ODGOJITI dobro dijete jedan je od najvećih izazova, ali i ciljeva svakog roditelja. Dobrota se ne uči iz knjiga ili crtića (iako mogu pomoći), već se upija promatranjem svijeta oko sebe, a ponajviše gledanjem roditelja. Djeci nisu potrebna predavanja, već primjeri koje mogu slijediti.

Zadatak roditelja nije stvoriti genijalce, već odgojiti empatične i obzirne ljude koji će znati kako unijeti malo blagosti u svijet koji je često okrutan. Ako želite odgojiti takvo dijete, ovih pet savjeta može vam pomoći da već danas počnete raditi stvari drugačije.

Budite im pravi primjer

Djeca uče iz onoga što radite, a ne samo iz onoga što govorite. Vaš odnos prema konobaru koji je pogriješio narudžbu, vaša reakcija u prometnoj gužvi ili način na koji razgovarate s operaterom dok internet ne radi – sve su to lekcije o dobroti, pišu iz The Times of India.

Oni vas pozorno promatraju. Zato im pokažite kako se to radi. Pridržite vrata neznancu, zahvalite prodavačici, nasmiješite se osobi koja izgleda tužno. Ovi mali trenuci uče ih više od bilo koje priče, pokazujući im kako se odnositi prema ljudima, pogotovo onima koji im ne mogu uzvratiti.

Ispravite, a ne posramljujte

Nijedno dijete nije savršeno. Događat će se da otimaju igračke, viču na braću i sestre ili govore ružne stvari. To je normalan dio odrastanja. Ključ nije u izbjegavanju takvih trenutaka, već u načinu na koji reagirate. Umjesto vikanja i sramoćenja zastanite i potaknite ih na razmišljanje.

Pitajte ih kako se druga osoba osjeća i ponudite im prave riječi, poput: "Možete reći: 'Žao mi je što sam te povrijedio/la'". Naučite ih kako preuzeti odgovornost i popraviti situaciju. Time gradite njihovu emocionalnu inteligenciju i učite ih da dobrota ne znači biti savršen, već znati ispraviti pogrešku. To je vještina koju mnogi odrasli još uvijek nemaju.

Neka dobrota postane navika

Dobrota nije nešto što se prakticira samo u posebnim prigodama. Ona bi trebala biti dio svakodnevice, a sve počinje kod kuće. Uvedite razgovor o dobrim djelima za vrijeme obiteljskog ručka. Pitajte ih: "Koja je jedna lijepa stvar koju si danas učinio/la?".

Primijetite dobrotu na televiziji ili u stvarnom životu i komentirajte je. Pomozite im da osmisle male geste: ostaviti lijepu poruku, pohvaliti prijatelja ili pomoći oko zadaće. Neke obitelji koriste i "staklenku dobrote" u koju ubacuju papiriće sa zapisanim dobrim djelima. Čitanje tih poruka na kraju tjedna jednostavan je ritual koji dobrotu održava živom u domu.

Gledajte ljude, ne probleme

Mnogo djece učimo da pomažu, ali ne uvijek i da se povežu. Donirat će odjeću ili hranu, ali bez stvarnog razumijevanja priča ljudi kojima pomažu. Kako bi dobrota bila istinska, mora biti dublja. Razgovarajte s djecom o tome zašto je netko beskućnik ili zašto se kolega iz razreda teško snalazi.

Potaknite njihovu znatiželju i nemojte je gušiti odgovorima poput "Samo budi dobar/a". Umjesto toga pomozite im da razviju empatiju tako što će se pokušati staviti u tuđu kožu. Kada dijete nauči vidjeti čovjeka ispred sebe, a ne samo problem, njegova dobrota postaje ukorijenjena u stvarnom razumijevanju.

Osjećaj dobrote je nagrada

Često zaboravljamo naučiti djecu da prepoznaju osjećaj koji dobrota donosi. Kada učine nešto lijepo, pitajte ih poslije: "Kako si se osjećao/la?" Dopustite im da uživaju u tom toplom osjećaju ponosa. Nagrada za dobrotu ne bi trebala biti čokolada ili pohvala pred svima - nagrada je sam čin.

Najsnažniji poticaj jest vidjeti kako se nečije lice ozari zbog njihove geste. Dopustite im da to dožive, da osobno predaju dar, izgovore lijepe riječi i vide osmijeh koji su stvorili. Tako uče da je najveća radost biti razlog nečije sreće.