SAMOORGANIZIRANA skupina samostalnih umjetnika i umjetnica obratila se javnosti povodom slučaja Mile Kekina i njegovog statusa samostalnog umjetnika.

Podsjećamo, USKOK je nakon policijske prijave pokrenuo istragu protiv bivše pročelnice iz Buja Jelene Perosse, njezinog supruga Denisa Perosse te još četiri osobe, među kojima je i glazbenik Mile Kekin, zbog sumnje na malverzacije s nekretninama u Istri, uključujući višegodišnje pogodovanje i pranje novca.

Tužiteljstvo i policija terete osumnjičenike za zlouporabu položaja i ovlasti, poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti te pranje novca od 2014. do 2025. godine. Tim se povodom došlo i do informacije da država Mile Kekinu plaća doprinose unatoč visokim primanjima koje je prijavila njegova supruga i saborska zastupnica Ivana Kekin.

"Ova hajka pokazuje koliko se malo poštuje kulturni sektor"

"Obraćamo se svim medijima koji su se, od petka 11. travnja do danas, oglasili o glazbeniku Mili Kekinu i njegovom statusu samostalnog umjetnika. Posebno onima koji su u svojim člancima širili poluinformacije, manipulirali brojkama i pridonijeli stvaranju atmosfere javnog linča – ne samo protiv jednog čovjeka, već protiv svih nas koji stvaramo i živimo od umjetničkog rada.

Ova hajka jasno pokazuje koliko se malo poštuje kulturni sektor i koliko se malo zna o uvjetima u kojima većina umjetnika u Hrvatskoj radi, iako većina građana svakodnevno konzumira i uživa naš rad.

Da je to ikada bilo od interesa medijima koji nas danas razvlače po naslovnicama, barem toliko bi ih popratilo naš prosvjed na Markovu trgu 2023., kada smo tražili povećanje sramotno niskog koeficijenta od 0,8 – dok se istovremeno prosvjetari bore za koeficijent veći od 2,1 (s pravom ga smatrajući ponižavajućim). Nama je, nakon 13 godina ignoriranja, koeficijent vraćen na 1,2 – i danas se to nastoji predstaviti kao "povlastica"?", piše skupina umjetnika i umjetnica.

"Trinaest godina nejednakosti"

"Podsjećamo: koeficijent nam je 2009. smanjen s 1,2 na 0,8 kao mjera štednje. Dok su drugima primanja vraćena već 2011., mi smo morali čekati punih 13 godina. Ministrica kulture, koja funkciju obnaša gotovo cijelo desetljeće, a i ranije je bila pomoćnica ministra i državna tajnica, nije učinila ništa po tom pitanju, niti se ikada javno očitovala o mirovinama koje su za većinu zaslužnih umjetnika sramotno niske – od 200 do 400 eura mjesečno. Umjesto priznanja tih činjenica, javnosti se nudi fraza o "mirovinama koje ovise od slučaja do slučaja".

I dok joj je za vraćanje koeficijenta na prethodno stanje trebalo punih 13 godina, o uvođenju dohodovnog cenzusa izjasnila se u roku od 24 sata!", navode.

"Solidarnost umjesto podjela"

"Izražavamo nedvosmislenu solidarnost s kolegom Milom Kekinom, čije se ime posljednjih dana koristi kao mamac za manipulaciju i huškanje. To što netko od nas uspije ostvariti iznadprosječne prihode ne bi smjelo biti razlog za ukidanje prava, nego poziv na ozbiljnu raspravu: zašto većina umjetnika i dalje ne može živjeti dostojanstveno od vlastitog rada?

A možemo se, kao društvo, zapitati i ovo: kojoj se još profesiji nameće ukidanje uplate plaće i doprinosa zbog imovinskog cenzusa? Treba li ministrica, iz moralnih razloga, početi volontirati na svom radnom mjestu zato što je možda i bogatija od Mile Kekina?

Ponavljamo: status samostalnog umjetnika nije socijalna pomoć. To je institucionalno priznanje za profesionalni doprinos kulturi. Uvođenje bilo kakvih dohodovnih cenzusa smatramo potpuno neprihvatljivim – jer bi donja granica značila da se rad priznaje samo u tržišnim uvjetima, a gornja da se kažnjava uspjeh i umjetnike tretira drugačije od drugih profesionalaca. Usto, status podliježe redovnim revizijama i ukida se umjetnicima koji ne zadovoljavaju kriterije!", pišu u svom priopćenju.

"Većina umjetnika ne zarađuje ni približno onome što se piše"

"Većina umjetnika ne zarađuje ni približno onome što se ovih dana navodi u medijima. A oni koji uspiju, iz tih prihoda pokrivaju i visoke troškove poslovanja – najam ateljea, alata, softverskih licenci, materijala, suradnika, produkciju radova, marketing i nastupe. Mnogi naši kolege u vizualnim umjetnostima još uvijek ne primaju ni simbolične honorare za sudjelovanje na izložbama, dok vlastitim sredstvima financiraju kulturnu produkciju ove zemlje!

Pa iako vizualni umjetnici čine više od polovice svih samostalnih umjetnika – nisu ravnopravno reprezentirani u raspravama u medijima, nitko se javno ne bavi našim problemima, a ipak snose posljedice zajedno i solidarno s drugim umjetnicima.

Samostalni umjetnici, osim nesigurnog rada, imaju i posebne uvjete u sustavu socijalne sigurnosti: pravo na plaćeno bolovanje tek nakon 42 dana bolesti – što je doslovno barbarski. Osim toga, zbog prirode našeg statusa, u potpunosti smo kreditno nesposobni", navode.

"Kulturna politika u Hrvatskoj svodi se na šutnju ili kaznu"

"I dok bi u ozbiljnim državama rasprava išla u smjeru uvođenja temeljnog dohotka za umjetnike ili kompenzacije za štetu učinjenu dugogodišnjim smanjenim koeficijentom, naša ministrica, koja sama posjeduje imovinu vrijednu preko pola milijuna eura, umjesto odgovornosti nudi ruganje: ističe imovinu jednog kolege, a prešućuje egzistencijalnu nesigurnost u kojoj živimo svi ostali.

Respektabilna država poticala bi umjetnički rad i štitila svoje umjetnike. U Hrvatskoj, međutim, kulturna se politika svodi na šutnju ili kaznu. Umjesto podrške, dobivamo prijetnje "preispitivanjem statusa" i daljnjim rezanjem prava koja su već sada ispod minimuma.

Zajednica samostalnih umjetnika broji tek oko 1300 članova – iz svih područja: likovne, glazbene, kazališne, književne, plesne, filmske umjetnosti... A i to je, čini se, nekima previše.

Zato vas pitamo:

• Zašto se umjetnici u ovoj zemlji tretiraju kao neprijatelji?
• Zašto smo stalna meta, umjesto javna vrijednost?
• I kome to točno smeta što još uvijek – unatoč svemu – stvaramo?", zaključuje skupina umjetnika i umjetnica u svom priopćenju koje potpisuju Ksenija Kordić i Sonja Švec Španjol.