JAVNA nabava u središte pažnje medija i javnosti dolazi gotovo isključivo u kontekstu korupcijskih afera. Iako je eventualna kaznena odgovornost uvijek individualna, važno je preispitivati i pravni okvir, sustav u kojem se provode postupci javne nabave kako bi se utvrdilo postoje li tu mane koje možda olakšavaju nezakonito djelovanje.

U tu svrhu, evo kratkog presjeka hrvatskog javnonabavnog tržišta za 2023. godinu:

• objavljeno je preko 30 tisuća javnonabavnih ugovora 
• ukupna vrijednost javne nabave iznosila je skoro 13 milijardi eura (bez PDV-a!)
• udio javne nabave u BDP-u je oko 20 posto.

Kada vidimo ovakve brojke, svima nam je jasno da je od najvećeg javnog interesa kontrolirati kako se postupci javne nabave provode.

Pa pogledajmo još malo statističkih podataka o nadzoru zakonitosti javne nabave kod nas za istu godinu:

• u jednostavnoj nabavi (vrijednosti skoro dvije milijarde eura) nema pravnih lijekova
• DKOM (tijelo koje rješava o javnonabavnim žalbama) zaprimio je samo 715 žalbi - što znači da je kontrolirao zakonitost jedva malo više od 3% svih javnonabavnih postupaka
• Visoki upravni sud Republike Hrvatske (sud koji nadzire zakonitost odluka DKOM-a) zaprimio je svega 107 tužbi
• Ministarstvo gospodarstva, kao nadležno tijelo za provođenje upravnog nadzora u postupcima javne nabave, provelo je 168 upravnih nadzora i zaprimilo je 78 zahtjeva za provođenje nadzora.

Nadzora praktički nema

Kratak i točan zaključak je da nadzora praktički - nema. Glavni razlog za ovakvo stanje je percepcija žalitelja kao "troublemakera" koji svojim žalbama upropaštavaju projekte i sabotiraju trošenje EU sredstava. Iako se, naravno, svaki žalitelj bori za svoje subjektivne interese, podnošenjem žalbe rasvjetljava potencijalne nezakonitosti u postupku javne nabave te time štiti i javni interes i pomaže u ostvarivanju objektivne zakonitosti postupka.

Sukladno tome, na zakonodavnoj razini se otežava korištenje pravnih lijekova:

• u jednostavnoj nabavi još uvijek ne postoji pravni lijek iako Ustavni sud zahtijeva sudsku zaštitu protiv svakog akta javnog tijela (što je svakako i odluka o odabiru ponuditelja u postupcima javne nabave)
• Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije postupci javne nabave isključeni su kod nabave radova u svrhu obnove do vrijednosti od pet milijuna eura i zamijenjeni su puno jednostavnijim postupcima u kojima je suženo pravo na žalbu
• izmjenama Zakona o javnoj nabavi iz 2022. dramatično su povećane žalbene naknade ("ulaznice" za žalbeni postupak - u nekim slučajevima povećane su i 100 puta), što je dovelo do velikog pada broja žalbi i činjenice da naš žalbeni sustav više nije učinkovit - što ga dovodi u nesklad s pravnom stečevinom EU.

Nadzor ne funkcionira

Nadzor nad postupcima javne nabave ne funkcionira. Sustav u kojem kontrolu provode novinari, USKOK, DORH i EPPO nije sustav, već stihijsko oslanjanje na povremene kaznene postupke.

Neke od posljedica:

• olakšava se neprovođenje ili manipuliranje provođenjem istraživanja tržišta koje prethodi postupku nabave
• olakšava se propisivanje namjerno preuskih tehničkih specifikacija proizvoda koje odbijaju druge ponuditelje - znaju da ih njihov proizvod ne zadovoljava, a one i ukazuju da možda postoji "preferirani" dobavljač
• ponuditelj ne podnosi žalbu na dokumentaciju o nabavi kako bi se izmijenile sumnjive tehničke specifikacije ili zato što je žalbena naknada preskupa ili jer ne želi "naljutiti tog naručitelja" i smanjiti šansu da posluje u budućnosti
• to onda, naravno, jako često uzrokuje postupak javne nabave samo s jednim ponuditeljem,
• što znači da teoretski ne može biti korištenja pravnih lijekova - nema ih tko podnijeti,
• a čak i da u postupku ima više ponuditelja - naše pravo javne nabave je sustavno usmjereno prema obeshrabrivanju podnošenja žalbi, pa ih ni tada vjerojatno ne bi bilo.

Promjene su nužne

Dakle, promjene su nužne - i moraju početi s detaljnim i temeljitim demontiranjem sadašnjeg pristupa pravnim lijekovima. Žalitelji nisu problem koji treba iskorijeniti, već najvažniji osigurač zakonitosti provođenja postupaka javne nabave. Nekakvo empirijski neprovjereno inzistiranje na brzini i učinkovitosti postupaka javne nabave nauštrb kontrole zakonitosti nas je dovelo do ovoga što imamo sad - jesmo li zadovoljni rezultatima? Ali, pravni lijekovi su samo jedan dio problema.

Oni se koriste tek kad postupak završi - a nama je nužna i kvalitetnija kontrola postupaka javne nabave od početka do kraja, pa i u fazi izvršenja potpisanog ugovora.

Stoga je nužno pojačati provođenje upravnog nadzora koji je idealan upravo za tu svrhu - Ministarstvo gospodarstva kao nadležno tijelo ne mora čekati kraj postupka da bi ga počelo nadzirati.

Korupcija je pogubna

Korupcija u postupcima javne nabave nije samo pogubna za racionalno trošenje javnih sredstava - pogubna je i za povjerenje građana u javna tijela. Nažalost, ne postoje mjere kojima ćemo je uspjeti iskorijeniti, ali možemo i moramo graditi sustav koji će ju svesti na značajno manju mjeru.

Prvi korak u tom smjeru je otvaranje javne nabave kontroli, a nakon toga možemo razmišljati o daljnjim i nužnim koracima.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala