NEKADAŠNJE poznato TV lice s malih ekrana, Hamed Bangoura, oglasio se na Facebooku povodom koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu. Poručio je kako glazba može biti više od pjesme, poželio da sve prođe mirno na subotnjem koncertu te da glazba i ljubav budu u fokusu, a ne politika.

Objavu prenosimo u cijelosti.

"Dobro znam da glazba može biti više od pjesme"

U jeku medijskih i društvenih rasprava oko sutrašnjeg Thompsonovog koncerta na Hipodromu osjećam potrebu podijeliti osobno iskustvo, ali i jednu širu poruku. Kao netko tko je 1988. prvi pustio Vicu Vukova u eter nakon zabrane iz 1971., i kasnije sa svojom ekipom u emisiji Gardijada prvi emitirao Thompsona i Čavoglave na televiziji (dok je radio premijerno išao na Radio Splitu), dobro znam da glazba može biti više od pjesme. Može biti nada. Otpor. Identitet.

Danas gledam kako se isti čovjek i ista glazba koriste kao palica. Jedni u njemu vide opasnost, drugi svetinju. Najradikalniji ga nazivaju ustašom, umjereniji kritičari problematiziraju njegov način izražavanja domoljublja. S druge strane, neki ga idealiziraju, dok umjereniji kažu da se prepoznaju u vjeri, obitelji i ljubavi prema Domovini. Meni se, međutim, čini da sve više nestaje prostor za razum, dijalog i poštovanje.

Mediji su, nažalost, dodatno potpirili ovo nepotrebno ludilo. Čas optužuju, čas relativiziraju, a zatim sve skupa politiziraju. Kao da je baš najvažnije pitanje, koji će političar doći na koncert. Realno, a koga stvarno briga što oni slušaju?

"Nema ničeg lošeg u vjeri, obitelji i domoljublju"

Mnogi će se danas zaklinjati u Thompsona, sutra u Gibonnija, prekosutra u Let3, ili nekog stranca čije tekstove ni ne razumiju. Baš kao što mijenjaju mišljenja, često, površno i mnogi bez stvarnog uvjerenja. Zato mi nisu bitni ni vjerodostojni niti njihovi stavovi, ni glazbeni ukusi.

Sve to utječe na ljude. Bez obzira dolaze li s lijevog, desnog ili bilo kojeg drugog spektra, iako ja ni danas ne priznajem te podjele. Za mene postoji samo čovjek. Onaj koji se da zavesti i onaj koji se ne da. Onaj koji misli svojom glavom i onaj koji se uklapa u tuđe okvire.

Hrvatska je nastala jednako tako zahvaljujući i vjernicima, i ateistima, i agnosticima. Većina onih koji su stvarali državu nosila je u sebi brigu za obitelj i ljubav prema Domovini. I to treba poštovati, bez obzira kako tko tu ljubav izražava, sve dok ne ugrožava tuđu slobodu.

Nema ničeg lošeg u vjeri, obitelji i domoljublju. Loše je kad se te vrijednosti nameću na ružan, agresivan način. Moja sloboda završava tamo gdje počinje nečija druga. Imam pravo braniti svoj stav, ali ne i vrijeđati nekoga zato što se s njim ne slažem.

Kažu neki da Thompson danas "naplaćuje svoje domoljublje". I neka ga naplati. Zakon ponude i potražnje. Ako njegova glazba nekome nešto znači – neka ide i neka uživa. Ljudi žele pjevati, moliti se i biti dio nečega što će za njih imati smisao. To treba poštovati.

O njegovim ratnim zaslugama i vokalu neću suditi. Ali da je pronašao nišu i stvorio brend - jest. Ima ekipu koja zna kako to upakirati, prodati i na tome im skidam kapu.

"Neka se pjeva, ali neka glazba i ljubav budu u prvom planu"

Da su Vice Vukov i Oliver živi i da imaju ovakvu produkcijsku podršku, ja bih bio prvi tamo. Platio bih ulaznicu da čujem "Cesaricu", da doživim onu toplinu ljubavi koju je Oliver znao pružiti. Platio bih da još jednom čujem Vicu kako pjeva "ćaletu" ili o ovoj našoj, pa tako i mojoj zemlji. Baš kao što sam godinama plaćao ulaznice za velike svjetske koncerte bendova i glazbenika uz koje sam odrastao.

Nitko ne treba nikoga nagovarati da sluša bilo koga. Ni zabranjivati. I nitko nema ekskluzivno pravo na domoljublje. Svi glazbenici koji su u Domovinskom ratu dali svoj glazbeni doprinos zaslužuju poštovanje. Tada su svi bili domoljubi, svatko na svoj način, svojim glasom i pjesmom. Glazba, kao i domoljublje, mora biti slobodna. Inače više nije ni jedno ni drugo.

Hipodrom neka bude pun. Neka se pjeva, ali neka glazba i ljubav budu u prvom planu, a politika neka ostane korak unazad. Ako se već netko od političara mora pojaviti neka ne zauzima VIP lože, neka stane uz ostale i pjeva. Bez floskula. Građanima je floskula dosta.

Neka sve prođe mirno. Neka fanovi ne dozvole da se koncert pretvori u nešto drugo, ne dao Bog neželjeno i neka Thompson zaradi koliko god može. Ja mu ne zavidim. Ovoga puta od mene neće dobiti ni cent, ali želim svima lijep provod i sretan povratak kućama.

Zaključno: Glazba nije neprijatelj. Mržnja jest.

Ne idem na koncert, ali poštujem one koji idu.

Nitko nema ekskluzivno glazbeno ili bilo koje drugo pravo na domoljublje. Domoljublje ne smije biti oružje za razdor već poveznica jednog naroda. Glazba mora biti slobodna ili nije glazba. I da, ne svrstavajte me ni lijevo, ni desno, ni u centar. Ja sam na strani čovjeka, razuma i ljudske duše. Tko razumije, razumije.