KLIMATSKA kriza otapa ledene kape i ledenjake diljem svijeta, a jedna od neočekivanih posljedica mogao bi biti val snažnih i eksplozivnih vulkanskih erupcija, upozorava najnovija znanstvena studija. Kako se led povlači, smanjuje se ogroman pritisak na podzemne komore magme, čime se dramatično povećava vjerojatnost erupcija, prenosi Guardian.

Ovaj je fenomen već primijećen na Islandu, otoku smještenom na spoju tektonskih ploča, no istraživanje provedeno u Čileu prvo je koje potvrđuje da se sličan porast vulkanske aktivnosti događao i na kontinentima nakon završetka posljednjeg ledenog doba.

Najveći rizik vreba na Antarktici

Znanstvenici upozoravaju kako najveća opasnost od ponovnog buđenja vulkana prijeti zapadnoj Antarktici, gdje se ispod golemog ledenog pokrivača skriva najmanje 100 vulkana. S obzirom na to da globalno zatopljenje, potaknuto izgaranjem fosilnih goriva, neumoljivo otapa led, vrlo je izgledno da će se on potpuno povući u narednim desetljećima i stoljećima.

Iako vulkanske erupcije mogu kratkoročno ohladiti planet izbacivanjem čestica koje odbijaju sunčevu svjetlost, dugoročni učinak je suprotan. Učestale i snažne erupcije u atmosferu ispuštaju ogromne količine stakleničkih plinova, poput ugljikovog dioksida i metana. To bi moglo stvoriti opasan začarani krug: više temperature otapaju led, što izaziva nove erupcije, koje zatim dodatno zagrijavaju planet.

Što su otkrili znanstvenici u Andama?

"Kako se ledenjaci povlače zbog klimatskih promjena, naši nalazi upućuju na to da će vulkani eruptirati češće i eksplozivnije", ističe voditelj istraživanja Pablo Moreno-Yaeger sa Sveučilišta Wisconsin-Madison. Njegov tim proveo je istraživanje, predstavljeno na geokemijskoj konferenciji Goldschmidt u Pragu, kampirajući visoko u Andama, u okruženju aktivnih i uspavanih vulkana.

Fokusirali su se na vulkan Mocho-Choshuenco, gdje su analizom stijena uspjeli rekonstruirati njegovu povijest. Koristeći radiometrijsko datiranje utvrdili su starost stijena nastalih prije, tijekom i nakon posljednjeg ledenog doba, kada je područje prekrivao patagonijski ledeni pokrov debeo čak 1500 metara.

Podaci su nedvojbeno pokazali da je golema masa leda tisućama godina (prije između 26.000 i 18.000 godina) suzbijala erupcije. To je omogućilo nakupljanje ogromnog rezervoara magme na dubini od 10 do 15 kilometara. Kada se led prije otprilike 13.000 godina počeo topiti, pritisak je naglo popustio. Plinovi u rastaljenoj stijeni su se proširili, što je dovelo do niza eksplozivnih erupcija.

"Nakon otapanja leda, vulkan nije samo počeo eruptirati znatno češće, već je promijenio i svoj kemijski sastav", pojasnio je Moreno-Yaeger. Dok su erupcije bile prigušene ledom, magma je talila okolne stijene Zemljine kore, što ju je učinilo gušćom, viskoznijom i znatno eksplozivnijom nakon oslobađanja pritiska.

"Naša studija pokazuje da ovaj fenomen nije ograničen na Island, već se vrlo vjerojatno može dogoditi na Antarktici, ali i u drugim regijama poput dijelova Sjeverne Amerike, Novog Zelanda i Rusije, koje sada zahtijevaju našu punu znanstvenu pozornost", zaključio je.

Globalni fenomen koji zahtijeva hitna istraživanja

Iako se od ranije zna da se globalna vulkanska aktivnost povećala od dva do šest puta nakon povlačenja leda na kraju posljednjeg ledenog doba, čileanska studija jedna je od prvih koja detaljno objašnjava sam mehanizam tog procesa. Sličan je fenomen zabilježen i analizom stijena u istočnoj Kaliforniji još 2004. godine.

Znanstvenici ističu kako je veza između klimatskih promjena i vulkana do sada bila relativno slabo istražena. Upozoravaju da su daljnja istraživanja od presudne važnosti kako bismo se bolje pripremili na razorne posljedice erupcija, ali i na druge moguće posljedice koje bi mogle dodatno ubrzati klimatsku krizu. Kao primjer navode i ekstremnije oborine, za koje se također očekuje da će povećati broj snažnih, eksplozivnih erupcija.