NEKE djevojčice nisu imale priliku biti samo djeca. Umjesto bezbrižne igre, prerano su naučile kako biti jake, odgovorne i tihe – kako udovoljiti tuđim potrebama, često nauštrb vlastitih. Takve djevojčice odrastaju u žene koje i dalje nose iste obrasce ponašanja, samo u novom obliku.

"Ako su kao male morale biti 'velike', jake, odgovorne, tihe, prilagodljive - to nije nestalo kad su odrasle. Samo se promijenio kontekst", ističe psihoterapeutkinja Mayya Ushioko u objavi na Instagramu.

Takve djevojčice često su odmalena bile emocionalna podrška odraslima, učile su da ne smiju tražiti previše, osjećale su se odgovornima za tuđe osjećaje i bile su ozbiljne čak i kada su željele samo biti djeca.

"Bile su potpora roditeljima, prilagođavale se tuđim potrebama, nosile odgovornost koja im nije pripadala i odustajale od svoje dječje slobode kako bi bile prihvaćene", objašnjava psihoterapeutkinja.

U odrasloj dobi mnoge od njih teško traže pomoć, osjećaju da uvijek moraju imati sve pod kontrolom, ulaze u odnose u kojima preuzimaju ulogu spasiteljice i više brinu o emocijama drugih nego o vlastitima.

Posljedice tog ranog emocionalnog tereta mogu uključivati:

• pretjeranu samostalnost
• izražen osjećaj odgovornosti za sve oko sebe
• sklonost privlačenju emocionalno nestabilnih partnera
• poteškoće u postavljanju zdravih granica.

"Takve žene i dalje vjeruju da moraju biti one koje sve drže na okupu, koje rješavaju, spašavaju, ugađaju i prilagođavaju se – jer su to naučile kad su bile male", navodi Ushioko.

U pozadini svega često je osjećaj da ne smiju biti "previše".

"Naučile su da će biti prihvaćene samo ako su tihe, obzirne i prilagodljive. Zato često zanemaruju vlastite potrebe kako bi sve oko njih izgledalo skladno. No, niste 'teške' ni preosjetljive – samo nosite teret koji vam nikada nije trebao pripasti. Sada imate pravo pustiti ga", zaključila je psihoterapeutkinja.