*Horoskopske preporuke i savjete ne treba shvaćati naročito ozbiljno, a za sve indikacije i nuspojave obratite se obližnjem znanstveniku.

Postoje trenuci u životu kada svi osjetimo da nešto više nije ono što je bilo. Posao koji nas je nekada ispunjavao sada nas iscrpljuje. Odnos u kojem smo bili sretni postaje izvor napetosti. Grad u kojem smo živjeli s nadom sada nam izgleda tijesno. Ipak, dok neki ljudi u takvim trenucima krenu dalje, drugi ostaju. Ne zato što ne vide, već zato što ne znaju kako otići.

U horoskopu postoje znakovi koji posebno teško napuštaju ono što im je nekoć bilo važno, čak i kada duboko u sebi znaju da su prerasli to mjesto, osobu ili ulogu. Njihova odanost, upornost i emocionalna vezanost često ih drže u mjestima gdje više nema ni rasta, ni radosti.

Bik je simbol stabilnosti. Kada nešto izgradi, bilo da je riječ o karijeri, odnosu, domu ili navici, teško to napušta. Čak i ako osjeća da nešto ne funkcionira, često ostaje zbog straha od promjene i nepoznatog. Za Bika, sigurnost je prioritet, ali upravo zbog nje često trpi stagnaciju. Umjesto da se pita: "Jesam li sretan?", on se pita: "Je li ovo dovoljno sigurno?" I često ostaje, predugo.

Rak je duboko emotivan i vezan za sve što mu pruža osjećaj doma. Kad se jednom privikne na ljude i okruženje, teško se odvaja, čak i kada ga to emocionalno iscrpljuje. U odnosima, Rak zna trpjeti godinama jer vjeruje da ljubav znači ostanak, čak i kada više nema poštovanja, razumijevanja ili nježnosti. Promjena ga plaši jer u njoj vidi gubitak, a ne oslobođenje.

Jarac je nevjerojatno izdržljiv. On se ponosi sposobnošću da ostane uspravan i kad je najteže. No njegova lojalnost strukturi, planovima i obavezama često ga vezuje za okolnosti koje su odavno izgubile smisao. Jarac ne odustaje lako, ponekad ni kada bi to bio jedini zdravi izlaz. Odlazak vidi kao osobni neuspjeh, i zbog toga često ostaje u ulozi koja ga više ne čini sretnim, iz odgovornosti, ne iz želje.

Za ova tri znaka, odlazak iz poznatog nije samo promjena, to je duboki unutarnji proces suočavanja s vlastitim strahovima: strahom od gubitka kontrole, nepoznatog, osjećaja krivnje ili osude. Ali istina je da se rast često događa upravo onda kada se usudimo priznati da smo negdje ostali predugo. Nije slabost otići kad nešto prestane biti dobro. Slabost je uvjeravati sebe da je "ovo dovoljno" dok unutra sve šuti ili vrišti.

Odlazak ne znači izdaju prošlosti, već poštovanje prema sebi. A sreća se rijetko događa ondje gdje je navika pobijedila hrabrost.