BEZ SUSTAVNIH promjena u smjeru deregulacije ekonomije, smanjenja fiskalnog ugriza države te olakšanja uvjeta investiranja koje može rezultirati pojačanom konkurencijom među trgovcima efekt bojkota trgovina može biti isključivo kratkoročan i zanemariv, smatra Hrvatska udruga poslodavaca (HUP).

Dok bojkot na prvi pogled može djelovati kao odgovarajući način protesta protiv rastućih cijena, postavlja se pitanje koliko je takav pristup opravdan te koliko zapravo može biti učinkovit, kažu poslodavci.

"Zalažemo se za ciljane socijalne mjere"

"Umjesto interveniranja u tržišne mehanizme, HUP se zalaže za ciljane socijalne mjere uz kriterij imovinskog cenzusa koje bi pomogle najranjivijim socijalno ugroženim građanima u kupnji prehrambenih namirnica", ističe se u najnovijoj HUP-ovoj publikaciji Fokus tjedna, koju je napisao glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

Poslodavci smatraju da povremene akcije potrošača mogu privremeno utjecati na prodaju, no eventualne štete najviše bi pogodile manje trgovce, na štetu ukupne konkurencije na tržištu maloprodaje, što je upravo suprotno interesima potrošača.

Potrošači koji bi pak išli na bojkot većih trgovačkih lanaca mogli bi imati problema s pronalaženjem svih potrebnih proizvoda u manjim trgovinama, koje obilježava relativno uži asortiman prehrambenih proizvoda, što ponovno stavlja potrošača u lošiju poziciju, drži HUP. 

"Razlozi rasta cijena nisu u poslovnim modelima trgovaca"

Iz HUP-a ističu da su razlozi rasta cijena prehrambenih proizvoda "slojeviti i nisu utemeljeni u politikama, odnosno poslovnim modelima trgovačkih lanaca".

"Pored rastućih troškova dobavljača, prodajne cijene hrane su pod utjecajem mnogih drugih čimbenika poput snažnog rasta ukupnih primanja zaposlenih, četvrte najviše efektivne stope PDV-a u EU (20,3 posto), te općenito visokog poreznog opterećenja rada i dobiti, sezonalnog učinka turizma, rasta cijena energenata, povećanja troška inputa, naročito rada i energenata, kao i povećanog neto uvoza", navode iz udruge poslodavaca.

Iznose da Hrvatska ima najveći deficit u inozemnoj razmjeni prehrambenih proizvoda (oko 2.5 posto BDP-a), a u zadnje tri godine bilježi najveće pogoršanje trgovinskog salda u usporedbi sa zemljama CEE regije te Njemačkom i Italijom. To Hrvatsku, kažu u HUP-u, čini najizloženijom kretanju rastućih uvoznih cijena (trenutno mlijeka, mesa, ulja, kave, kakaovca, itd.), obično viših u odnosu na pretpostavljene domaće cijene.

"Rast cijena će usporiti kad padne potražnja"

U HUP-u smatraju da će rast cijena usporiti kad na tržišnim osnovama padne potražnja, kao što se vidi na primjeru hrvatskog turizma, kojemu zadnje dvije godine prema HUP-u prihodi realno padaju.

"Unatoč javnoj percepciji turizma kao sektora u snažnoj ekspanziji s ponajvećom inflacijom cijena prema krajnjim potrošačima, javno dostupni podaci pokazuju pad EBITDA marže turističkih poduzeća s 22,1 posto u 2022. na 17,7 posto u 2023. godini, što je ujedno ispod razine iz 2019. godine (19 posto)", navodi se u publikaciji.

"S obzirom na to da je turizam jedan od sektora kojem će masa plaća značajno porasti zbog administrativnog povećanja minimalne plaće, za očekivati je daljnju eroziju marži, što ugrožava investicije koje su nužne za srednjoročnu konkurentnost turizma", istaknuli su iz HUP-a.

Zaključuju da je čak u scenariju da bojkot uspije, u smislu kratkoročnog pritiska na maloprodajne cijene, velika mogućnost da prethodno spomenuti temeljni utjecaji koji guraju cijene prehrambenih proizvoda naviše vrlo brzo ponovno postanu dominantni.