"Smrt nije kraj, nego početak nečeg novog", ovo je Papin zadnji tekst
PAPA Franjo je 7. veljače 2025. godine napisao predgovor za knjigu "U iščekivanju novog početka. Promišljanja o starosti" kardinala Angela Scole, nadbiskupa u miru iz Milana. Knjiga izlazi u četvrtak, 24. travnja, u izdanju Vatikanske izdavačke kuće (LEV).
U predgovoru knjige "U iščekivanju novog početka. Promišljanja o starosti" kardinala Angela Scole, papa Franjo piše:
"Smrt nije kraj, nego početak nečega. To je novi početak, kako mudro sugerira i sam naslov knjige, jer vječni život - koji oni koji vole život već doživljavaju na Zemlji kroz svakodnevne stvari - znači započeti nešto što nikada neće završiti.
I upravo zato je to 'novi' početak, jer ćemo iskusiti nešto što nikad nismo u potpunosti doživjeli: vječnost".
Papa je ovaj tekst napisao dok se pripremao za objavu knjige koja tematizira starenje, prolaznost i duhovnu pripremu za smrt, a objavljen je svega nekoliko sati nakon njegove smrti.
Ovo je tekst koji je Papa napisao u cijelosti:
Život i kultura cvatu u ljepoti
S dubokim emocijama pročitao sam ove stranice koje su proizašle iz misli i privrženosti Angela Scole, mog dragog brata u biskupstvu i čovjeka koji je obnašao važne službe u Crkvi - bio je rektor Papinskog lateranskog sveučilišta, zatim patrijarh Venecije i nadbiskup Milana.
Prije svega, želim mu izraziti iskrenu zahvalnost na ovom razmišljanju koje na poseban način povezuje osobno iskustvo i kulturološku osjetljivost. Jedno, iskustvo, obasjava drugo, kulturu, dok drugo daje dubinu prvome. U toj sretnoj isprepletenosti, život i kultura cvatu u ljepoti.
Nemojte dopustiti da vas kratkoća ove knjige zavara - stranice su sadržajne, guste, vrijedne da ih se čita i ponovno čita. Iz Scolinih razmišljanja izdvajam nekoliko točaka koje snažno rezoniraju s mojim vlastitim iskustvom. On piše o starosti, o svojoj starosti, s razoružavajućom intimnošću: "došla je naglo i na mnogo načina neočekivano."
Riječ "star" ne znači "za baciti"
Već sam izbor riječi kojom se opisuje "star", u meni izaziva povezanost s autorom. Da, ne smijemo se bojati starosti, ne smijemo zazirati od starenja jer život je život, a uljepšavanje stvarnosti znači izdaju istine. Vratiti ponos riječi koja se često smatra nepoželjnom čin je na kojemu trebamo biti zahvalni kardinalu Scoli.
Jer reći "star" ne znači "za baciti", kako nas to ponekad želi uvjeriti kultura odbacivanja. Reći "star" znači reći: iskustvo, mudrost, znanje, razboritost, promišljenost, slušanje, usporenost… vrijednosti koje su nam danas očajnički potrebne!
Istina je - starimo. No to nije problem. Problem je kako starimo. Ako to životno razdoblje doživimo kao milost, a ne s ogorčenjem; ako prihvatimo to vrijeme (pa makar bilo i dugo) u kojem osjećamo pad snage, sve češći umor, refleksi nam nisu više kao nekad s duhom zahvalnosti i smirenosti, tada starost također postaje razdoblje života koje, kako je govorio Romano Guardini, može biti plodno i širiti dobrotu.
Scola posebno ističe ljudsku i društvenu vrijednost baka i djedova. Često sam naglašavao koliko je njihova uloga presudna za zdravi razvoj mladih i, u konačnici, za mirnije društvo. Jer njihov primjer, njihove riječi i njihova mudrost mladima mogu usaditi viziju budućnosti, sjećanje na prošlost i oslonac na trajne vrijednosti.
Mudrost baka i djedova postaje svjetionik
U užurbanosti naših društava, koja često štuju površnost i privid, mudrost baka i djedova postaje svjetionik - svjetlo koje unosi jasnoću u nesigurnost i pokazuje pravac unucima, koji iz njihova iskustva mogu izvući nešto dodatno za vlastiti svakodnevni život.
Riječi koje Scola posvećuje temi patnje - koja često dolazi sa starošću - i smrti, prava su riznica vjere i nade. U tim razmišljanjima svoga brata u biskupstvu, čujem odjeke teologije Hansa Ursa von Balthasara i Josepha Ratzingera - teologije "na koljenima", prožete molitvom i dijalogom s Gospodinom.
Zato sam ranije i rekao da su ove stranice proizašle iz "misli i privrženosti" kardinala Scole – ne samo iz misli, nego i iz emotivne dimenzije, na koju nas kršćanska vjera i poziva. Jer kršćanstvo nije prvenstveno intelektualni čin niti moralni izbor, nego privrženost jednoj osobi – Kristu koji nam dolazi ususret i odlučuje nas zvati prijateljima.
Smrt nije kraj, nego početak
Završne stranice ove knjige, u kojima Scola iskreno opisuje kako se priprema za konačan susret s Isusom, pružaju nam utjehu i sigurnost: smrt nije kraj svega, nego početak nečega. To je novi početak, kako i naslov mudro sugerira, jer vječni život - koji oni koji vole već počinju osjećati ovdje na Zemlji kroz svakodnevne stvari - znači započeti nešto što nikad neće završiti.
Upravo zato je to "novo", jer ćemo doživjeti ono što nikad prije nismo u potpunosti iskusili: vječnost.
Dok držim ove stranice u rukama, u mislima ponovno činim ono isto što sam učinio kad sam prvi put obukao bijelu papinsku odoru u Sikstinskoj kapeli: grlim s dubokim poštovanjem i privrženošću brata Angela - obojica smo sada stariji nego tada, u ožujku 2013., ali i dalje ujedinjeni zahvalnošću Bogu koji nam u svakoj dobi života pruža nadu i život.