REKONSTRUKCIJA Dinamove momčadi u punom je jeku. Gubitak naslova prvaka i dolazak Zvonimira Bobana uvjetovali su žestoke i velike rezove u svlačionici. Mnogi navijači to su i očekivali, ali ovakve drastične razmjere čistke na Maksimiru još nikad nismo vidjeli.

Klub je zasad napustilo 14 igrača, među kojima su i nositelji igre iz bliže ili daljnje prošlosti poput Stefana Ristovskog, Arijana Ademija, Brune Petkovića i Marka Pjace. Za očekivati je da će do kraja prijelaznog roka otići još nekoliko igrača pa će ta brojka potencijalno biti blizu okruglih 20. 

Ovakve Bobanove poteze na Facebooku je komentirao Krešimir Antolić, bivši član Dinamove uprave. Osim što je bio jedan od ključnih ljudi Dinama, Antolić je i jedna od indirektnih "žrtava" Bobanovih rezova, naime, njegov brat je jedan od onih koji su dobili otkaz otkako je Boban stigao klub. Evo što je sve Antolić napisao o Dinamu. 

Antolićeva objava

"Tek što je završila sezona, sutrašnjim pripremama već počinje nova. Kako je i bilo očekivano, Zvonimir Boban provodi restrukturiranje kluba, ponajprije sportskog sektora. Kada u nekoliko dana klub napuste igrači koji su za Dinamo odigrali više od 1300 utakmica, postigli brojne golove i ispisali možda najzlatnije razdoblje kluba, tada više ništa ne može ostati isto.

Ovakve promjene svakako treba podržati – trebalo ih je provesti prije barem dvije godine, a djelomično i ranije. Oni koji kritiziraju zakašnjelost zaboravljaju da je klub posljednjih godina prolazio kroz niz kriza – od globalnih, poput pandemije COVID-a, do unutarnjih, uključujući puč koji je potekao iz Bosne i Hercegovine, promjenu vodstva kluba i njegova modela upravljanja.

Je li sve u dosadašnjem procesu napravljeno kako treba, javnost zapravo ne zna jer je komunikacija kluba vrlo slaba, gotovo nikakva. I dalje smatram da je Boban prvoga radnog dana trebao održati konferenciju za novinare i objasniti načela svojega rada i djelovanja.

Time bi uvelike spriječio skupinu nekritičkih obožavatelja „tate na službenom putu“ koji svaki Bobanov potez dovode u pitanje. Umjesto toga, komunikacijska „strategija“ svedena je na tekstove odabranih novinara koji javnosti plasiraju istinu upakiranu u mašnicu. Sve to prati natjecanje u veličanju Bobanovih odluka – često i izvan granica dobrog ukusa.

Primjerice, Villar je predstavljen kao „španjolski reprezentativac i igrač Rome koji je igrao finale Konferencijske lige“, iako je za A reprezentaciju upisao jednu utakmicu, a u finalu uopće nije nastupio jer je tada igrao za Getafe. Ozbiljniju minutažu imao je u sezoni 2020./21. u Romi te posljednje dvije sezone u Granadi (La Liga i La Liga 2).

Ili Vidović, za kojega se tvrdi da je zamjena za Baturinu, a prošle je sezone za Mainz odigrao tek 70 minuta. Vinlöfa predstavljaju kao igrača Bayerna, iako je za prvu momčad nastupio jednom – na 15 minuta. Riječ je, bez sumnje, o potencijalno kvalitetnim igračima, ali je posve nerazumno na njih stavljati prevelik teret očekivanja.

Dosad je u momčad, i to samo na temelju odšteta, uloženo oko 10 milijuna eura, a rashodi povezani s plaćama igrača koji su otišli smanjeni su za otprilike 7 milijuna eura. Ipak, o stvarnoj uštedi teško je govoriti jer i novi igrači imaju solidne uvjete. S druge strane, prodani su Baturina, Sučić, Štefulj i Bernauer (?).

Novac od prve dvojice dolazi u razdoblju od tri do pet godina, pa to neće imati dovoljan utjecaj na zatvaranje manjka od najmanje 20 milijuna eura između prihoda iz Lige prvaka i Europske lige. Da su financije napete, potvrđuje i podatak da je 31. svibnja negativna razlika između prihoda i rashoda iznosila između 5 i 6 milijuna eura.

Dosadašnjim, a moguće i najavljenim ulaganjima u momčad (Beljo, Erlić), možemo reći da je u tijeku financijski potez tipa „sve ili ništa“, koji zasad ne ugrožava stabilnost kluba. Ali, s obzirom na to da više nema igrača za unosne transfere (10+ milijuna), a prihodi iz Europske lige znatno su manji nego oni iz Lige prvaka, 2026. bi mogla biti vrlo izazovna. Neovisno o naslijeđenih cca 25 milijuna koji u iduće tri godine trebaju doći, a odnose se na prijašnje transfere (Šutalo, Livaković, Ivanušec, Olmo ...).

Dinamovi ciljevi uvijek su isti – naslov prvaka, osvajanje Kupa i što bolji rezultat u Europi. Potonje je posebno važno jer se sljedeće sezone briše vrlo uspješna 2020./21., u kojoj je klub osvojio 17,00 bodova. Koliko je teško graditi europski koeficijent, a lako ga izgubiti, pokazuje i činjenica da je Dinamo u samo dvije sezone pao za devet mjesta.

Loša europska sezona mogla bi klub spustiti na oko 45. mjesto, a manji koeficijent znači i teži ulazak u Europu kroz kvalifikacije.
Bobanu nije lako – krenuo je naglo, bez jasno i javno predstavljenog plana, ali s vidljivom idejom.

Hoće li njegovi kadrovski odabiri uspjeti, vjerojatno ne zna ni on sam. „Prolazna vremena“ jasno su određena: 5. 9. – rezultati prijelaznog roka / 31. 12. – financijski i sportski rezultati / kraj svibnja – ima li naslova ili ne?

Budući da je stigao u posljednji trenutak, prije nego što su se različite klupske struje međusobno sukobile, mora biti svjestan da mu ti ljudi nisu otvorili vrata iz plemenitih pobuda, nego kako bi prikrili vlastitu nesposobnost i odgovornost za katastrofalnu HNL sezonu u kojoj nisu osvojili ništa, a potrošili su 70 milijuna eura.

Taktika im je sakriti se pod plašt Bobanove neupitne specifične težine koju ima kod većine Dinamovih navijača i – čekati. I zato – Bobane, zipa đale", napisao je Antolić.