MRTVOROĐENČE obitelji Marić, kako tvrde u splitskoj bolnici, završilo je u Zagrebu na krematoriju, gdje je spaljeno kao anatomsko-patološki otpad. Iako je bilo na popisu, tijelo u Zagreb nije stiglo pa nesretni roditelji mogu samo nagađati gdje te truplo završilo.

 7. kolovoza 2003. Žana Marić je rodila mrtvog dječaka u 38. tjednu trudnoće. Prema zakonu, to je bilo dijete a ne fetus jer se njima smatraju samo plodovi do 22. tjedna trudnoće. Strašno je to što je Žana pod liječničkim nadzorom u splistkoj bolnici ležala 22 dana bi joj  na kraju dijete umrlo u trbuhu. Još strašnije je to što su majku prislili da mrtvo dijete porodi prirodnim putem.

U teškim trenucima obitelj Marić je s liječnicima dogovorila da oni organiziraju pokop na splitskom Lovrincu, za što su namjeravali podmiriti troškove.

Nakon poroda Žana se tri mjeseca liječila od depresije, a onda je skupila snage da posjeti grob svog djeteta. No, tada je uslijedio novi šok za mladu obitelj. Na Lovrincu su tvrdili da je tijelo prebačeno u Zagreb na spaljivanje kao anatomsko-patološki otpad. Stravično je to što je dijete od 38 tjedana smatrano za otpad, a još stravičnije što su na krematoriju rekli da njihovo dijete nikada nisu primili.

U namjeri da odgovornog liječnika prof.dr. Šimuna Anđelovića pitaju što se tada zbivalo na patologiji splitske bolnice, 24sata su ostala bez odgovora jer se nije javljao na niti jedan od svojih telefona.

Tužba obitelji Marić odbijena je ikao je sutkinja Marija Šimičić ustanovila da je dijete staro 38 tjedana zbrinuto kao anatomsko pataloški otpad, što je presedan u pravosuđu.

Nažalost, priča obitelji Marić nije usamljeni slučaj. Obitelj Štorić iz Rijeke već 11 godina ne zna gdje je tijelo jednog od njihovih prijevremeno rođenih blizanaca. Jedno je dijete vjerojatno sahranjeno u zajedničku grobnicu na riječkom groblju, ali u dokumentima nema dokaza o smrti drugog djeteta niti o njegovom truplu. Zbog toga Obitelj Štorić vjeruje da je dijete živo, a o tome je obavjestilo i ministara zdravstva Nevena Ljubičića.