ZORAN Milanović je na predsjedničkim izborima doslovno rasturio. Postotak koji je dobio je blizak postotku koji dobivaju razni dragi vođe autoritarnih i oligarhijskih režima koji samo formalno imaju izbore, slobodu medija i demokratske slobode. Pri tome niti je Hrvatska takav nedemokratski politički sustav, niti Zoran Milanović ima iza sebe medije, tajne službe i crne fondove.

>> Milanović s preko milijun glasova pomeo HDZ-ovog Primorca

Time Milanović postaje hrvatski političar s najvećim izravnim izbornim legitimitetom, odmah uz Franju Tuđmana, čiji je moto kampanje iz 90-ih "Predsjednika za predsjednika" i preuzeo. Milanović je od Tuđmana preuzeo i neke od modela vladanja, kao prvo nakanu da se pomalo svidi svima, i to mu je očigledno uspjelo. 

Malo je više od pola godine da su Hrvati izabrali novi sabor i povjerenje dali HDZ-u, a sada je na mjesto bez ovlasti izabran njegov veliki protivnik. Mi smo, po svemu sudeći, narod koji voli ideju otpora vlasti, čak i kad tu vlast sami biramo. Priča oko izbora je završena - Zoran Milanović je predsjednik do daleke veljače 2030. godine, no postavlja se pitanje što i kako dalje. Ima li neka pouka u svemu ovome?

Milanović je ispunio profesionalni put

Zoran Milanović sada može što hoće, kada mu drugi predsjednički mandat bude gotov, imat će 63 godine i onda mu kreću prava i povlastice bivšeg predsjednika - još pet godina će imati pravo na ured, dva službenika, vozača i vozilo. Tu je, naravno, i vrlo primjerena predsjednička mirovina.

Politički je i financijski doživotno zbrinut. no pitanje je kako će se postaviti s obzirom na tu prilično snažnu životnu promjenu. Hoće li postati predsjednik svih građana ili će, kao prije pola godine, snažno gurati SDP?

Hoće li biti šef najveće oporbene stranke iz sjene ili će se postaviti iznad, kao krovni šef kompletne i ujedno potpuno nesposobne oporbe? Hoće li voditi političke ratove protiv HDZ-a ili i dalje posebno nervirati određene pojedince u HDZ-u? Odgovor na ova pitanja zna samo on, a možda ni on.

Primorac je bio pogreška u svakom pogledu

Dragan Primorac se pokazao kao politička pogreška u svakom pogledu. Do ovih izbora slovio je kao uspješan liječnik, znanstvenik i poduzetnik. Tijekom kampanje postao je dosadni, neuvjerljivi lik koji izgovara prazne političke fraze koje kao da mu piše ChatGPT, i to ona besplatna inačica. Da je HDZ pokupio gotovo bilo koga s ulice, vjerojatno bi dobio bolji rezultat.

Primorac će se nakon ovoga vratiti u biznis, što mu očigledno dobro ide, ali nama ostaje pitanje zašto i kako je HDZ izabrao ovako užasnog kandidata. Uzeti Primorca za kandidata i staviti ga nasuprot Milanoviću je potpuni politički promašaj. Potpuno nepoštivanje političkih savjetnika, potpuno negiranje bilo kakvog smislenog političkog istraživanja, marketinga, svega. 

Ako HDZ ostane tvrdoglav, ovo bi mogao biti početak njihovog pada

Ako najveća stranka kandidira osobu koja je potpuno neprikladna, to ukazuje na ozbiljan nedostatak istraživanja volje građana. Kandidat ne samo da nije nastupao životno i prihvatljivo prosječnom biraču već svojim nastupom, i posebno dociranjem, uopće nije ni pokušao približiti se očekivanjima i vrijednostima biračkog tijela. Mnogi u HDZ-ovim županijama nisu ni izišli na izbore.

Odabir Primorca je bio kao odabir spuštenog sportskog automobila za vožnju makadamskom cestom do vinograda u Zagorju. Je li u pitanju HDZ-ov bahatluk, prevelika samouvjerenost Plenkovića ili nešto treće - možda saznamo nakon narednih potresa u HDZ-u. No, kandidiranje neprikladne osobe na neposrednim izborima nije samo pogreška pojedinca već i sustavni problem u strateškom razmišljanju stranke. 

HDZ je napravio veliku političku pogrešku. Ako je uvide, možda će je znati ispraviti, ako nastave biti tvrdoglavi, ovo bi mogao biti početak njihovog pada.

Plenković je gubitnik

Plenković je, naravno, gubitnik. Primorac je bio njegov odabir. U prvom izbornom krugu Plenkovića smo slušali više nego Primorca. U drugome je već bio u pozadini. Sutra će se vjerojatno sjetiti izjaviti kako Primorac ni nije bio član HDZ-a.

U HDZ-u će sada sigurno neki podignuti glave, a Plenkoviću će biti sve teže držati ravnotežu između naraslih političkih ambicija u stranci i realnosti koalicijske vlade. No, nemojmo očekivati brze potrese - HDZ mora prvo odraditi lokalne izbore. Ne zaboravite da se lokalni čelnici biraju izravno, imenom i prezimenom, a prije bilo kakvih unutarstranačkih obračuna nije zgoreg imati podršku građana i mjesto načelnika, gradonačelnika ili župana. Kako su lokalni izbori na proljeće, jesen bi u HDZ-u mogla biti zanimljiva.

SDP - neopravdano optimističan

Ova pobjeda je pobjeda Zorana Milanovića i samo njega. SDP pokušava njegovu pobjedu predstaviti kao svoju, novi predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić predstavlja se već kao novi mandatar vlade, no u stvarnosti nije tako. Milanoviću je, naravno, podrška SDP-a pomogla, netko ti mora organizirati lokalne susrete u kampanji, lijepiti plakate i dati financijsku podršku, ali stvar nije obostrana. 

SDP ne treba misliti da im je Milanović "odradio posao" i da sada mogu samo iznositi prazne fraze (vidi što se Primorcu dogodilo) te da će im vlast pasti u ruke. Ako se previše oslone na to "sada smo pobjednici i super, sve nam je Milanović odradio", mogli bi se neugodno iznenaditi. 

Razmislite sami - za nekih pet mjeseci su lokalni izbori, kojeg SDP-ovog kandidata biste zaokružili za svog gradonačelnika ili župana? Ozbiljna stranka bi svoje kandidate gradila već godinama… Ja prvi nemam pojma tko vodi lokalni SDP.

Ovo je kritika loših HDZ-ovih politika

Milanović je u pobjedničkom govoru nastupio vrlo realno, shvaćajući da je plebiscitarna podrška njemu u suštini kritika HDZ-a i premijera te loših politika u Hrvatskoj. Rekao je: "Vlada je najodgovornija u ovoj državi, ovo nije podrška meni, nitko nema podršku 70 i koliko posto birača, to je samo u ovom trenutku i samo danas." I to je nešto s čime se moramo složiti.

>> VIDEO Milanović u pobjedničkom govoru: Molim veliki aplauz za članove HDZ-a

Na kraju ostaje - Milanović je predsjednik narednih pet godina, ali Plenković uredno drži saborsku većinu i tako će biti naredne tri i pol godine. Narod je ovim pokazao da podrška koju je prije pola godine dobio HDZ s DP-om nije bezuvjetna jer se glasati može i drugačije.

No, narod je također pokazao da hrvatska oporba, za razliku od Zorana Milanovića, koji nastupa kao samostalni i uspješni igrač, nije u stanju uvjeriti građane da im daju glasove. 

Tko je što naučio iz ovoga, vidjet ćemo već za koji mjesec na lokalnim izborima. Do narednih parlamentarnih ima jako dugo, a jedino što znamo je da, uz ovako posložene kockice, u Hrvatskoj sigurno neće biti dosadno.