OVO JE NAJVEĆA sigurnosna kriza za Zapad od kraja Drugog svjetskog rata i - neće nestati. Kako je rekao jedan stručnjak, "trumpizam će nadživjeti njegov predsjednički mandat". No, koje su države spremne preuzeti vodstvo kad se Sjedinjene Američke Države povlače?

1947. godine britanski veleposlanik u Washingtonu ušao je u State Department i predao američkom šefu diplomacije Georgeu Marshallu dvije službene poruke, otisnute na plavom papiru kako bi se istaknula njihova važnost - jednu o Grčkoj, drugu o Turskoj.

Kako je Amerika postala "svjetski policajac"

Iscrpljena, bankrotirana i duboko zadužena kod Sjedinjenih Država, Britanija je poručila Americi da više ne može podupirati grčku vladu u borbi protiv naoružanih komunističkih pobunjenika. Već je najavila povlačenje iz Palestine i Indije te planove za smanjenje prisutnosti u Egiptu.

Sjedinjene Države odmah su shvatile da postoji stvarna opasnost da Grčka padne u ruke komunista, a time i pod sovjetsku kontrolu. Ako bi Grčka pala, strahovali su Amerikanci, Turska bi mogla biti sljedeća - čime bi Moskva dobila pristup istočnom Mediteranu, uključujući potencijalno i Sueski kanal, ključnu svjetsku trgovačku rutu.

Amerika je gotovo preko noći uskočila u vakuum koji je ostavila Britanija. "Politika Sjedinjenih Država mora biti podrška slobodnim narodima koji se opiru pokušajima podjarmljivanja od strane oružanih manjina ili vanjskog pritiska", objavio je tada predsjednik Harry Truman.

Tako je započela doktrina koja će postati poznata kao Trumanova doktrina. U njezinu je središtu bila ideja da je obrana demokracije u inozemstvu ključna za nacionalne interese SAD-a.

Trenutak u kojem je vodstvo Zapada od Britanije preuzela Amerika 

Uslijedile su dvije velike američke inicijative: Marshallov plan, golemi paket pomoći za obnovu razorene Europe, i osnivanje NATO saveza 1949. godine, s ciljem obrane demokracija od Sovjetskog Saveza koji je tada već kontrolirao istočnu Europu.

Lako je ovaj trenutak označiti kao trenutak u kojem je vodstvo zapadnog svijeta prešlo iz ruku Britanije u ruke SAD-a. No, točnije bi bilo reći da je to bio trenutak koji je pokazao da se to već dogodilo.

Sjedinjene Države, tradicionalno izolacionističke i zaštićene dvama oceanima, iz Drugog svjetskog rata izišle su kao vođa slobodnog svijeta. Tijekom poslijeratnih desetljeća oblikovale su svijet po vlastitoj slici, projicirajući svoju moć širom planeta.

Generacija baby boomera odrasla je u svijetu koji je sve više nalikovao SAD-u - kulturno, ekonomski i vojno. Amerika je postala hegemon zapadnog svijeta. No temeljne pretpostavke na kojima se desetljećima temeljila američka geopolitika sada se drastično mijenjaju.

Trump je prvi američki predsjednik koji to mijenja

Donald Trump prvi je američki predsjednik nakon Drugog svjetskog rata koji otvoreno osporava ulogu koju je njegova zemlja sama sebi zadala, piše BBC u analizi. Mnogi smatraju da njegovim djelovanjem stari svjetski poredak nestaje - a novi još nije oblikovan.

Pitanje je: tko će sada uskočiti? I, dok je sigurnost Europe pod najvećim pritiskom u 80-ak godina, mogu li njezini lideri pronaći adekvatan odgovor?

Trumpova kritika međunarodnog poretka nakon 1945. datira još iz 1980-ih. Prije gotovo 40 godina platio je cijele stranice oglasa u američkim novinama kako bi napao američku obvezu obrane demokracija u svijetu.

"Desetljećima Japan i druge zemlje iskorištavaju SAD", napisao je 1987. "Zašto te zemlje ne plaćaju Americi za ljudske živote i milijarde dolara koje gubimo štiteći njihove interese? Svijet se smije američkim političarima dok mi štitimo brodove koji nisu naši, s naftom koja nam ne treba, za saveznike koji nam ne pomažu."

"Mrzim opet spašavati Europu"

Tu je poziciju ponovio i nakon početka svog drugog mandata. Bijes dijela njegove administracije zbog, kako vide, europske ovisnosti o SAD-u, odražava se i u porukama koje su procurile ovaj tjedan, a tiču se zračnih napada na Hute u Jemenu.

U njima, potpredsjednik JD-a Vance piše kako bi europske zemlje mogle imati koristi od napada. "Mrzim opet spašavati Europu", stoji u poruci. Tri minute kasnije, ministar obrane Pete Hegseth odgovara: "Potpredsjedniče, potpuno dijelim tvoje gađenje prema europskom švercanju. To je PATETIČNO."

Trumpova pozicija, čini se, nadilazi puko kritiziranje onih koji, po njemu, iskorištavaju američku velikodušnost. Na početku drugog mandata pohvalno se izrazio o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, poručivši Rusiji da Ukrajina neće ući u NATO i da ne treba očekivati povrat teritorija koje joj je Rusija oduzela.

Putin kao saveznik u "ratu protiv wokea"

Mnogi su to doživjeli kao predaju dvaju ključnih pregovaračkih aduta - bez da je tražio bilo što zauzvrat. S druge strane, neki Trumpovi pristaše vide u Putinu snažnog vođu koji utjelovljuje konzervativne vrijednosti koje i sami dijele. Za neke, Putin je saveznik u "ratu protiv wokea".

Američka vanjska politika sada je djelomično oblikovana imperativima domaćih kulturnih ratova. Sigurnost Europe postala je dio borbe između dvaju suprotstavljenih pogleda na to što SAD jest i što bi trebao biti.

Neki smatraju da to nadilazi samog Trumpa i da Europa ne može samo sjediti i čekati da mu istekne mandat.

"SAD se udaljava od europskih vrijednosti", kaže Ed Arnold, viši suradnik Kraljevskog instituta za obrambene studije (RUSI) iz Londona. "To je Europljanima teško prihvatiti jer znači da su promjene strukturne, kulturne i možda dugoročne."

"Mislim da će aktualna američka putanja nadživjeti Trumpa kao osobu", dodaje.

Trumpov Bijela kuća poručio je kako više neće biti glavni jamac europske sigurnosti - europske zemlje trebale bi same platiti svoju obranu. Gotovo 80 godina temelj europske sigurnosti bio je članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji kaže da je napad na jednu članicu napad na sve.

Tijekom posjeta Washingtonu prošlog mjeseca, britanski premijer Keir Starmer rekao mi je kako je uvjeren da SAD ostaje vodeća članica NATO-a i da Trump osobno ostaje privržen članku 5. Drugi nisu tako sigurni.

Ben Wallace, ministar obrane u posljednjoj konzervativnoj vladi, rekao je ranije ovog mjeseca: "Mislim da je članak 5. na aparatima. Ako Europa ne poveća ulaganja u obranu i ne shvati stvar ozbiljno, to bi moglo biti kraj NATO-a kakvog poznajemo i kraj članka 5.

Prema anketi francuske agencije Institut Elabe, gotovo tri četvrtine Francuza više ne smatra SAD saveznikom. Većina Britanaca i ogromna većina Danaca - tradicionalno proameričkih zemalja - sada imaju nepovoljno mišljenje o SAD-u.

Dobra vijest za Putina

Sve to su dobre vijesti za Putina. "Cijeli sustav euroatlantske sigurnosti urušava se pred našim očima", rekao je prošle godine. "Europa je marginalizirana u globalnom gospodarskom razvoju, pogođena kaosom migracija i gubi međunarodni utjecaj i kulturni identitet."

Početkom ožujka, tri dana nakon katastrofalnog susreta Volodimira Zelenskog s Trumpom i Vanceom u Bijeloj kući, glasnogovornik Kremlja izjavio je: "Fragmentacija Zapada je započela."

"Pogledajte ciljeve Rusije u Europi", kaže Armida van Rij, voditeljica europskog programa u Chatham Houseu. "Cilj joj je destabilizirati Europu. Osnažiti slabljenje NATO-a. I natjerati Amerikance da povuku svoje snage. I trenutačno se to sve ili gotovo sve ostvaruje", dodaje.

"Zaboravili smo lekcije iz povijesti"

Jedan od najvećih izazova s kojima se Europa sada suočava jest pitanje kako se učinkovito naoružati. Osamdeset godina oslanjanja na američku vojnu moć ostavilo je europske demokracije ranjivima.

No novi njemački kancelar Friedrich Merz poručio je da Europa mora postati neovisna o SAD-u. "Europski NATO" zahtijevao bi izgradnju vlastitog europskog vojnog i industrijskog kompleksa, sposobnog za isporuku sposobnosti koje sada imaju samo SAD.

S tom se ocjenom slažu i drugi - ali ne misle svi da je cijela Europa spremna za to.

"Trenutačno smo u situaciji da istočnoeuropske zemlje uglavnom ne treba posebno uvjeravati", kaže Ian Bond, zamjenik direktora Centra za europske reforme. "Što se ide zapadnije, postaje teže - sve do Španjolske i Italije."

"U Europi više nije pitanje trebamo li ovo učiniti, nego kako ćemo to učiniti i koliko brzo", dodaje Arnold.

Slaganje novog svjetskog poretka

Povjesničar Timothy Garton Ash kaže da postoji kratak popis "vrlo važnih stvari" koje zasad može pružiti samo SAD.

"To su tzv. strateški osigurači", kaže. "Sateliti, obavještajni podaci, raketni sustavi Patriot - jedini koji mogu oboriti ruske balističke projektile. I kroz tri do pet godina, trebali bismo razviti vlastite verzije tih kapaciteta."

U procesu tranzicije, ideja je da NATO bude toliko "europeiziran" da njegove snage – zajedno s nacionalnim vojskama i EU kapacitetima – budu sposobne obraniti Europu, čak i ako američki predsjednik kaže: "Ostavite nas na miru."

Van Rij smatra da Europa mora izgraditi vlastitu obrambenu industrijsku bazu - ali upozorava da će to biti teško: "Najveći problem su podjele unutar Europe oko toga kako i treba li to uopće raditi."

U međuvremenu, Trump izgleda spreman zatvoriti poglavlje međunarodnog poretka temeljenog na pravilima, koji je nakon Hladnog rata dopuštao državama da slobodno biraju vlastiti put i saveze.

Trump dijeli viziju svijeta s Putinom

Ono što Trump, čini se, dijeli s Vladimirom Putinom jest vizija svijeta u kojem velike sile - oslobođene međunarodnih zakona - nameću volju slabijima, kao što je Rusija tradicionalno činila u carskom i sovjetskom razdoblju. To bi značilo povratak sustavu "sfera utjecaja" koji je dominirao svijetom 40 godina nakon Drugog svjetskog rata.

Ne zna što bi točno Donald Trump učinio ako bi neka NATO zemlja bila napadnuta. No poanta je da se američka pomoć više ne može uzimati zdravo za gotovo. To znači da Europa mora reagirati. Njezin izazov jest ostati ujedinjena, konačno ozbiljno financirati vlastitu obranu - i izbjeći da padne u sferu utjecaja neke velike sile.