U SRPNJU i kolovozu 2024. godine led Arktičkog mora pucao je pod čelikom tri teška kineska ledolomca: Xuelong 2, Ji Di i Zhong Shan Da Xue Ji Di. Tri broda isprobavala su nesmetanu plovidbu Sjevernim morem – što je bilo praktično i korisno, ali i simbolički značajno. Poruka je bila jasna: Kina je prisutna u Arktiku i to trajno. Ta poruka je nije ostala neprimijećena – ruska državna novinska agencija RIA Novosti u listopadu 2024. godine objavila je članak pod naslovom: "Arktik postaje kineski".

Led Arktičkog mora puca pod kineskim ledolomcima

Kina se već dugo angažira na Arktiku, kaže za Deutsche Welle Michael Paul, stručnjak za pomorsku sigurnost iz berlinske Zaklade za znanost i politiku (Stiftung Wissenschaft und Politik) i autor nekoliko studija o geostrateškom značaju Arktika i kineskoj prisutnosti u toj regiji.

"Kina je aktivna na Arktiku od ranih 2000-tih, posebno na Islandu. Međutim, Danska i SAD su pružile otpor kineskom utjecaju, plašeći se njegovog prevelikog jačanja," objašnjava Paul. "Zbog toga se Kina okrenula drugim državama u regiji, naročito Rusiji. Ali, zbog rata u Ukrajini, Rusija je oslabljena i u Arktiku sve više postaje mlađi partner Kine."

Kina i druge države regije angažiraju se u Arktiku zbog klimatskih promjena, koje su tamo posebno izražene. Globalna prosječna temperatura u 2024. godini bila je 1,5 stupnjeva Celzijevih viša nego u predindustrijskom periodu. Prema podacima Alfred-Wegener-instituta za polarna i morska istraživanja, Arktik se zagrijava čak četiri puta brže od ostatka Zemlje.

Kao posljedica toga, arktički led se sve brže topi. Prema trenutačnim prognozama, u razdoblju od 2030 do 2040. godine tijekom ljetnih mjeseci moglo bi doći do skoro potpunog povlačenja leda, čime bi se otvorile tri nove pomorske rute, koje bi značajno skratile postojeće trgovačke puteve između Pacifika i Atlantika.

Tri nove pomorske rute kroz Arktik

Jedna od tih ruta, tzv. "Sjeveroistočni prolaz" uz rusku obalu, već sada se razvija kao trgovački i energetski koridor između Kine i Rusije. "Radi se prije svega o transportu plina s poluotoka Jamal u zapadnom Sibiru prema Kini," objašnjava politolog Klaus-Peter Saalbach sa Sveučilišta Osnabrück, koji je ujedno i autor studije o geostrateškom značaju Arktika. Međutim, ova ruta se još uvijek koristi relativno malo. "Trenutačno njome godišnje prolazi samo nekoliko desetina brodova," kaže Saalbach.

Još kompliciranija je Sjeverozapadna ruta uz obalu Kanade. Ona se smatra mnogo težom za plovidbu od Sjeveroistočne.  Znanstveno-istraživačka služba Kongresa SAD-a sumnja da će ona postati ekonomski isplativa," navodi Saalbach. Osim toga, ruta prolazi kroz vode koje Kanada smatra svojim teritorijalnim vodama i stoga polaže pravo da regulira pomorski promet, što bi moglo izazvati političke sukobe s Rusijom i Kinom.

Treća ruta, transpolarna pomorska ruta, mogla bi se otvoriti u ljetnim mjesecima kao posljedica daljnjeg topljenja leda. Ona prolazi direktno kroz središte Arktičkog oceana i najkraći je put između Pacifika i Atlantika. "Island bi na toj ruti mogao igrati važnu ulogu kao logistički centar," kaže Saalbach. "Kina je već izgradila ogromno veleposlanstvo na Islandu, što ukazuje na njezinu dugoročnu prisutnost u regiji. Island, s druge strane, balansira između suradnje s Europskom unijom, Rusijom i Kinom."

Trump, Grenland i Panamski kanal

Američki predsjednik Donald Trump trenutačno razmatra načine kako bi Grenland stavio pod kontrolu SAD-a – plan koji je pokušao realizirati već tijekom svog prvog mandata i koji se uklapa u širu američku strategiju od kraja Drugog svjetskog rata.

Michael Paul upozorava da kinesko-ruska suradnja u Sjevernoj pomorskoj ruti de facto znači da te dvije zemlje kontroliraju tko će moći koristiti ovaj prolaz u budućnosti. "Zbog toga je razumljivo da Trump na ovo reagira vrlo osjetljivo," kaže Paul. "Slično je postupio i u slučaju Panamskog kanala, gdje su kineske firme kontrolirale dvije ključne luke na ulazu i izlazu iz Kanala. Sada su te luke prodane američkom konzorciju."

S obzirom na to da i Japan i Južna Koreja žele koristiti sjevernu pomorsku rutu, ali ne žele biti podložni ruskoj ili kineskoj kontroli, jasno je da će u budućnosti doći do novih geopolitičkih napetosti.

Bogata nalazišta na području Arktika

Topljenje leda otvara i mogućnost eksploatacije ogromnih prirodnih resursa u Arktiku. Prema procjenama US Geological Survey iz 2008. godine, u Arktiku se nalazi oko 30 % neotkrivenih globalnih rezervi prirodnog plina i 13 % neotkrivenih rezervi nafte.

Grenland je bogat rijetkim metalima, ključnim za proizvodnju visoke tehnologije poput pametnih telefona, električnih motora i baterija. Osim toga, u Arktiku se nalaze velike rezerve drugih metala ali i dijamanata, uglja i urana. "Sve ovo dodatno intenzivira utrku za kontrolu nad tim područjem," kaže Saalbach.

Međutim, rudarenje u Arktiku nosi ozbiljne tehničke i ekološke izazove. "Ekstrakcija se odvija u ekstremnim klimatskim uvjetima i traži logističku infrastrukturu, koja trenutačno ne postoji," ističe Michael Paul. "Neke lokacije u Grenlandu pokazale su se manje profitabilnim nego što se prvobitno mislilo. Osim toga, u pojedinim dijelovima Arktika još uvijek nisu razjašnjena prava na eksploataciju resursa."

Vojni značaj

Arktik ima i veliki vojni značaj. Budući da predstavlja najkraću rutu između Rusije i Sjeverne Amerike, u slučaju sukoba bi ruske interkontinentalne rakete letjele upravo preko tog područja.

U američkoj vojnoj bazi Thule (sada Pituffik Space Base) na Grenlandu, SAD su postavile i održavaju napredni sustav ranog upozorenja za moguće raketne napade iz Rusije. Osim toga, baza služi i kao logistički centar za američke i NATO avione.

Istovremeno, Kina povećava svoju vojnu prisutnost u regiji. Još 2015. godine, pet kineskih ratnih brodova prošlo je kroz američke teritorijalne vode kod Aljaske. Od 2021. godine, kineski ratni brodovi redovito patroliraju tim vodama.

Godine 2022., SAD je zabilježio prisustvo zajedničke flote ruskih i kineskih brodova samo 160 kilometara od otoka Kiska na Aljasci. Među njima se nalazio i kineski razarač Nanchang, opremljen sa 112 krstarećih i hipersoničnih raketa. "Sjeverna Amerika više nije sigurno utočište", upozorava stručnjak za pomorsku sigurnost iz berlinske Fondacije za nauku i politiku Michael Paul.