JEDANAEST godina nakon što je otišla u privremenu mirovinu, posvetila se sebi i obitelji, imamo ponovo priliku gledati Cameron Diaz u akciji. Očito, producenti nisu mnogo razbijali glavu oko naslova, Opet u akciji (Back in Action) sasvim je primjeren i logičan naslov filma u kojemu Cameron još uvijek izgleda odlično, zrači šarmom i pokazuje zarazan osmijeh. Nažalost, ni talent za izbor uloga nije joj se popravio.

Ljubljana u opening shotu

U ovoj obiteljskoj akcijskoj buddy-buddy komediji ona i njezin glumački partner Jamie Foxx igraju bračni par špijuna koji su se, baš kao i Cameron, nakon jedne zamalo tragične akcije (koja počinje opening shotom Ljubljane) povukli u mirovinu.

Žive mirnim obiteljskim životom uz dvoje djece u Alabami, no nakon jednog incidenta u baru koji završi na YouTubeu (slično kao u seriji Pieces of Her s Toni Colette), bivaju raskrinkani pa moraju zajedno s djecom bježati u London kako bi se dočepali neke crne kutijice, digitalnog ključa koji ima goleme sposobnosti manipulacije informatičkim mrežama, pravi hičkokovski McGuffin. 

Problem je što klinci, baš kao u seriji Amerikanci, nemaju pojma o prošlosti roditelja pa kad saznaju da su bivši špijuni, ti dotad dosadni gnjavatori naglo porastu u njihovim očima te ih inspiriraju da se i sami pokažu doraslima situaciji, gotovo kao u Spy Kids filmovima. 

Ovih par filmskih referenci koje su pomogle da dočaramo zaplet filma ujedno govore i o kritičnom nedostatku originalnih ideja na kojima bi se ovaj projektirao.

Dapače, čini se da u Back in Action nije preskočen niti jedan trop ili stereotip akcijskih buddy-buddy komedija, a u nekima koji nam padaju na pamet Cameron je već ionako glumila, recimo Charliejevi anđeli ili Noć i dan s Tomom Cruiseom koji je također ispao spektakularni fijasko.

Kvaliteta umjesto kvantitete, a onda... ovo

Inače, zanimljiv je kontekst u kojemu se Back in Action pojavio na Netflixu, koji se nalazi uslijed velikog strateškog zaokreta u produkciji filmova.

Naime, dok je u periodu od 2019. do 2023. Netflix producirao više od 50 filmova godišnje, među kojima mnogo iznimno skupih blockbusterskih naslova kao što su Red Notice (trošak produkcije 200 milijuna dolara), The Adam Project (116 mil. $), The Gray Man (200 mil. $), Rebel Moon (166 mil. $) ili Triple Frontier (115 mil. $), krajem 2023. došlo je do promjene u kojoj je, ukratko rečeno, fokus s kvantitete prebačen na kvalitetu.

Umjesto pedeset, Netflix planira ubuduće snimati upola manje filmova, ali kvalitetnijih i razumnije budžetiranih. Početkom prošle godine taj je zaokret dodatno naglašen i promjenom na čelnoj poziciji filmske proizvodnje, nakon sedam godina Scotta Stubera naslijedio je Dan Lin.

Ono što je za sada vidljivo su odustajanje od jurenja prestižnih filmova koji će im donijeti Oscara te nešto oprezniji ulazak u visokobudžetne projekte, dok se istovremeno pojavljuju jako dobri B filmovi kao što su Rebel Ridge i Carry-On, koji se uz skromnije budžete pretvaraju u prave streamerske hitove. 

Opet u akciji je, međutim, projekt iz Netflixova limba, nastao u jeku originalne filmske strategije produciranja svega i svačega po bilo kojoj cijeni samo kako bi se bildao katalog. Sniman je krajem 2022. i početkom 2023. te je nakon toga gotovo dvije godine stajao dovršen i čekao datum premijere.

To da čak ni u jeku goleme krize s manjkom novog originalnog sadržaja, posljedicom štrajka scenarista i glumaca, Netflix nije odlučio podići film na platformu, jasno govori kako su bili posve svjesni da imaju mućak.

Problem nije bio u novcu

Iako ne postoji službeni podatak o produkcijskom budžetu, procjene idu i od 70 do 150 milijuna dolara. Očito problem nije bio u novcu, već u tome što ga se potrošilo na loš scenarij (ovaj je trebalo baciti u koš i naručiti novi) te u krajnje nezgrapnoj režiji (Setha Gordona je trebalo zamijeniti bilo kime, osim Zachom Snyderom). Možda tada ne bi cijela priča izgledala toliko fejk, a glumci bi umjesto šmiranja imali nešto s čim mogu nešto glumački početi.

Ovih dana gledam Landman Taylora Sheridana u kojemu se pojavljuje gotovo identičan motiv kao i u Opet u akciji: roditelji ne mogu podnijeti ideju da im se kći seksa s dečkom pa otac (Billy Bob Thornton) dolazi u zadnji čas spriječiti akciju. Teško je opisati koliko su dva rješenja istog scenarističkog problema u ova dva ostvarenja različito izvedena. 

Dok se u Opet u akciji roditelji, Diaz i Foxx, naprosto pomlate s cijelim barom, Thornton stvar tek dijelom rješava fizičkom silom, dok je mnogo strašniji njegov verbalni nastup.

Ta će se tema nastaviti i u sljedećim epizodama i svaki put ponovo biti genijalan izvor zajebancije te se na kraju završiti dogovorom da cura ima slobodu raditi što želi, pod uvjetom da ocu o tome ne govori iskreno. Na primjer, umjesto da ocu kaže da je dečku samo izdrkala, pristojno mu objasni da ide s dečkom proučavati Bibliju. I svi sretni.

Razlika u ova dva pristupa jest u tome što u Opet u akciji spomenuta scena ima samo funkciju da priču pomakne s točke B do točke C, i ništa više, dok je u Landmanu ona u službi karakterizacije likova i razvoja odnosa među njima.

Landman to radi toliko dobro, a likovi su toliko zanimljivi da priča može pasti i u drugi plan i to nikome neće zasmetati. Za razliku od Back in Action, gdje priča ostaje u prvom i jedinom planu, no nikoga za to nije briga. Osim da što prije dođe do posljednje točke.

Manjak svega

Osim od nedostatka originalnosti, napetosti i duhovitosti, primjerice teško se sjetiti ijednog uspjelog one-linera iz filma, Back in Action pati i od krajnje banalno potrošenih motiva. Na primjer, filmom se stalno provlači motiv majčinstva, ali na način da se svodi na izlizano ponavljanje love & hate odnosa između majke i kćeri, prvo Cameron Diaz i njezine kćeri, a zatim Cameron i njezine majke koju u stilu Helen Mirren igra Glenn Close. Problem je s ovim filmom da imate osjećaj da ste sve što u njemu vidite, pa tako i opisani odnos majke i kćeri, već mnogo puta vidjeli, samo bolje snimljen, čak i ako se ne možete sjetiti gdje. 

U glumačkoj sekciji nije ništa bolje, jasno se vidi indisponiranost svih glavnih glumaca, što uz ovakav scenarij nije ništa neobično. Svemu usprkos, čujem da su neki ipak zapazili neku kemiju između Cameron Diaz i Jamieja Foxxa. Stvarno? Ma gdje? Da nije u pitanju kakav dezinficijens?

Drugi glumački red alert je nastup Andrewa Scotta (Ripley). Back in Action mogao bi poslužiti za studijski rad na temu Kako od genijalnog glumca napraviti statista sa zadatkom. Nevjerojatno je na koji se način ovaj zaista izniman glumac u posve bezveznoj roli agenta MI6 smuca filmom bez ikakve stvarne svrhe i razloga. I opako se dosađuje. Možda tek malo manje od gledatelja. 

Ocjena: 4/10