ZORAN Milanović je gotovo sigurno novi predsjednik i nema tu previše spora. Jednostavno, nitko od opozicijskih kandidata se nije usudio zapravo testirati i izaći na pravi "megdan" s predsjednikom. Niti bi to što promijenilo jer je Milanović jednostavno objektivno politički i retorički najjači kandidat.

Glavni konkurent Dragan Primorac je jednostavno preuštogljena, blijeda te politički i retorički impotentna ličnost. I vidljivo je i da je vrh HDZ-a znao da Primorac nema šanse u borbi s aktualnim predsjednikom. 

No, isto tako ovaj poraz praktički u prvom krugu nije nešto s čime se HDZ može pomiriti. Odnosno, jasno je da HDZ nije uspješno odradio "kontrolirani" poraz, kao što se to dogodilo s Grabar-Kitarović na prošlim izborima. Drugim riječima, ovo je šamar za HDZ bez obzira na to što je bilo jasno da Primorac nema šanse.

Opozicijski kandidati

Drugi opozicijski kandidati se praktički nisu sučeljavali s predsjednikom, već su se uglavnom borili za poziciju treće opcije. Gospođe Kekin i Selak Raspudić su praktički cijelu kampanju provele udarajući po premijeru i vladi te u međusobnom prepucavanju, kao da su zaboravile za koju se funkciju kandidiraju i koga zapravo moraju "uloviti".

Ostali kandidati, mahom desni (Bulj, Lozo i Jonjić) takmičili su se u udaranju u svoja "hrvatska" prsa, dokazujući tko je od njih pravi Hrvat, pravi katolik, čuvar konzervativnih vrijednosti i koječega. Uglavnom, sve već viđeno, mlako, jednolično, dosadno i suhoparno. Suština jest da predsjednika Milanovića nije mogao ugroziti nitko.

Slavlje na ljevici

No, ono što je svakako interesantno - iako ovo stvarno jest sramotan rezultat za HDZ - jest količina praznične i slavljeničke atmosfere u taborima lijevih stranaka poput SDP-a i Možemo, pa i drugih.

Dakle, mnogi SDP-ovci ovu pobjedu Milanovića tumače kao svoju osobnu pobjedu, mnogi lijevo orijentirani političari (poput gradonačelnika Tomaševića) i razni drugi ove rezultate tumače kao pobjedu ljevice.

Kao da se zaboravilo kako su Rijeke pravde prošle na ne tako davnim prošlim izborima. I to nakon što je HDZ osam godina bio na vlasti, nakon što je u osam godina napravio toliko propusta u kriznim situacijama, nakon hrpu kriminalnih afera u režiji ljudi bliskim vlastima ili iz vlasti itd.

I da je upravo tada predsjednik Milanović pokušao povesti pogubljeni i nesposobni SDP kako bi barem to sličilo donekle na neizvjesnu borbu za vlast, formirajući široku koaliciju, u koju se čak pozivalo i one s "krajnje" desnice, kako bi se rušilo HDZ. Sve je to zaboravljeno jer je, eto, Milanović time što je postao predsjednikom "uskrsnuo" ljevicu.

Pobjeda Milanovića

Dakle, ovo je prvenstveno pobjeda Zorana Milanovića, imenom i prezimenom. Ni SDP-a ni ljevice. Za predsjednika Zorana Milanovića su glasali mnogi ljudi koji na oči ne mogu vidjeti određene ljude iz SDP-a, iz Možemo ili nekoga iz kruga simpatizera aktualnog i budućeg predsjednika, i kojima ne pada na pamet na idućim parlamentarnim izborima zaokružiti bilo kakvu opciju koja u sebi sadrži stranke poput SDP-a ili Možemo.

Čak ako se ode korak dalje, Zorana Milanovića građani ne žele vidjeti kao premijera jer je izuzev 2011. godine u svim parlamentarnim izborima bio uskraćen za tu poziciju, uključujući i zadnje izbore, na koje se uključio s pozicije aktualnog predsjednika, gdje je uživao i dalje uživa veliku podršku.

Građani Zorana Milanovića - ne SDP niti ikog drugog - vide isključivo kao predsjednika koji će biti protuteža aktualnoj vlasti, netko tko će retoričkim nastupima "dizati živce" premijeru i tko će sa svoje tri-četiri ovlasti donekle kontrolirati vladajuće.

Sve ostalo su mokri snovi i lažne nade ljevice, prvenstveno SDP-a, koji već dugi niz godina nije u stanju kreirati suvislu politiku, već mu se politika uglavnom svodi na poziv opozicijskim strankama da se okupe oko predsjednika Milanovića.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala