ŽELJKO SOPIĆ dao je opširan intervju za poljski portal Weszlo u kojem je iskreno progovorio o svom iskustvu u Widzevu, stanju u poljskoj Ekstraklasi, odnosima s medijima, ali i razlozima zbog kojih su mu prijašnji angažmani kratko trajali. Na početku razgovora dotaknuo se svog odnosa s novinarima:

"Imam mnogo prijatelja među novinarima u Hrvatskoj. U Poljskoj ne toliko jer gotovo i ne razgovaram s vama. Ponekad imam problem s konferencijama za medije jer polazite od pretpostavke da je bitan samo glup odgovor. Nije da postavljate glupa pitanja, ali ako me pitate nešto što u tom trenutku nije bitno, odgovorit ću na svoj način. Vratit ću lopticu, igrat ćemo ping-pong", rekao je Sopić.

"Ne opraštam lijenost"

Objasnio je da nema osobnih problema s novinarima i da samo traži profesionalnost s obje strane: "Ako se ja trudim pripremiti utakmice i treninge najbolje što mogu, onda isto očekujem i od novinara. Ne možete dolaziti i postavljati pitanja bez da znate što se događa."

Komentirao je i sliku koju o njemu stvaraju mediji: "Rekao sam puno toga u životu i neću se toga odricati. Netko će me zbog toga voljeti, netko ne. Ne razmišljam o tome tko što piše ili govori o meni." Kada je upitan o tome kako tretira igrače, rekao je: "Ne opraštam lijenost. Ako netko ne može ili ne želi dati minimum, a to je stopostotna angažiranost, pomognem mu pronaći izlazna vrata."

Dotaknuo se i problema s motivacijom u prošloj sezoni: "Nakon nekoliko pobjeda u proljeće došao je novi vlasnik i bilo je jasno da će 10-12 igrača morati otići. Neki su imali ugovore s klauzulama o minutama, što je dovodilo do čudnih situacija. Na primjer, netko kome nedostaje 100 minuta do produženja ugovora iznenada dobije bolove u leđima."

Ispričao je i kako se morao prilagoditi realnosti: "Nisam imao pristup polovici momčadi. U svlačionici je bio velik problem s motivacijom. U takvom okruženju nije lako postizati rezultate."

O mladim igračima rekao je: "Dao sam im priliku. Bio bih najsretniji kad bismo imali vrhunsku akademiju i kad bi rezerve igrale u trećoj ligi. Ekstraklasa ima velike zahtjeve i ne možemo romantizirati prelazak iz četvrte lige."

Na pitanje o promjenama od njegova dolaska odgovorio je: "Puno se promijenilo, ali ne možete sve promijeniti u jednom prijelaznom roku. Novac ne rješava sve. Da je tako, PSG bi svake godine osvajao Ligu prvaka."

Doveo je Selahija

Kao primjer problema naveo je transfer Lindona Selahija: "Njegov ugovor s Rijekom isticao je 30. lipnja, ali zapravo je bio slobodan ranije. Ipak, na papiru je još bio njihov igrač i nije mogao početi trenirati s nama prije srpnja."

Kaže da žele dovesti još trojicu igrača i da traže karakter, a ne samo kvalitetu: "Najvažniji su ljudi s karakterom koji žele doći u Widzew radi nečega više."

O navijačkim očekivanjima rekao je: "Nedavno mi je pristupio navijač u kafiću i pitao: 'Treneru, hoćemo li biti prvaci?' A ja tada na treninzima imam 16 igrača. Ljudi moraju razumjeti da je transformacija Widzewa proces." Istaknuo je da mu je najvažnije da momčad ima vremena upoznati se: "Nema ubrzanog upoznavanja. Da je sve tako jednostavno, PSG bi dominirao Europom."

O uvjetima rada rekao je: "Oduševljen sam navijačima i stadionima, ali treninzi na stadionu su mogući samo dva puta mjesečno. To je nedopustivo. Kada nemamo ni bazu za treninge, netko bi nam trebao omogućiti da budemo bolji."

Kritizirao gradsku upravu u Poljskoj

Kritizirao je i gradsku upravu: "Ljudi koji odlučuju misle da rade za tebe, ali zapravo ne znaju što je nogomet. Treniramo u parku gdje nas svatko može gledati. Održati trening samo dva puta prije domaće utakmice je besmisleno."

Govoreći o razlici između Hrvatske i Poljske, rekao je: "U Hrvatskoj možeš trenirati na stadionu tri-četiri puta tjedno bez problema. Ovdje je sve kompliciranije." U vezi razlike u stilu igre rekao je: "U Hrvatskoj imamo više talentiranih igrača, ali u Poljskoj je igra intenzivnija. Kod vas treneri igračima daju previše zadataka. Ponekad ih treba pustiti da budu ono što jesu - nogometaši."

Pohvalio je Fornalczyka: "Vidim u njemu nešto što se rijetko vidi u poljskom nogometu. Ne želim mu nametati zadatke koji bi ga sputavali." Rekao je da mu je cilj učiniti igrače boljima i skupljima: "Razlika između krilnog igrača koji vrijedi milijun i onoga koji vrijedi pet do deset milijuna je u tome gdje će se naći u kaznenom prostoru. To se može naučiti."

O filozofiji igre rekao je: "Volim napadački nogomet, ali ponekad to nije moguće. U proljeće nisam imao uvjete za to. Pogledajte brojke. Napadači nisu doprinosili, a obrambeni igrači su zabijali."

Prisjetio se i svog odnosa sa Sebastianom Kerkom: "Rekao sam mu otvoreno kakva je situacija. Nije bilo lako, ali sve je shvatio. To je moj stil." Komentirao je i situaciju s dvojicom igrača koji nisu otišli na pripreme: "Rekao sam im istinu. Nije bilo potrebe da ih mučim. Možda ćemo opet surađivati."

Zašto je otišao iz Rijeke?

Sopić priznaje da mu je iskrenost često stvarala probleme: "Ljudi vole da ih se laže. Ja se u to ne upuštam. Radije ću moći pogledati sebe u ogledalu." Objasnio je i razloge svog odlaska iz Rijeke: "Nisam želio staviti u igru sina od sponzora. To je bila prva liga, Rijeka. Uvijek će igrati najbolji. Ne mogu praviti budale od igrača."

Podsjetimo, Sopić se referirao na Stevena Juncaja. Njegov otac George Juncaj je poduzetnik koji je 2019. godine postao vlasnik 50 Michigan Starsa, nogometnog kluba iz okolice Detroita. Zatim je uložio i u Goricu, a prošle godine spominjao se i kao ulagač, suvlasnik, pa čak i kupac Miškovićevog kluba.

Juncajev sin je u sklopu približavanja Miškovića i tate Juncaja došao u Rijeku, ali odigrao je samo dvije utakmice u kupu. Iz Rijeke je otišao početkom prošle godine na posudbu u Michigan Starse, klub svog oca.

Govoreći o trajanju svojih angažmana, rekao je: "Kao trener moraš se fokusirati na sljedeći trening i utakmicu. Uvijek se nešto može promijeniti." Na glasine o Dinamu odgovorio je: "To je moj klub, ali nitko me nije zvao. To su bile samo glasine."

Noćni treninzi u Gorici

O noćnim treninzima rekao je: "Vodio sam Goricu, imali smo minus 11 bodova do sigurne zone. Nakon jedne utakmice trenirali smo u tri ujutro kako bi igrači imali dva i pol dana slobodno. Svi su bili sretni. Kad to napravi netko drugi, mediji ga hvale. Kad ja, ispada da sam lud."

Za kraj, komentirao je razliku u stručnim stožerima: "U Hrvatskoj je šest članova u stožeru, ovdje ih zna biti 15-20. To mi je novo, ali nije problem. Svi moraju imati mogućnost izražavanja i zajednički radimo na uspjehu." Dodao je: "Kod mene ljudi ne rade 'za mene', nego 'sa mnom'. Naš uspjeh bit će uspjeh cijelog Widzewa."