MIŠEVI genetski preinačeni tako da proizvode ljudski antioksidantski enzim žive duže od normalnih miševa, tvrde američki znanstvenici u novoj studiji i kažu kako to pruža dokaze da antioksidansi mogu utjecati na posljedice starenja i bolesti.

Kemikalije poznate kao slobodni radikali oštećuju stanicu jer izazivaju oksidaciju, a antioksidansi utječu na tu reakciju.

U članku u časopisu Science dr. Peter Rabinovitch s kolegama s medicinskoga fakulteta u Washingtonu kaže da su antioksidansi pomogli pokazati kako slobodni radikali oštećuju stanicu i DNK.

Istraživači su se poslužili genetski preinačenim miševima koji su prizvodili više katalaze, antioksidantskoga enzima koji pomaže da se vodikov peroksid rastavi na vodu i kisik.

Vodikov peroksid nastaje metabolizmom i može biti preteča slobodnim radikalima.

Miševi su precizno stvoreni tako da proizvode više katalaze u određenim dijelovima tijela, u staničnoj citoplazmi, u jezgri gdje je pohranjen DNK te u mitohondrijima, staničnoj elektrani, a također i mjestu gdje ima DNK.

Miševi koji su stvarali više katalaze u mitohondrijima živjeli su dvadeset posto dulje, što je oko pet mjeseci. Oni s više katalaze u jezgri i citoplazmi živjeli su neznatno dulje od normalnih miševa.

Miševi s katalazom u mitohondrijima imali su i zdravije srce i mišićno tkivo, što upućuje na to da katalaza pomaže u zaštiti od srčanih problema vezanih za dob kakvih ima u normalnih miševa.