SVE VIŠE tvrtki pokušava pronaći kreativne načine kako bi smanjile carinsku vrijednost svojih proizvoda prilikom uvoza u SAD i time ublažile udar najnovijih carinskih mjera koje je uvela administracija predsjednika Donalda Trumpa.

Prema riječima savjetnika, u nekim slučajevima moguće je umanjiti prijavljenu vrijednost uvoza i za više od 20%, no takve metode sa sobom nose određene pravne i porezne rizike. Osim toga, mogle bi se sukobiti s postojećim strategijama poreznog planiranja koje multinacionalne kompanije razvijaju desetljećima, piše Financial Times.

Nakon što je ovog tjedna Bijela kuća najavila novi val carina na robu iz gotovo svih zemalja i širok raspon proizvoda, tzv. strategije vrednovanja postale su goruća tema među menadžerima i poreznim savjetnicima.

"Možete li carinskim planiranjem smanjiti osnovicu, pa tako roba čija je nabavna cijena 100 dolara i na koju se obračunava 25% carine, postane 90 dolara uz istu carinsku stopu?", objašnjava Mark Ludwig, voditelj savjetodavnih usluga za međunarodnu trgovinu u računovodstvenoj kući RSM. "Primijenjeno na cijeli asortiman i kroz dulje razdoblje, to može imati značajan utjecaj na konkurentnost tvrtke."

Prema riječima konzultanata, naročito su dvije metode u zadnje vrijeme sve traženije, posebno u sektorima koji su dosad bili izuzeti ili tek minimalno opterećeni carinama: Ugovaranje ranijih prodajnih cijena s dobavljačima, kako bi se prijavila niža vrijednost prije posredničkih marži, i razdvajanje plaćanja - jedan dio bi obuhvaćao robu, a drugi usluge koje nisu predmet carine, poput promocije ili oglašavanja.

"Carine su natjerale tvrtke na razmišljanje"

Primjerice, ako proizvođač žestokih pića uz isporuku robe osigurava i oglašavanje, to se, prema carinskim pravilima, može izdvojiti kao necarinska usluga, čime se smanjuje ukupna carinska osnovica, pojašnjava Mathew Mermigousis iz BDO-a.

Tvrtka EY je na nedavnom webinaru klijentima predstavila i složeniju varijantu, izdvajanje naknade za korištenje intelektualnog vlasništva, poput brenda ili patenta, koja bi se idealno uplaćivala drugoj, povezanoj tvrtki, a ne dobavljaču robe. Takve taktike, međutim, mogu biti u koliziji s tradicionalnim strategijama transfernih cijena, kojima se namjerno prenosi dobit iz SAD-a u zemlje s nižim porezima, najčešće kroz visoke nabavne cijene koje plaćaju američke podružnice stranim sestrinskim tvrtkama.

"Porezno planiranje je tvrtkama godinama bilo prioritet, a carine i pristojbe su dolazile tek kasnije, ako uopće", kaže Kristin Bohl, savjetnica za carinsko planiranje u PwC-u.

Dodaje kako se u praksi te dvije logike često sukobljavaju: "Ako pokušate smanjiti carinu, mogli biste povećati porez na dobit. Ako jedno kompenzirate, a drugo vam odleti, niste ništa napravili. No ozbiljnost ovih carinskih udara natjerala je tvrtke da konačno počnu promišljati ravnotežu između jednog i drugog."

Andrew Siciliano iz KPMG-a smatra da će mnoge multinacionalne kompanije ponovno analizirati svoju transfernu politiku, odnosno način na koji se određuju cijene između povezanih poduzeća u različitim državama, i provjeriti postoji li prostor za snižavanje cijena prema američkim podružnicama. Upozorava, međutim, da su sve ove strategije osjetljive i rizične, osobito ako nisu pravilno provedene: "Riječ je o kompleksnim zahvatima i svaka pogreška može dovesti do problema s carinskim tijelima."