Brown je profesor planetarne astronomije na Caltechu i otkrio je patuljasti planet Eris u Kuiperovom pojasu - prsten ledenih objekata iza Neptunove orbite u blizini bivšeg devetog planeta. Otkriće iz 2005. pokrenulo je slijed događaja koji su doveli do Plutonovog još uvijek kontroverznog degradiranja sa statusa planeta.

Međutim, baš kao što je Kuiperov pojas doveo do ukidanja devetog planeta, Brown i drugi znanstvenici vjeruju da bi nam mogao otkriti jedan novi, piše CNN.

Kuiperov pojas

Astronomi vjeruju da Kuiperov pojas čine ostaci nakon formiranja Sunčevog sustava. Proteže se 50 puta dalje od Sunca nego Zemlja. Pluton je sada klasificiran kao patuljasti planet s Erisom i samo je jedan od većih u mnoštvu tijela koja ondje postoje.

Budući da su objekti u Kuiperovom pojasu tako daleko od Sunca, teško ih je uočiti. Više od desetljeća astronomi traže taj skriveni planet čija se prisutnosti može ustanoviti prema ponašanju drugih obližnjih objekata. Često se naziva Planet X ili Planet devet.

Postoje i neke kontroverze, odnosno suprotstavljene teorije o samom planetu pa neki istraživači vjeruju da on uopće ne postoji. Uskoro bi se dilema mogla razriješiti, nakon što novi teleskop koji može pregledavati cijelo dostupno nebo svakih nekoliko noći postane operativan krajem 2025. godine.
Potraga za Planetom devet tek je nedavno krenula, ali rasprave o njegovom postojanju počele su prije više od 175 godina.

"Otkako je Neptun otkriven 1846. godine, najmanje 30 astronoma je ukazalo na postojanje raznih vrsta transneptunskih planeta i svi su bili u krivu", rekao je Konstantin Batygin, profesor na Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Svako tijelo koje kruži oko Sunca izvan orbite Neptuna astronomi definiraju kao transneptunsko.

Batygin i Brown su među najglasnijim pristašama Planeta devet. Rade na njegovu otkrivanju od 2014. godine, inspirirani studijom astronoma Scotta Shepparda i Chadwicka Trujilla, profesora astronomije na Sveučilištu Northern Arizona.

Sheppard i Trujillo prvi su primijetili da su orbite nekih poznatih transneptunskih objekata čudno grupirane. Dvojac je tvrdio da bi nevidljivi planet - nekoliko puta veći od Zemlje i više od 200 puta udaljeniji od našeg planeta od Sunca - mogao utjecati na kretanje manjih objekata.

Više teorija

Batygin je koautor šest studija o Planetu Devet, nudeći nekoliko dokaza o njegovom postojanju. Posljednja studija, objavljena u travnju u časopisu The Astrophysical Journal Letters, prati tijela podložna nekoj vrsti perturbacije koja ih ubacuje u orbitu Neptuna prije nego što u potpunosti napuste Sunčev sustav.

Jedna bi opcija mogla biti nešto što se zove galaktička plima, kombinacija sila udaljenih zvijezda u galaksiji Mliječni put. Ali Batygin i njegovi suradnici pokrenuli su računalne simulacije kako bi testirali ovaj scenarij u odnosu na prisutnost Planeta devet i pokazalo se da bi spomenuti planet morao postojati.

Prema Batyginu, Planet devet je pet do sedam puta veći od Zemlje, a njegov orbitalni period je između 10.000 i 20.000 godina. "Ono što ne mogu izračunati radeći simulacije jest gdje se nalazi, kao i njegov sastav. Vjerojatno je to manja verzija Urana i Neptuna i vjerojatno je sudjelovao u procesu formiranja tih planeta", rekao je Batygin.

No druge teorije iznose alternativna objašnjenja. Studija objavljena u kolovozu 2023. sugerira postojanje skrivenog planeta koji je zapravo puno manji, 1.5 do 3 puta veći od Zemlje.

"Moguće je da se radi o ledenom i stjenovitom planetu. Zbog svoje velike mase, imao bi visoku unutarnju energiju koja bi mogla održati, na primjer, podzemne oceane. Njegova bi orbita bila vrlo udaljena, mnogo dalja od Neptunove", rekao je Patryk Sofia Lykawka, profesor planetarnih znanosti na Sveučilištu Kindai u Japanu i koautor studije.

Prisutnost planeta izvedena je iz računalnih modela koji trebaju objasniti čudna ponašanja transneptunskih objekata, što ukazuje na sličnosti s Batyginovim istraživanjem. Međutim, istaknuo je Lykawka, njegov model ne gleda na ista orbitalna poravnanja i jako se razlikuje od Batyginova.

Druge teorije sugeriraju da su anomalije koje svi pokušavaju objasniti uzrokovane nečim sasvim drugačijim, poput primordijalne crne rupe - stvorene neposredno nakon velikog praska - koju je naš Sunčev sustav uhvatio dok se kretao galaksijom. Druga ideja sugerira da bi moglo biti nešto pogrešno u trenutačnom znanstvenom razumijevanju gravitacije.

Usred kontroverzi, svi se istraživači slažu oko jedne stvari

Neki istraživači vjeruju da su znanstvenici otkrili premalo ovih transneptunskih objekata da bi izvukli bilo kakve zaključke o njihovim orbitama.
"Imamo otprilike desetak takvih objekata, ali promatramo samo one najsjajnije i to samo kada su najbliže Suncu", rekao je Renu Malhotra, profesor planetarnih znanosti na Sveučilištu u Arizoni.

Podaci nisu dosljedni zbog pristranosti promatranja, prema Malhotri, zbog čega su istraživači skeptični prema njima. Među skepticima je i Sheppard, jedan od koautora studije iz 2014. koja je inspirirala Batyginovo istraživanje.

Malhotra je koautor studije iz kolovoza 2017. koji sugerira prisutnost planeta veličine Marsa u Kuiperovom pojasu, ali ne isključuje u potpunosti hipotezu o Planetu devet. Izravno promatranje planeta bi, naravno, okončalo sve kontroverze, ali svi dosadašnji pokušaji bili su uzaludni.

Batygin je bio koautor studije iz ožujka koja je koristila podatke iz Panoramic Survey Telescope and Rapid Response Systema ili Pan-STARRS-a, opservatorija na Havajima, što je omogućilo istraživačima da analiziraju 78% neba u kojem bi Planet devet navodno mogao biti - ali ga nisu mogli pronaći.

"Uočavanje tako udaljenog objekta, a da ne znate gdje gledati, izuzetno je teško i slično traženju mete snajperom umjesto dalekozorom", tvrdi Batygin. "Nebo je stvarno veliko mjesto kada tražite nešto tako mračno. Ova stvar je otprilike 100 milijuna puta manje sjajna od Neptuna, dakle na rubu onoga što je moguće otkriti s apsolutno najvećim teleskopima na svijetu trenutačno", kaže Batygin za CNN.

Usred kontroverzi i različitih mišljenja, svi se istraživači slažu oko jedne stvari. Novi širokokutni teleskop koji je trenutačno u izgradnji mogao bi krajem 2025. zaključiti raspravu. Zvjezdarnica Vera C. Rubin ima najveću digitalnu kameru ikad napravljenu i nalazi se na vrhu planine visoke gotovo 3000 metara u sjevernom Čileu.

"Ovo je teleskop sljedeće generacije koji će pretraživati cijelo dostupno nebo svakih nekoliko dana. Možda će odmah otkriti Planet devet, što bi bio fantastičan završetak potrage. Ali čak i ako ne otkrije niti jedan novi objekt, to će biti dovoljno za potvrdu hipoteze o Planetu devet jer će učinkovito provjeriti i testirati sve statistike i sva istraživanja", rekao je Batygin.