U BEOGRADU je jučer održan velik skup pod nazivom "Ne damo Srbiju", koji je režim predsjednika Aleksandra Vučića najavio kao povijesni događaj. Radilo se o svojevrsnom odgovoru na višemjesečne prosvjede studenata diljem Srbije.

Skup je održan na prostoru ispred Doma Narodne skupštine, zahvativši i Trg Nikole Pašića te Bulevar kralja Aleksandra do raskrižja s Ulicom Desanke Maksimović.

Koliko je ljudi bilo? Ovisi koga pitate

Prema podacima organizacije Arhiva javnih skupova, koji se poziva na snimke iz zraka od 19 sati, na početku skupa bilo je oko 55.000 ljudi.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, oslanjajući se na procjenu policije, rekao je tijekom govora da je na mitingu oko 145.000 ljudi, a dodao je i da "vjeruje da ih je bilo i više". S druge strane, opozicijski čelnik Dragan Đilas iz Stranke slobode i pravde (SSP) iznio je najnižu procjenu tvrdeći da je bilo tek dvadesetak tisuća ljudi.

"Uz svu moguću logistiku i tisuće autobusa, jedva dvadesetak tisuća ljudi na Vučićevom ‘najvećem skupu u povijesti Beograda’. Od Beograđana nije došao nitko osim ministra financija Siniše Malog i vlasnika Pinka Željka Mitrovića", napisao je Đilas na platformi X.

Ljudi odlazili prije kraja govora

Prema fotografijama i izjavama očevidaca, ljudi su masovno napuštali skup još dok je Vučić držao govor. Te su snimke dodatno potaknule komentare da je sudjelovanje bilo uglavnom logistički organizirano, uz dovoženje sudionika iz drugih krajeva Srbije autobusima, ali i da motivacija publike nije bila osobito visoka.

Studenti prije mjesec dana okupili najmanje 275.000 ljudi

​Prema procjeni Arhiva javnih skupova, na antivučićevskom prosvjedu "15. za 15" održanom 15. ožujka 2025. u Beogradu sudjelovalo je između 275.000 i 325.000 ljudi, uz napomenu da je stvarni broj mogao biti i veći zbog dinamične prirode skupa i nejasne situacije u pojedinim dijelovima grada, posebno u Novom Beogradu. ​

Prosvjed "15. za 15" organiziran je kao odgovor na nezadovoljstvo građana, posebno studenata, zbog neispunjenih zahtjeva vezanih uz pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu i ugrožavanje ljudskih prava, te je prema mnogim analizama jedan od najvećih u povijesti Beograda.​