KAD JE PAPA Franjo u Dublinu 2018. slušao svjedočenja o svećeničkom seksualnom zlostavljanju sat vremena dulje od predviđenog, mnogi prisutni bili su duboko dirnuti. No nisu svi uvjereni da je pokojni Franjo činio dovoljno u svom pontifikatu da zaliječi štetu nastalu u desetljećima nesuočavanja Crkve s tim pitanjem.

"Mislim da nitko ne može učiniti dovoljno", rekao je Paddy McCafferty, kojega je svećenik seksualno zlostavljao 1980-ih godina i bio je jedna od osam žrtava koje su ispričale svoje priče. "Mislim da je dao sve od sebe", rekao je McCafferty.

Papa Franjo je preuzeo Katoličku Crkvu čiji je autoritet bio duboko narušen u mnogim dijelovima svijeta zbog skandala vezanih uz svećeničko zlostavljanje i to prvenstveno maloljetnih osoba. Franjo je rješavanje tog pitanja postavio kao prioritet, a povijesna otkrića od Čilea do Novog Zelanda obilježila su njegovo 12-godišnje papinstvo.

"Šteta je ogromna, Crkvi će trebati puno vremena za bilo kakav korak naprijed"

Iako je pokazivao dublje razumijevanje za desetljeća svećeničkog seksualnog zlostavljanja koja su uzela danak na žrtvama, mjere pape Franje da se Katoličku Crkvu učini odgovornijom nisu ispunile očekivanja, rekle su žrtve i skupine za ljudska prava.

"Šteta je toliko opsežna i ogromna da će Crkvi trebati puno, puno vremena da napravi bilo kakav korak naprijed kako bi popravila štetu nanesenu misiji Crkve", rekao je McCafferty.

Franjo je uspostavio prvu vatikansku komisiju za borbu protiv zlostavljanja, postao je prvi papa koji je smijenio kardinale zbog seksualnog zlostavljanja i uspostavio globalni sustav za katolike da prijave sumnje na zlostavljanje, kao i na zataškavanje koje provode biskupi.

Aktivisti za ljudska prava rekli su da je bilo potrebno poduzeti više toga po pitanju imenovanja svećenika prijestupnika i crkvenih dužnosnika koji su ih štitili.

"Nije se otišlo dovoljon daleko"

"Dao je puno nade preživjelima kad je stupio na dužnost, obećavajući transparentnost i promjenu", rekla je Marie Collins, još jedna od osam žrtava koje su govorile na sastanku u Dublinu 2018.

Collins je rekla da ju je svećenik zlostavljao u Irskoj 1960-ih kad je imala 13 godina.  "Dobili smo nešto, ali mislim da nije otišlo dovoljno daleko. Stvari nisu tako loše kao što su bile, to je sigurno, ali također nisu dobre koliko bi mogle biti", rekla je. 

Collins je bila jedna od prvih članova Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika osnovanog 2014. godine. Collins je podnijela ostavku 2017., rekavši da je njezin rad bio blokiran unutarnjim otporom.

Manjkavost Franjinih reformi

Drugi član utemeljitelj, velečasni Hans Zollner, neočekivano je dao ostavku 2023. i tada naveo zabrinutost zbog načina na koji povjerenstvo funkcionira. Nekima to povjerenstvo predstavlja jasnu ilustraciju manjkavosti Franjinih reformi, kako tvrde neki aktivisti. 

Povjerenstvo je prošle godine prvi put objavilo godišnje izvješće s preporukama koje uključuju zagovaranje učinkovitijeg kažnjavanja svećenika zlostavljača, ali i u kojem je naglasilo kako je bilo teško uključiti neke lokalne katoličke zajednice u njihov rad. 

Neke promjene dobile su šire odobravanje, što se odnosi i na dva zakona donesena 2019. nakon četverodnevnog sastanka bez presedana o seksualnom zlostavljanju djece.

Prvim zakonom uvedeni su novi postupci prijavljivanja i proširena je definicija seksualnih zločina na ranjive odrasle osobe. Drugim zakonom uklonjena su stroga pravila povjerljivosti, poznata kao "papinska tajna".

Crkveni dužnosnici priznali su da su ta pravila omela razmjenu informacija s policijom u nekim zemljama. Ipak, kritike su ostale postojane zbog nastavljene izoliranosti Crkve po tom pitanju i nedostatka vanjskog nadzora.