UZ NEDAVNU najavu ruskog predsjednika Vladimira Putina da je Rusija spremna ponovno ući u izravne pregovore s Ukrajinom, ruski je predsjednik podsjetio da su države već vodile pregovore u Istanbulu 2022. godine, a da su ih zatim prekinule "kijevske vlasti". Budući da su se vojne i diplomatske okolnosti promijenile, jasno je da će novi pregovori biti bitno drugačiji od prethodnih, ali sam povratak u Istanbul ima simbolično značenje.

Pregovori u 2022. godini

U Istanbulu su 2022. godine održana dva diplomatska kontakta. Prvi u ožujku, koji se u kontekstu rješenja sukoba najčešće spominje, i drugi u srpnju, kad je uspostavljen takozvani sporazum o žitu. Tada su Rusija i Ukrajina odvojeno uspostavile sporazum s Turskom i UN-om o slobodnom izvozu žita iz ukrajinskih luka. U osnovi, to je bio ustupak Rusije globalnom Jugu, odnosno afričkim zemljama kojima je prijetila glad bez ukrajinskog žita.

Ipak, onaj prvi kontakt u ožujku bio je mnogo značajniji. Rusko izaslanstvo predvodio je pomoćnik predsjednika Putina zadužen za kulturu Vladimir Medinski, a ukrajinsko šef zastupničkog kluba vladajuće stranke Sluge naroda David Arahamija.

Nacrt sporazuma

Iako se već netom nakon neuspješnog dogovora pojavila priča da ukrajinska delegacija napušta pregovore, "ohrabrena" izjavom tadašnjeg britanskog premijera Borisa Johnsona, sadržaj dokumenta i sam tijek pregovora izašli su na vidjelo gotovo dvije godine kasnije. Nacrt sporazuma postao je poznat široj javnosti tek kad ga je objavio američki list The Wall Street Journal, a sam tijek pregovora prepričao je šef ukrajinske delegacije David Arahamija u jednom intervjuu za ukrajinske medije.

Nacrt sporazuma, prema dostupnim informacijama, datira od 15. travnja 2022., ali ga Ukrajina i Rusija nisu potpisale. Prema sad već dostupnim informacijama, sporazum je predviđao zabranu ulaska Ukrajine u NATO i druge vojne blokove. Prema nacrtu, ulazak u EU nije bio sporan. Nadalje, tražilo se radikalno smanjivanje ukrajinskih oružanih snaga, a sporazum je uključivao i zabranu isporuke zapadnog oružja.

U svemu tome Ukrajina bi trebala dobiti sigurnosna jamstva od SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Kine i Rusije. Isto tako, Ukrajina ni bilo tko drugi nije bio dužan formalno priznati aneksiju Krima, ali se Kijev morao obvezati da ga neće pokušati zauzeti silom. Od ostalih zahtjeva, Rusija je tražila da ruski jezik dobije službeni status u Ukrajini, što je Ukrajina odbacila. Rusija bi se sporazumom obvezala povući vojsku na granice prije sveobuhvatne invazije. Tu dolazimo i na pitanje Donbasa, čiji status nije bio dio sporazuma, već bi se o njemu odlučivalo u odvojenim pregovorima koje bi vodila dvojica predsjednika.

Intervju Arahamije

David Arahamija je u razgovoru s ukrajinskom novinarkom rekao da Ukrajina nije potpisala sporazum jer se smatralo da Rusija inzistira na pregovorima samo zato što joj je potreban predah. Ako se stvari stave u kontekst, rat je tada trajao mjesec i pol dana, u tom periodu još nije počela bitka za Mariupolj i Donbas, a ruska vojska je jedino uspješno zauzela južni koridor od Krima do Donbasa. Također, tada je bilo jasno da ruska vojska neće uspjeti zauzeti Kijev (iako postoje teorije da to i nije bio cilj Kremlja).

U tom periodu ruska vojska pokazala je iznimno visoku razinu nespremnosti i neučinkovitosti, pojavljivale su se snimke kilometarskih kolona ruskih tenkova koji su zapeli u blatu, a u prvim danima i tjednima ofenzive stradale su neke od najjačih i najspremnijih jedinica ruske vojske. U tom trenutku narativ u Kijevu i na Zapadu bio je da će, uz vojnu pomoć Zapada, ukrajinska vojska izbaciti ruske snage iz zemlje. U takvom kontekstu nastala je i čuvena izjava tadašnjeg britanskog premijera koji je dijelio takav stav.

Osim toga, početkom travnja ukrajinska vojska oslobodila je Buču, satelitski grad u okolici Kijeva. Prema napisima, situacija koju ju je tamo zatekla, gdje se prema kasnijem zaključku Amnesty Internationala dogodio ratni zločin, prilično je utjecala na to da se sporazum s Moskvom ne potpiše. S druge strane, nacrt sporazuma bio je ponuđen deset dana nakon što je predsjednik Zelenski posjetio Buču. Drugim riječima, ukrajinska delegacija nije se povukla iz pregovora nakon što je dobila uvid u stanje u Buči, već je nastavila s pregovorima.

Ponovno će oči cijelog svijeta biti uprte u Istanbul

Neuspjeli pregovori u Istanbulu tada su prezentirani kao ultimatum Ruske Federacije, koja je iznijela "maksimalističke" zahtjeve prema Ukrajini i praktički određivala unutarnju politiku zemlje. U vjeri da će se uspjeti izboriti za oslobođenje zemlje i nenametanje ruske politike, Ukrajina je u suradnji sa Zapadom odbila takav sporazum. Problematično je što su ti zahtjevi sada mnogo nepovoljniji za Ukrajinu. 

Gotovo je sigurno da će Ukrajina ostati bez otprilike petine teritorija, uz iste uvjete kad je u pitanju ulazak u NATO, brojnost vojnog osoblja itd. Eventualno će izbjeći miješanje u unutarnja pitanja poput statusa ruskog jezika. Uz to, i Ukrajina i Rusija imat će ogromne gospodarske i demografske probleme nakon što se uspostavi primirje, neusporedivo veće nego da je rat prestao u travnju 2022.. Bilo kako bilo, Rusija i Ukrajina opet se vraćaju za stol i ponovno će oči cijelog svijeta ovih dana biti uprte u Istanbul.