U PROSINCU 2017. godine, prije točno sedam godina, Putin je stigao u Siriju i izjavio: "Ako teroristi ponovno podignu glavu, ruska vojska iz vojnih baza u Tartusu i Hmeimimu zadat će im udarce kakve još nisu vidjeli."

Izjavi je prethodilo barbarsko bombardiranje sirijskih gradova, posebno Alepa. Ruska televizija s oduševljenjem je prikazivala snimke kako ruski bombarderi gađaju stambene četvrti, a ruski piloti stječu potrebna iskustva koja će kasnije, 2022. godine, iskoristiti u ratu protiv Ukrajine.

Sedam godina nakon ovih patetičnih Putinovih riječi ruska vojska provodi paničnu evakuaciju opreme i osoblja iz zrakoplovne baze Hmeimim i vojne luke u Tartusu. U tim bazama potencijalno ostaje mnogo opreme i streljiva.

Asadov režim se činio vječnim. Pao je za 11 dana

Ruska televizija sramežljivo šuti, dok ruske društvene mreže pucaju od paničnih poruka i riječi poput "izdaja", "sramota" i "poraz".

Nakon svih onih zločina koje su ruski vojnici počinili granatirajući sirijske gradove, teško je očekivati da će nova vlast u Siriji dopustiti ostanak ruskih baza na svom teritoriju i osloboditi ruske vojnike koji se još uvijek nalaze u Siriji.

Režim Bašara al-Asada, koji se činio vječnim, pao je za 11 dana. Prema podacima posljednjih takozvanih izbora, za diktatora Bašara al-Asada glasalo je 95.19% stanovništva.

Odbijanje vojske da se bori za Asada i radost zbog pada njegovog režima na ulicama sirijskih gradova jasno pokazuju koliko su te brojke bile lažne. Rusija je izgubila u Siriji, ali osim poraza, pad Asadovog režima ima još veće značenje za svijet i može igrati važnu ulogu u završetku rata u Ukrajini.

"Bez Asadovog režima Rusiji će biti teško utjecati na ključne zemlje regije"

Ukrajinski analitičar Jurij Bogdanov brzo je analizirao posljedice.

"Prvo, očito je da je upravo rat u Ukrajini postao jednim od razloga brzog pada Asadovog režima. Tehnika i vojska koje su mogle podržati režim sada su uništene ili se uništavaju u ratu u Ukrajini. Ruske snage smještene u Siriji ne mogu značajno utjecati na tijek rata. Većina ruskih vojnika u Siriji su stručnjaci za zrakoplovstvo, PZO i inženjerske postrojbe, koje su loše prilagođene potrebama fronte. A evakuacija tehnike predstavlja vrlo ozbiljan problem.

Porazom u Siriji Rusija je izgubila ulogu ključnog igrača na Bliskom istoku. Bez Asadovog režima Rusiji će biti teško utjecati na ključne zemlje regije. Gubitak strateških vojnih baza u Tartusu i Hmeimimu znači gubitak logističkog čvorišta za trgovinu, transport resursa i vojne operacije na Mediteranu, Bliskom istoku i u Africi.

Rusija gubi i ekonomski jer je uložila milijarde dolara u podršku Asadu, nadajući se dugoročnim ekonomskim koristima. Vrlo važan čimbenik je slom regionalne narkotrgovine. Sirija je bila centar proizvodnje fenetilina, poznatog i kao kaptagon, sintetičke tvari koja se potom transportirala u Europu i zemlje Bliskog istoka. Rusija je bila "dioničar" tog toka. Sada će taj izvor novca biti blokiran", analizira Bogdanov.

Zašto Trump manipulira brojkama?

Prošle godine u Rusiji se moglo dogoditi isto što se dogodilo u Siriji. Prigožinov marš, koji je pokazao slabost Moskve, mogao je završiti padom Putinovog režima. Mogao je, ali nije. Otvoreni "prozor mogućnosti" zatvorio se prebrzo. Pobuna je doživjela poraz, a Prigožin je demonstrativno pogubljen. Svijet nije bio spreman za pad Putinovog režima. Svijet je promatrao s gledišta paralitičara i sa strahom da će se Rusija raspasti na dijelove. Na Zapadu su mislili da je bolje da car ostane na vlasti.

Prije godinu dana Ukrajina nije dobila sve što je bilo potrebno za pobjedu na bojnom polju protiv Putina, a ono što je stiglo došlo je prekasno. Savjetnik Bijele kuće Jake Sullivan nedavno je priznao da "američki tenkovi Abrams isporučeni Ukrajini nisu bili potpuno opremljeni i nisu su se pokazali najkorisnijom tehnikom za Oružane snage Ukrajine u borbama".

Ukrajina je bila prisiljena nadoknaditi nedostatak zapadne tehnike ljudima, gubeći tisuće svojih vojnika u očekivanju zapadne pomoći. Sada taj argument o "besmisleno izgubljenih 400.000 ukrajinskih vojnika" koristi novoizabrani predsjednik Donald Trump, tvrdeći: "I Zelenski i Ukrajina žele sklopiti dogovor i zaustaviti ovo ludilo. Potrebno je odmah zaustaviti vatru i započeti pregovore."

Ostaje otvoreno pitanje zašto Trump, umjesto da natjera Rusiju na mir tako što će Ukrajini odmah pružiti sve potrebno za pobjedu, manipulira brojkama kako bi objasnio Ukrajincima zašto baš oni moraju ugasiti vatru. 

Sirija je bila važna poluga za Rusiju

Zelenski je u svom odgovoru Trumpu naveo stvarne gubitke Ukrajine na bojnom polju: 43.000 poginulih i 370.000 ranjenih, s napomenom da se otprilike 50% ranjenih ukrajinskih vojnika vraća u službu. Da, to su veliki gubici, ali nisu usporedivi s gubicima Rusa, kojih je, prema riječima Zelenskog, do danas oko 198.000 poginulih i više od 550.000 ranjenih.

Zelenski naglašava da su Ukrajini potrebna učinkovita jamstva mira. I u pravu je kad kaže: "Prekinuta vatra bez jamstava može se ponovno rasplamsati u bilo kojem trenutku, kao što je Putin to već činio. Kako bi se osiguralo da više ne bude gubitaka Ukrajinaca i Ukrajinki, potrebno je jamčiti pouzdanost mira i ne zatvarati oči pred okupacijom."

Ukrajina i Zelenski već imaju gorko iskustvo s jamstvima iz Budimpeštanskog memoranduma, nakon kojeg se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja, kao i s Minskim sporazumima ili dogovorima iz Normandije. Jedini mogući mir je onaj koji je postignut snagom, kada Putin bude prisiljen pregovarati kako bi izbjegao sudbinu Asadovog režima.

Razumije li to Trump? Sirija je bila važna poluga za Rusiju u pregovorima sa Zapadom, uključujući i ukrajinsko pitanje. Poraz Rusije u Siriji označava stvarnu procjenu njezinih sposobnosti. Brzina pada Sirije i režima Bašara al-Asada vrlo jasno pokazuje koliko su takvi režimi, koji ovise o jednoj osobi, o jednom diktatoru, krhki. Čak ni "primirje" u Ukrajini, sve i da bude postignuto, neće spasiti Putinov režim.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala