ARGENTINSKI kardinal Jorge Mario Bergoglio bio je relativni autsajder kad je 2013. izabran za nasljednika Benedikta XVI. U pontifikatu je promijenio lice modernog papinstva izbjegavajući pompu i privilegije, ali pokušaji da Katoličku Crkvu učini uključivijom izazvali su otpore u konzervativnim krugovima.

Njegov izbor za 266. papu iznenadio je analitičare koji su možda očekivali mlađeg muškarca od tadašnjeg 76-godišnjeg nadbiskupa Buenos Airesa. Papa Franjo ujedno je bio prvi Latinoamerikanac i prvi isusovac na čelu Katoličke crkve. Dobio je široku potporu i crkvenih konzervativaca i reformatora jer ga se doživljavalo ortodoksnim po seksualnim pitanjima, ali liberalnim po društvenim.

Njegovim pristašama svidjela se njegova sposobnost razumijevanja i njegova snažna odlučnost da reformira Kuriju (vatikansku birokraciju), iskorijeni korupciju u vatikanskoj banci i uhvati se u koštac s užasnim naslijeđem seksualnog zlostavljanja djece unutar Crkve.

Rekao je da bi se Crkva trebala ispričati homoseksualcima

Ankete su pokazivale da je uživao veliku popularnost među katolicima i pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Na X-u ga je pratilo desetak milijuna ljudi. Spremnost da izravno pristupi problemima stvorila mu je, međutim, i veći broj protivnika, unutar i izvan Vatikana.

Napustio je prostranu rezidenciju u Apostolskoj palači koju su koristile pape u prošlom stoljeću, preselio se u sićušni apartman u vatikanskom pansionu i okrenuo leđa raskošnoj papinskoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu.

Papa Franjo brzo je počeo preispitivati brutalnu ekonomiju slobodnog tržišta, rekao je da bi se Crkva trebala ispričati homoseksualcima umjesto da im sudi te je, među ostalim, usporedio europske centre za pritvaranje migranata s koncentracijskim logorima.

"Franjo nije u potpunosti bio liberal"

Ali promatrači govore da bi bilo pogrešno sugerirati da je Papa u potpunosti liberal. "Franjo je očito i konzervativac", napisao je John Allen, urednik rimokatoličke novinske mrežne stranice Crux. Allen je dodao da Franjo nije promijenio nijedan zarez u katekizmu, službenom zborniku crkvenog nauka.

Svećenicama je rekao ne, homoseksualnim brakovima je rekao ne, definirao je pobačaj kao najstrašniji zločin i po svakom drugom spornom pitanju proglasio se odanim sinom Crkve.

Oštro stavljanje Kurije pod kontrolu i spremnost da ublaži stajalište Crkve o pitanjima poput primanja pričesti nakon ponovnog sklapanja braka zaustavili su svaki aktivniji otpor njegovu autoritetu. Nije prezao ni od toga da zamijeni kardinale s kojima se nije slagao.

Zapažen i kao kardinal

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu, ali je talijanskog podrijetla. Prema njegovoj službenoj vatikanskoj biografiji, zaređen je za isusovca 1969., a studirati je nastavio u Argentini i Njemačkoj. U mladosti mu je odstranjen dio jednog plućnog krila zbog infekcije.

Biskupom je postao 1992., a nadbiskupom Buenos Airesa 1998. Na konklavi 2005. smatran je kandidatom za papu. Već dok je bio kardinal Bergoglio, njegove propovijedi imale su odjeka u Argentini i često je naglašavao društvenu uključenost, neizravno kritizirajući vlade koje nisu obraćale pozornost na ljude na marginama društva.

Francesca Ambrogetti, koautorica njegove biografije, rekla je novinskoj agenciji Reuters da dio njegove javne privlačnosti leži u njegovu trijeznom i strogom načinu života. Crkvenom establišmentu bila je novost imati isusovca na čelu, naime, članovi su trebali izbjegavati crkvene časti i služiti samom Papi.

Kontroverzna uloga u argentinskoj vojnoj diktaturi

Jedna od kontroverznih tema bila je njegova uloga pod argentinskom vojnom diktaturom od 1976. do 1983., kad je bio na čelu jezuitskog reda u zemlji. Optužen je da je 1976. godine predao dvojicu svećenika u ruke vojnim vlastima tako što je odbio javno podržati njihov društveni rad u sirotinjskim četvrtima Buenos Airesa, što je razbjesnilo tadašnju huntu, izvijestio je BBC-jev novinar Vladimir Hernández.

Još je jedna optužba iznesena protiv njega iz doba "Prljavog rata". Prema njoj nije odgovorio na zahtjev za pomoć u pronalasku djeteta žene otete i ubijene u petom mjesecu trudnoće 1977. godine. Vjeruje se da je njezina beba ilegalno usvojena. Vatikan je sve to oštro negirao.

Dobitnik Nobelove nagrade stao je u njegovu obranu

Saznalo se da je 2011. poduzeo početne korake prema beatifikaciji argentinskih svećenika ubijenih pod vojnom upravom. U zasebnom slučaju, predložio je za svece petoricu katoličkih crkvenjaka ubijenih u crkvi Svetog Patrika u Buenos Airesu 1976. godine. Na njegov zahtjev, Vatikan je otvorio svoje dosjee o argentinskoj diktaturi, žrtvama i njihovim rođacima.

"Bilo je nekih biskupa koji su bili u dosluhu s huntom", rekao je za BBC Adolfo Pérez Esquivel, dobitnik Nobelove nagrade za mir i aktivist za ljudska prava kojega je režim zatvarao i mučio. "Bergoglio nije bio jedan od njih", poručio je.