Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

Krajem godine u trkačkom su kalendaru dva zanimljiva polumaratona na hrvatskoj obali koje volim trčati pa sam se ove godine odlučio za odlazak u Šibenik. Drugi je onaj u Crikvenici. Iskreno govoreći, Šibenik sam, osim zbog odlaska na polumaraton, izabrao i zbog nekoliko novootvorenih pizzerija u Dalmaciji koje nisam posjetio, a za koje sam dobio preporuke.

Budući da sam napokon skupio nekoliko slobodnih dana u komadu, izabrao sam tri pizzerije u tri različita grada blizu Šibenika. Prva je na popisu bila splitska pizzerija Pizzaferaj pa smo se u petak prvo zaputili u Split.

Zanimljivo i originalno ime

Nakon ugodne šetnje uz more i obavezne kave na štekatu krenuli smo u splitski kvart Mejaši u pizzeriju neobičnog imena. Već sam nekoliko puta istaknuo kako mi se sviđa kad se vlasnici pizzerija poigraju s imenom pizzerije.

Jedno od najljepših imena definitivno ima đakovački Lipizzano koji je u naziv uklopio lokalnu znamenitost, poznatu ergelu lipicanaca. Pizzaferaj je ime izvedeno od imenice picaferaj koja označava onog koji pali ulične svjetiljke u primorskim gradovima.

Picaferaj je i poznata pjesma legendarnog Olivera Dragojevića. Sve u svemu, Pizzaferaj uz Lipizzano, Spizzu, Pizzaholic i Papizzu ide na moju listu pizzerija sa zanimljivim i originalnim imenima.

Klasična kvartovska pizzerija

Pizzaferaj je klasična kvartovska pizzerija koja je svojim gostima omogućila besplatan parking u obližnjoj javnoj garaži. Tamo smo i parkirali desetak minuta prije termina u kojem smo rezervirali stol. Rezervirali smo telefonom, a s obzirom na to da smo dolazili iz Osijeka, malo smo kasnili zbog prometne gužve pa smo naknadno uz pomoć ljubaznog djelatnika pomaknuli rezervaciju bez ikakvih problema. 

Odmah po ulasku oduševio nas je lijepo uređen prostor koji je na neki način kombinacija modernog i starog. Komadi retro namještaja uklopljeni su u moderni dizajn ravnih betonskih zidova. Boje namještaja i žućkasto svjetlo stvaraju toplu i ugodnu atmosferu. Ambijent nas je podsjetio na zagrebačku pizzeriju Mrs. Fogg i na slične pizzerije u kojima se prilikom uređivanja prostora pazilo na svaki detalj. 

A onda smo napokon otvorili jelovnik i naručili četiri različite pizze. Imao sam pojačanje za stolom s obzirom na to da nam je društvo pravio par osječkih trkača, dvoje dragih prijatelja koji, poput mene, osim trčanja vole i dobru pizzu.

Provokativni nazivi

Naručili smo Mortabellu, Margaritu, Koza Nostru i Italianu. Da, pizze se baš tako zovu, a svi su nazivi pomalo gramatički „neispravni“ i provokativni. Mortabella je moja najdraža bijela pizza s mortadelom, Koza Nostra je pizza s odličnim kozjim sirom, a Italiana je proglašena pizzom tjedna pa smo je morali naručiti i probati. Italiana nas je stvarno oduševila šalšom od pečenih cherry rajčica, a dodatni je vizualni utisak pojačala velika i ukusna burrata.

Po meni su nadjevi nešto jači adut od tijesta koje je isto jako fino i ukusno. Iako Pizzaferaj ističe kako pravi neonapoletane, takozvane moderne napoletane, pizze su i izgledom i teksturom tijesta ipak zadržale dašak tradicionalne napoletanske pizze.

Mene pizze iz Pizzaferaja okusom podsjećaju na pizze kakve sam probao u poznatoj napuljskoj pizzeriji L' Antica Pizzeria da Michele, a i izgledom i okusom na pizze iz poznate beogradske pizzerije Pietra.

Tijesto je svakako moderan tip tijesta koje prolazi jako dug i složen proces fermentacije, ali na kraju ipak nema okus i ne izgleda kao moderne napoletane jako širokih, napuhanih i uzdignutih rubova. Nisam se stigao raspitati, ali pretpostavljam kako se radi o kiselom tijestu koje prolazi dug proces predfermentacije i fermentacije pa zato ima specifičan, poprilično fin okus i jako dobru teksturu. 

Potpuno drugačija pizza od svega što sam probao

Budući da u pravilu uvijek naručujem pizzu s mortadelom i pistacijom, moram istaknuti kako je je ovo bila jedna poprilično drugačija od svih koje sam do sada probao. Iako mi je bila fina, odmah sam nakon prvog zalogaja osjetio kako je nekako drugačija!?

Umjesto standardnih umaka od pistacije ili bosiljka, Pizzaferaj na ovu pizzu stavlja umak od zelenog papra i gel od senfa i meda. Meni je ova kombinacija bila pravo otkriće i jedna od najboljih pizza s mortadelom koju sam probao.

U ponudi se nalazi petnaestak pizza koje možete naručiti u stilu napoletane ili romane, ovisno kakav tip pizze preferirate.

Cijene se kreću od 8.90 eura koliko je Margarita pa do 15.60 eura koliko košta ona najskuplja Ilyrium Zoi. Ilyrium Zoi je nešto poput pizze kuće, originalna i autohtona hrvatska pizza s kremom od ličkog sira i baranjskog kulena, drniškim pršutom, soparnikom, paškim sirom, bračkim varenikom i istarskim maslinovim uljem.

Mortabella je 12.90 eura, a većina se cijena kreće između 10 i 15 eura, što s obzirom na uslugu, ambijent i kvalitetu pizze smatram vrlo pristupačnim. Siguran sam da ću s obzirom na neobičnu i zanimljivu kombinaciju nadjeva prilikom sljedećeg posjeta isprobati upravo Ilyrium Zoi.

Ono što mene uvijek veseli je i dobar izbor piva, a mi smo se odlučili za Medvedgradovog Zlatnog medvjeda.

Izlet u Split je bio pun pogodak

Odlazak u Split dan prije šibenske utrke ispao je na kraju pun pogodak. Lijepo sunčano vrijeme omogućilo nam je ugodnu šetnju Splitom, a Pizzaferaj je na kraju dana samo dodatno zaokružio jednu lijepu priču.

Ugodan ambijent, ljubazno osoblje i kvalitetna pizza čine ovu pizzeriju odličnim izborom za sve ljubitelje dobre pizze. Split je ovom vrhunskom pizzerijom bez imalo dvojbe dodatno proširio i osnažio kako dalmatinsku, tako i kompletnu hrvatsku pizza scenu.