PROSVJEDNE blokade više od 60 fakulteta u Srbiji traju već mjesecima, a prekjučer su im se u velikom prosvjedu u Novom Sadu pridružili deseci tisuća građana tog grada i stanovnika više gradova iz cijele Vojvodine i Srbije, uz sudjelovanje udruga poljoprivrednika, nekoliko stotina motorista i brojnih javnih osoba. Studenti zahtijevaju odgovornost vlasti za smrtonosni pad nadstrešnice u Novom Sadu, u kojem je poginulo petnaest osoba, te poštivanje ustava, zakona, iskorjenjivanje korupcije, osnaživanje i samostalnost institucija bez političkog utjecaja.

Vlast tvrdi da su svi zahtjevi vezani uz pad nadstrešnice ispunjeni, no studenti i stručna javnost to niječu, ukazujući na to da u objavljenim dokumentima nisu svi podaci koji ukazuju na koruptivne poslove i nemar u renoviranju kolodvora. Studentima su podršku pružile i brojne osobe iz Hrvatske, a jučer se tim povodom na Matejuški okupilo par stotina Splićana. Nekoliko građana ih je zbog toga napalo, no splitska policija je spriječila veći incident.

Na Facebooku se oglasio i splitski svećenik don Ante Žderić, koji na društvenim mrežama često komentira aktualne društvene događaje. Njegov status prenosimo u cijelosti.

"Volimo si laskati da smo dio demokratskog svijeta"

"Zašto je važno podržati studentske i građanske prosvjede i štrajkove u Srbiji? Zašto je to važno i kod nas u Hrvatskoj? Zato što je riječ u njihovoj borbi za društvenu pravdu i pravosudnu učinkovitost. Zato što svakom mislećem i odgovornom građaninu treba biti stalo do tih, univerzalnih vrijednosti, za kojima vapi i naše, poniženo i učmalo, hrvatsko društvo. Njihovu je borbu prepoznao demokratski svijet. Volimo si laskati da smo i mi dio tog svijeta.

Zato što mi nismo SAD ili Japan, zemlje sa sigurnim okružjem (ako je igdje uopće sigurno), već pribalkanska zemljica. A Balkan će uvijek biti bure baruta. Zato što je Srbija pred našim vratima i zato što demokracija, mir i društvena pravednost u toj zemlji znači stabilnost u našem okružju. To nije važno samo idiotima. Zato što ne možemo glumiti da smo Alisa u zemlji čudesa, jer se događaji u Srbiji odvijaju na samo pola sata vožnje od naše granice. Zato što stabilnost ovog dijela Europe i te kako utječe na hrvatsko gospodarstvo, od prometa, trgovine do turizma.

Zato što je riječ o mladim generacijama, koje se u vrijeme Domovinskog rata nisu ni rodile. Predbacivati im ulogu ratnih huškača i podržavatelja rata 91. je čista zloća, koja govori o pakosti onih koji to čine. Bizarno. Ne, ne postoji transgeneracijska, ni kolektivna krivnja. Toga nas je Krist oslobodio. Tko živi u mentalnom sklopu da netko mora biti kriv jer je Srbin, Kinez ili ne znam koja p. materina, neka odmah ujutro ode u izabranog liječnika obiteljske medicine po uputnicu za specijalista. Vlastite su frustracije gadna stvar. To treba liječiti.

"Hrvatska i Srbija ne mogu i ne trebaju bježati jedna od druge"

Zato što dobar čovjek želi dobro svima. Zli za svoju zloću traži bizarna opravdanja. Zato što su Hrvatska i Srbija susjedi. Ne mogu niti trebaju bježati jedni od drugih. Razvoj demokracije i pravne države u Srbiji može samo pridonijeti našem dobru. Sjetite se samo pitanja nestalih u Domovinskom ratu. Dobro jednih mora biti dobro drugih. Tko se tome suprotstavlja, sretan mu put u Sjevernu Koreju. Tamo će naći istomišljenike.

Zato što srbijanske vlasti ionako sve i svakog optužuju za urotu. To je simptom režima koji umire. Krajnje je cinično podršku studentima ocijeniti kao miješanje u tuđu zemlju. Recite radije da ih mrzite jer su Srbi. I sami znate da je tako. Da nije njih, mrzili biste nekog drugog. Jer imate potrebu mrziti. I to još loše pakirate u celofan "nemiješanja".

"Nacionalizam je sravnio Vukovar"

Zato što je borba za pravdu i demokraciju borba svakog uljuđenog građanina. Bila ta borba u Srbiji, Gazi ili Ukrajini. To smo dužni podržati radi generacija koje dolaze. Zato što iskreno domoljublje podrazumijeva poštivanje drugih. Nacionalizam je izvitopereno domoljublje.

Nacionalizam je sravnio Vukovar i napunio jamu na Ovčari leševima. Htjeti dobro drugima, drugačijima, je naša kršćanska dužnost. Ta se mladost u Srbiji, pobogu, bori za bolji život sutra. Mi u Hrvatskoj se ne borimo. Mi idemo u Njemačku i Irsku.

Nazivati one koji podržavaju studentsku i građansku borbu u Srbiji Jugoslavenima je samo znak jada onih koji to kažu. Ili zamjena teza ("a što s...?) - tipično za one koji nemaju argumente. A zloća ih nema. Razumijem ih. Nije lako maskirati vlastitu zloću, pa mi, pravo, takvih bude žao. Nisu jadni krivi jer i ne mogu bolje. Nije svima dano."