RAT. Najgore što je čovjek smislio i realizirao, osnovna je tema, glavni motiv, pokretač i svrha Marka Perkovića Thompsona i njegove sljedbe, bilo je to jasno prije, tijekom i nakon megakoncerta na zagrebačkom hipodromu. Iako je rat u Hrvatskoj završio prije 30 godina, a državu i narod pritišću brojni problemi koji nemaju veze s ratom, Thompson i njegovih 300 ili 504 tisuće obožavatelja na Hipodromu ponašali su se kao da rat još traje.

Sve se njima svodi na rat, obračun, podjelu i etiketiranje. Ili si u ratu u istom stroju i rovu s Thompsonom i njegovim poklonicima ili ratuješ protiv, ne samo njih, nego i Hrvatske. Ako se ne slažeš s Thompsonom, automatski si, odrezat će vam on s pozornice i njegova pastva s velike livade, protiv vjere, ljubavi i domovine.

Galerija

"Predaja nije opcija", "Mi znamo što je bilo", "500 tisuća spremnih". To su bili natpisi na crnim majicama Thompsonovih obožavatelja na Hipodromu. Njih deseci tisuća nosili su k tome i vojne odore i dijelove vojničkog asesoara. Pri tome ne mislimo na ratne veterane, nego na mlade ljude.

Gdje je tu kršćanstvo?

Oni su na koncert stupali pod beretkama, s grbovima ZNG-a na rukavima i replikama majica iz rata za Hrvatsku. To ne rade na obljetnici pada Vukovara ili proslave Oluje, nego na koncertu, 30 godina nakon rata. Nije to bilo samo okupljanje štovatelja onih koji su nas obranili i oslobodili, nego veličanje rata. Njegovo slavljenje, ali i prizivanje, 30 godina nakon što je rat u Hrvatskoj završio.

Thompson, suprotno njegovim tlapnjama o širenju ljubavi i vrijednosti, širi ratnu priču i ratnu patetiku, a to je ono dijametralno suprotno i kršćanstvu na koje se Thompson toliko poziva da mu na koncertu koncelebrira biskup.

Posebno je pogubno što se tako ratnom retorikom i veličanjem rata truju mladi ljudi. Oni kojima Thompson patetično predaje svoj mač nasred najveće konjušnice u državi: "Hrvatska je u pravim rukama, preuzmite je potpuno. Mi stari sad možemo mirno umrijeti!"

Thompson je na koncertu života bio tek rutiner

Kad smo kod toga, Thompson je na koncertu bio prilično mrtav. Za nekoga tko je okupio 500 tisuća ljudi i tko ima desetke hitova, držao se jako rezervirano. Energija i drive bili su mu jako nisko.

Čak je ogromnog obožavatelja pastirskog rocka i metalskih gitara te velikog ljubitelja barem pet Thompsonovih stvari kao što sam ja, potpuno raspametila tek Kletva kralja Zvonimira, ali za to zasluga više ide pirotehnici i publici nego pjevaču koji nikada nije imao osobite vokalne sposobnosti.

Vratimo se onome što Thompsonu ide puno bolje od pjevanja. Kao i u svakoj državi i narodu koji je rat pogodio, tako je rat među Hrvatima i ostalim stanovnicima ove zemlje ostavio grozne rane, traume i podjele. Thompson i njegovi obožavatelji te podjele produbljuju, ističu i u njima uživaju.

Kult rata i smrti

Umjesto da su se te rane odavno zaliječile, iz rata izvukle pouke, a žrtvama dan dužni i dostojanstveni pijetet, mrtve iz tog rata se i 30 godina kasnije razvlači, a živima se ne da krenuti dalje zbog kulta rata i smrti koji vlada i kojeg Thompson širi.

Rat je naravno umiranje, ali rat se može jako dobro prodati. Na ratu se može sjajno zaraditi i parazitirati. Konkretno, tako da se na koncertu pjevača koji pjeva o ratu desetljećima nakon što je rat završio, usred groznih ljetnih žega voda i pivo naplaćuju skandaloznih i besramnih 5 i 9 eura. Pivo je bilo doduše 7 eura, ali uz 2 eura nadoplate za čašu. Kako god, bijedno.

Thompson je dodao: "Nisu vas uspjeli izmiješati, ostali ste ukorijenjeni za naše vrijednosti i to je ono što nas sada drži." Pola milijuna njih na hipodromu po toj logici i poruci osim vječnog rata, drži turbokatolički patrijarhat. Zgodan je taj savez, na Hipodromu prikazan tako da kalašnjikov i zbrojevka tuku dok dronovi po nebu iznad Zagreba crtaju veliki križ i Gospu.

Katolibanima protiv talibana

"Povratak tradiciji", kako je također s pozornice naložio Thompson. U hrvatskoj praksi to znači da bi se protiv talibana koji doista preuzimaju Europu morali boriti našim katolibanima.

Naši krilati husari u liku debeljuškastih sredovječnih malograđana spasit će nas od zuluma novih Osmanlija koji uljuđenim Europljanima ubijaju djecu i siluju žene, samo da odkleče turu na trgu i da im nakon toga ponizna ženica skuha ručak.

Stado pastira iz Čavoglava spremno je odigralo ulogu u onome što je daleko nadraslo okvire glazbenog koncerta. Zbog brojnosti sljedbe, značaja koncerta i tepanja medija, Thompsonu se prije nezapamćeno brojnog mnoštva na hipodrom došao nakloniti i navodno svemoćni hrvatski kancelar. Plenković zna da, otkako je menadžment MPT-a razbio brojač ulaznica, mora biti u milosti vladara hrvatskih masa.

Pohlepa je mogla završiti tragedijom

Opasno prenapuhani broj karata za koncert puštenih u prodaju zaslužuje osvrt. Velikom srećom i požrtvovnošću hitnih službi te manjom vrućinom nego što je bila ona svih prethodnih dana, izbjegnute su tragedije.

Ali to što su organizatori koncerta umjesto dogovorenih 100 tisuća ulaznica za jedan koncert ili više ulaznica za više koncerata, pustili da se proda njih više od 500 tisuća za jedan nastup, svjedoči o pohlepi nauštrb sigurnosti posjetitelja. To također nije baš kršćanski.

Kad ekipa iz Züricha i Wiesbadena objašnjava "šta je bilo"

Smiješno je što ne toliko Thompson, koliko njegovi fanovi, ponosito i gordo glumataju buntovnike koji se bore protiv sustava. To je smješnije čak i od onog kada vam na hipodromu ekipa na njemačko-bosanskom dijalektu hrvatskog jezika (otkrio ga Ilija Jandrić, op. a.) objašnjava "šta je bilo".

Pa, ljudi Božji, suci ove države izvrću povijest, zakone i logiku da bi vi s visoko podignutim desnicama mogli arlaukati slogan zločinačke, izdajničke i luzerske tvorevine te ga bez ikakvog straha i srama nositi na tisućama majica na hipodromu!

Zbog vaše fešte se blokira cijeli glavni grad i pola države usred turističke sezone te se u službu jednog pjevača i koncerta stavljaju sve hitne službe i ključni ljudski i sigurnosni resursi zemlje.

Niste nikakvi buntovnici, a najmanje ratnici svjetla ili čega već, tek pijuni u igri tipa koji vam je prodao vokalnu kopiju Alena kad već ne može Tife, glazbenu repliku Maidena, bljutavi ustašluk, jeftine pseudo-povijesne mitove te vodu za 5 i pivo za 7/9 eura.