DINAMO je pod vodstvom novog predsjednika uprave Zvonimira Bobana napravio velike promjene u momčadi ovog ljeta. Nekad stožerni prvotimci i senatori Bruno Petković, Stefan Ristovski i Marko Pjaca napustili su klub, a dovedeni su mlađi igrači koji bi pod novim trenerom Marijem Kovačevićem trebali napasti titulu i osvojiti što više bodova u Europa ligi. O stanju u Dinamu nakon velikih kadrovskih promjena za klupsku je televiziju govorio Zvonimir Boban.

Normalno je da ljudi raspravljaju o meni. Svatko ima svoj životni put. Moj je obilježen ovim klubom. Došao sam s 13 godina u Zagreb, živio sam dvije godine ispod tribine. Sa 16 godina sam već počeo igrati, a s 18 sam već bio kapetan Dinama. Nakon svih mojih lutanja po svijetu, u kojem sam se dao i FIFA-i i UEFA-i i Milanu, uvijek sam imao želju i san doći i raditi u mom klubu.

Presretan sam i počašćen što mogu dati sve što znam Dinamu. Nadam se da će ljudi biti zadovoljni našim radom. Nogomet je velika vjetrometina, ova pozicija je zahtjevna i odgovornost je velika. Sve što mi bude, bit će mi s mojim klubom i narodom, rekao je u uvodu razgovora.

Koliko su Dinamovo proljeće i predsjednik Velimir Zajec utjecali na Vaš povratak u klub?

U potpunosti. Bez takvog pokreta ne bismo imali ovakav Dinamo. Pravi građanski, narodni, hrvatski. Dinamovski Dinamo. To je povijesni trenutak koji se neće ponoviti. To je tako bitno da nismo ni svjesni.

Mislim da su BBB, proljećari i Velimir Zajec napravili nešto na čemu im moramo biti zauvijek zahvalni. Za Velimira Zajeca sam osobno vezan već 35 godina. Kad mi je bilo najteže u životu, on mi je bio najveći prijatelj. Zauvijek će mi ostati u srcu.

Mediji su poistovjetili Dinamo s vama, piše se "Boban doveo ovoga, Boban napravio ono". Kako gledate na to?

Malo žalosno. Dinamo je prevelika institucija da ga se personalizira s bilo kime. Žao mi je i pomalo je to nepismeno. Žao mi je vrijeđati ljude, ali ne rade oni to vjerojatno namjerno. Ja sam samo jedan od onih koji rade i vole Dinamo. Imam ozbiljnu poziciju, ali tu staje priča.

Nadam se da će se taj narativ promijeniti i da će to utjecati na kulturu nekih koji to ne shvaćaju. I meni je nekad pun kufer Zvone Bobana i sad je vrijeme da se kaže što se napravilo i da se podvuče crta. Rezultati će odlučivati.

Kakva je Vaša uloga u Dinamu i kako izgleda proces donošenja odluka?

Generalno mislim da je jako dobra atmosfera u klubu. Imam iznimno korektne i dobre odnose s Izvršnim odborom. Oni su uključeni u sve procese upravljanja klubom i moraju biti. To je red, to je tijelo koje nadgleda naš rad, rad Uprave. Mi smo odgovorni tom tijelu.

Isto tako, nije red ni da se miješaju u ono što je dnevna operativa, niti to rade. Ljudi nam daju puno podrške. Jako je puno promjena, ali mislim da smo u dosta brzom roku došli do nekakve dobre energije unutar kluba, između svih tih tijela i između nas.

Ja sam se najviše bavio sportskim dijelom, nogometnim dijelom. Morali smo, nažalost, mijenjati puno toga. Nadam se da smo to dobro promijenili, vidjet ćemo. To će vrijeme pokazati. Sam proces odabira igrača je takav:

Ono što ljudi vjerojatno najviše zanima jest da skautiranje i provjera igrača koji su na neki način na našem radaru ide tako da svatko donese svoje mišljenje, svatko napravi svoj izvještaj. Tamo je više od pet ljudi. Tu su nas pratili i Goran Vlaović i Albert Capella, a u tom radu i naš direktor nogometa i novi šef Akademije.

A onda bismo sjeli, i otkad je došao Mario Kovačević, isto kao i Tanner, i gledali satima i satima. Svi zajedno raspravljaju je li to to i kako vidimo tog igrača unutar nove taktike, nove formacije. Može li uopće obući dres Dinama? Ima li dovoljno klase za Dinamo? Ima li dovoljno hrabrosti za Dinamo?

Ima li dovoljno brzine za neke pozicije, agresivnosti za druge, tehnike za treće. Tako da smo stvarno pregledavali do najmanjeg detalja. Nadamo se da smo dobro odlučili. Jasno da ima i boljih igrača na svijetu, ali ovi naši su sada najbolji.

Razumijem ljude koji kažu da trebaju biti pojačanja. Ti ljudi su u pravu. Ne mora značiti da jesu pojačanja. Vjerujem da smo uzeli dobre igrače koji će se pokazati da mogu igrati dobro za Dinamo i da mogu biti vrhunski igrači za naš klub. Još uvijek je nepoznato koliko će ti igrači dati. Ja se nadam da će dati puno.

Što je prevagnulo da baš Mario Kovačević postane novi trener Dinama?

Kad se gleda kurikulum Marija Kovačevića, onda se lako shvati zašto je danas trener Dinama. Vjerujem da su rijetki ljudi s takvim stalnim kontinuiranim uspjesima, gdje njihove momčadi igraju jako dobar nogomet, ofenzivan nogomet, agresivan nogomet, hrabar nogomet.

To je sve ono što Mario Kovačević već godinama radi. Ljudi ne znaju i sve pet, ali nekad prije nekih kritika ili presuda ili osuda, trebalo bi pogledati što taj čovjek radi u svom životu. Pa bi se vidjelo da je iz četvrte lige ušao u treću, pa da je pet puta pobijedio u trećoj ligi da bi ušao u drugu, što je isto, po meni, senzacionalan uspjeh.

Uvijek igrajući dominantan nogomet, uvijek igrajući napadački nogomet. Pet puta u ligi gdje je jako teško, gdje ljudi rade pa ti dođu igrati, pa su razočarani i gdje im klubovi jako teško isplaćuju plaće. Držati tako momčad u takvom kontinuitetu različitih pet momčadi ili pet generacija, nekoliko momčadi, nebitno sad da ne ulazim u detalje, je fenomenalan uspjeh.

Onda je otišao u Varaždin u drugu ligu, pa je od predzadnjeg mjesta došao na drugo. Godinu dana nakon toga je ušao u prvu ligu s Varaždinom i igrao fenomenalan nogomet do bolesti.

Pobijedio je, hvala Bogu, i tu bolest da bi se vratio u Slaven Belupo koji je nakon 4-5 kola imao jedan bod i bio u teškoj drami. Skoro ga je na instant način podigao, vratio među žive i završio na sredini tablice, skoro u Europi i u finalu Kupa. To su reference za Marija Kovačevića.

Kako ste zadovoljni pripremama u Sloveniji i kakav je dojam na Vas ostavila ekipa?

Vidio sam fenomenalnih priprema i očajnih sezona, i očajnih priprema pa fenomenalnih sezona po pitanju rezultata u nekim utakmicama, tako da niti brinem, niti se veselim ovim rezultatima. Jednostavno gledamo ono što ćemo vidjeti unaprijed.

Nitko nema čarobni štapić, nema ni Mario Kovačević. Nemam ni ja. Neko vrijeme mora proći, ne možemo ga pogurati, ne možemo ga ni kupiti. Puno je novih igrača, to je skoro prava revolucija o kojoj ćemo možda sad detaljnije govoriti, zašto se dogodila i kako se dogodila.

Nažalost, morala se dogoditi. Tako da ćemo neko vrijeme sigurno imati neke probleme, ali nadam se da će Mario uspjeti to posložiti što brže i da će igrači dati sve od sebe da nogomet bude logičan, da se shvate, da se osjete i da igraju što koordiniraniji i bolji nogomet s nekim rezultatima. Ako bi rezultat od početka bio dobar, jasno da bi to olakšalo proces.

Neki igrači napustili su klub ovog ljeta. Koliko je ta odluka bila teška Vama i stožeru?

Jako teška. Osobno sam se nadao nekakvoj mirnijoj revoluciji. Znao sam da strašno puno igrača, barem po meni, nije za Dinamo. Ali to je generacija iznimno kvalitetnih igrača i igrača koji su obilježili zadnjih nekoliko godina, koji su puno pobijedili i koji su nas zadužili i koji su Dinamo zadužili u zadnje dvije godine.

To je sve izgledalo umornije i sporije i bez one prave motivacije, i to je jasno. S druge strane, opet se nadaš da ih možeš ponovno motivirati, da ponovno mogu povesti klub i momčad u jednu novu priču i da taj prijelaz bude mekši, što je uvijek bolje.

Nažalost, dogodilo se zbog odluka samih igrača, koje respektiram, i njih same, da krenu drugim putem. Sa svima smo na elegantan način našli rješenje ili sporazumno raskinuli ugovore. Ljudi su krenuli svojim putem i želimo im sve najbolje na svijetu i za ono što su dali i za ono što mogu dati.

I zbog Dinama i zbog Hrvatske i zbog njih samih. To su mladi ljudi koji su puno dali našem klubu, stvarno im sve najbolje želimo, ali mi moramo ići dalje. Dinamo je puno puta ostao i bez većih igrača. Ostao je Dinamo i Dinamo će preživjeti sve. Mi ćemo svi otići.

Kako je došlo do raskida ugovora s Pjacom i Petkovićem?

Dobro je spomenuti da su naši izbori kod Moharramija i Ristovskog bili da jednostavno tehnički moramo ići dalje. Oni su bili odlični igrači, odlični bekovi koji su isto tako dosta dali posebno klubu i isto mu tako zahvaljujem. Ademi da ne govorimo.

S Arijanom smo dogovorili da ćemo prihvatiti što god on kaže. S Brunom je bilo malo drugačije. Ja sam od početka stvarao nekakav odnos. Kad gledaš Brunu Petkovića, ako znaš da je motiviran i spreman, ti si skoro pola prvenstva pobijedio, pa to svi znamo.

Tako da je, da sam se ja nadao da on jednostavno može povesti dalje momčad kao pravi kapetan, ali za to je bila potrebna jedna prekretnica njemu u onome kako vidi sebe kao profesionalca i kao nogometaša.

I da, jednostavno sam ga pitao: "Bruno, budi pravi kapetan. Podrži nove igrače, podrži novog trenera. Moraš otići na veći stadij profesionalizma. Ne znamo koliko si zdrav ili ne. Ako par mjeseci odigraš kako treba. Ovu godinu nisi igrao skoro 70 posto. Ako si zdrav, napravit ćemo sve za tebe, dobit ćeš maksimalan ugovor.

Izvršni odbor je donio neku odluku, neke financijske regulative su koje su takve kakve jesu i mi ćemo pokušati sve da budeš što je moguće više plaćen, ali nekoliko mjeseci jednostavno odradi dobro pa ćemo razgovarati.

Ja se nadam da možeš odigrati tri najbolje sezone svog života. Ako si zdrav, mislim da to ne znamo." Pitao sam ga imamo li dogovor. On je rekao nemamo. "Ja moram razmisliti o tom svemu sedam dana", rekao je Bruno.

Bolje da onda ide svatko svojim putem u tom trenutku. Ja jednostavno moram donijeti istu takvu odluku na takvom mjestu kad sam vidio da može biti samo problem i za Bruna i za Dinamo i za sve. Mislim da je najbolje bilo da se oprostimo na pravi način.

To smo napravili na elegantan, uredan način s mojim dugogodišnjim prijateljem u kojem sam igrao za Dinamo, Ivanom Cvjetkovićem, koji je njemu menadžer, ali i moj već više od deset godina. I to je bilo jako OK.

I tako da, evo, barem sam sretan da se završilo u miru i blagoslovu, iako je to jedan bolan rastanak, ali možda i dobar, možda dobar i za Dinamo, možda dobar i za Brunu. Jednostavno je evidentno bilo da je teško ići dalje zajedno.

A što je bilo s Pjacom?

Marko je meni bio oduvijek predrag i igrač i zagrebački dečko. Ja jesam Imoćanin, ali duboko poštujem i purgerski i zagrebačku kulturu i onu gospoštinu u Dinamu, koja je jasna ljudima koji je osjećaju.

Ona me na neki način i odgojila u ovoj školi Hitrec Kacijan. Tako da je Marko, recimo, takav lik, takav dečko i ne možeš ga ne poštovati i ne voljeti. Ono što smo vidjeli kod Marka da jednostavno više nije tako svjež na terenu, nije mogao rješavati situacije koje on lako rješava jedan na jedan.

Tek smo malo raspravili tu situaciju i on je bio svjestan. Možda da nije bio dovoljno pripremljen. Rekao sam mu: "Gle, pripremit ćemo te, doći će i Vlatko Vučetić koji je ovdje došao, koji je jedan od, ako ne i najbolji kondicijski trener na svijetu. Imamo tu Štefančića koji je sjajan trener. Napravit ćemo sve.

Bit ćeš bomba, ali ja ti ne mogu ići u novu sezonu kad imaš klauzulu koja je presedan u povijesti nogometa da jedna minuta utakmice daje još jednu godinu ugovora, koji je ozbiljan ugovor."

I neka je ozbiljan ugovor jer je Marko Pjaca ozbiljan igrač. Rekao sam mu: "Gle, skini tu klauzulu. Jer ovako, kako možemo ti dati utakmicu? Jer je preteška. Previše toga povlači za sobom. Ako odigraš par mjeseci dobro, nije nikakav problem, nitko te neće držati ako si pravi, ako si pravi nam trebaš."

Zajedno smo odlučili da sporazumno nađemo nekakav drugačiji put i tu smo se našli i ja mu isto tako želim sve najbolje. Divan momak i eto, nadam se da će naći što prije pravi klub i da će biti pravi. Opet s novom motivacijom i da bude pravi Pjaca.

Puno se pisalo o smanjenju ugovora za nove igrače. Možete li nam reći o čemu se radi?

To je jedna sramotna laž. To bi bilo idiotski napraviti. Napravio sam u životu krive stvari, ali takvu štetu Dinamu ne bih nikad mogao napraviti. Suludo je smanjivati postojeće ugovore igračima. To bi bilo osuđivanje kluba na trajnu sramotu.

Ne znam odakle ta priča. Donijeli smo regulativu koja vrijedi za buduće ugovore. Tako je najviše tijelo kluba izglasalo na moju preporuku. To su male zlobice, mržnjice, koje idu na račun života. Ne treba se time opterećivati.

Dinamo ima novu momčad i počinje zbog toga lagana euforija. Možete li nam objasniti prednosti i mane ovakvog slaganja momčadi?

Presretan sam i zahvaljujem navijačima Dinama na energiji i ljubavi koju nam daju. Svi ti ljudi su strašno uzbuđeni. Ali moraju znati da ne možemo pogurati vrijeme. Imamo cijelu novu momčad osim par starih igrača. Svjesni smo da nemamo čarobni štapić.

Izabrali smo puno novih igrača, koji razumiju kretanja na terenu i koji bi trebali pohvatati Kovačevićevu taktičku logiku. Ali mora proći neko vrijeme. Pozitivno je jer su svi nevjerojatno nabrijani.

Neki stariji imaju želju završiti karijeru ovdje. Dinamo nije mlada momčad. Nadam se da će napasti titulu ove godine, ali nisam u to siguran. Trčat će se 300 na sat, motivacije ima, kao i želje za dokazivanjem.

Stigli su Beljo i McKenna. Je li time zatvoren prijelazni rok za Dinamo?

Vjerujemo da je potrebna još jedna špica i jedan klasni vezni. Ali osjećam da imamo sve dobro u kući, kupaonice, kuhinju, katove, ali nismo imali temelj i krov. Nekako tako je stajala ova Dinamova kuća.

McKenna i Beljo su došli i ta centralna osovina je riješena. Sad imamo sve na mjestu da bi Dinamo bio pravi. Nema sad pritiska, ali možemo obogatiti roster. Posao je skoro završen.

Albert Capellas preuzeo je omladinski pogon. Kakve su ideje za napredak mladih?

Dinamo je uvijek imao sustav, talente, dovodio je najbolje talente iz regije. Ništa ne počinje s Capellasom i Bobanom, Dinamova škola je uvijek izbacivala talente. Postoji masa igrača koji nisu dobili dovoljnu edukaciju posljednjih godina. Capellas je radio u Barceloni 12 godina, radio s Guardiolom, prošao cijeli svijet, pisao program za La Masiju. Ima ogromno nogometno znanje.

Svi će morati igrati isti sustav. U svim kategorijama. Kad netko igra sedam godina jedan sustav, lakše će se uklopiti u sustav prve momčadi. Strukturiramo klub po najvišim nogometnim standardima. Vjerujem da ćemo s omladinskom školom u narednih 3-5 godina biti avangarda u europskom nogometu.

Koliko ste zadovoljni ritmom izgradnje novog stadiona i projektima kampa za Dinamo?

Projekti su ključni da bi Dinamo postao ozbiljan europski klub. Bez infrastrukture to ne možeš. Na kraju, ona će nam dati stabilnost u razvoju. Što se tiče kampa, tu moram zahvaliti premijeru Andreju Plenkoviću i rektoru Lahušiću koji su dali prvu podršku da bismo mogli dobiti na korištenje zemlju na Borongaju, gdje je bila vojarna.

Bilo bi sjajno za Dinamo da tamo napravi kamp sa smještajem za klince koji su talentirani, ali nemaju ekonomske mogućnosti. Taj kamp bi bio otvoren za par osnovnih škola za posjete. Ideja je da Dinamo bude dio društva, da bude otvoren. Kad je krenuo proljećarski pokret, zapisali su to u točkama svog projekta.

Sve ću napraviti da se te točke dogode. Treba mi vremena i nadam se da će me ljudi istrpiti. Hvala i gradonačelniku Tomaševiću koji voli Dinamo po čijem će se mandatu napraviti dva stadiona u Zagrebu, što je senzacionalno.

Mađari su nam napravili stadion u Osijeku i neka su, ali to je malo sramota za nas. Selimo se za godinu i pol na Kranjčevićevu. Onda će se početi rušiti Maksimir i graditi novi stadion.

Kako gledate na odnose s Hajdukom, kojem je Dinamo ponudio pomoć nakon velike oluje?

Igrao sam zadnje godine u Jugoslaviji kad se pjevalo "Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska". Samo tako gledam na Hajduk, ali ne želim da uzme ikad bod Dinamu. Veliki smo rivali i bez tog rivalstva bi hrvatski nogomet imao malo smisla.

Hajduk je velik klub i želim mu sve najbolje. Neka bude velik rezultatski, ali ne mogu navijati da to naprave preko leđa Dinama. Naš klub je otvoren za najveću moguću suradnju, ali nastojat ćemo ih pobijediti svaki put.

Kako gledate na navijače Dinama?

Svi smo igrali i živjeli za njihov pljesak. Prirodno je da živite za priznanje drugih ljudi. Odgovorni smo prema navijačima. Nekad su i preagresivni u svojim prigovorima, ali to je u redu ako dolazi iz ljubavi. Ovo je klub navijača. To je klub svih nas. Ova promjena u statutu je dobra za dugoročnu stabilnost kluba.

Mora biti "jedan član - jedan glas". Dobro je da su mandati smanjeni na pet godina. To je dobro za jedan proces u nogometu. Dinamo na taj način postaje klub svojih članova. Hvala navijačima da su se u rekordnom broju učlanili. Moramo prestići hajdukovce, oni su na sto tisuća, a mi smo samo na pedeset. Dinamo postaje demokratska institucija na ponos Zagreba, Hrvatske i svojih navijača.

Poruka za kraj?

Trudit ću se i živjeti za ovaj klub, dat ću sve što imam. Hvala svima na podršci i ljubavi i vjeri. Molim za malo strpljenja jer će ga trebati. Uvjeren sam da će se jako brzo vidjeti rezultati.