I TRI desetljeća nakon vojne operacije "Oluja", koja je dovela do završetka rata u Hrvatskoj i BiH, u Hrvatskoj i Srbiji i dalje postoje različite interpretacije. Za jedne je to bila slavna pobjeda, za druge zločin, piše DW.

Jednom godišnje, 5. kolovoza, uspavani gradić Knin probudi se i postaje središte političkog života Hrvatske. Politička i vojna elita zemlje okuplja se ispod 20 metara velike nacionalne zastave na ruševinama tvrđave iznad grada, gdje se uz mnogo patosa drže domoljubni govori i dodjeljuju odlikovanja. Slavi se "Dan pobjede i domovinske zahvalnosti" kao i "Dan hrvatskih branitelja", u znak sjećanja na vojnu operaciju "Oluja", provedenu od 4. do 7. kolovoza 1995.

Podizanje goleme zastave na kninskoj tvrđavi i danas se smatra simbolom slavne pobjede hrvatskih snaga nad Srbima u četverogodišnjem Domovinskom ratu (1991. – 1995.), u sklopu ratova u bivšoj Jugoslaviji tijekom 1990-ih. Tada su hrvatska vojska i policijske postrojbe u velikoj ofenzivi tijekom 85 sati oslobodile Krajinu i time najveći dio od one trećine hrvatskog teritorija koju su tijekom rata bili zauzeli pobunjeni Srbi.

Kraj rata i uvjeti za Dayton

Istodobno, Oluja je označila i prekretnicu u ratu u Bosni: u koordiniranoj akciji Hrvatske vojske, snaga Armije BiH te pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, uz ograničenu zračnu potporu NATO-a, prekinuta je višegodišnja srpska opsada zapadnobosanskog grada Bihaća i ponovno je oslobođena Zapadna Bosna.

Ubrzo nakon toga, u nastavku hrvatsko-bošnjačke vojne ofenzive, i drugi dijelovi BiH došli su pod njihovu kontrolu. Teritorij pod kontrolom vojnih snaga bosanskih Srba smanjio se sa 70 na 49 posto zemlje, što je naposljetku dovelo do mirovnog sporazuma iz Daytona.

Ratovi na području bivše Jugoslavije, koji su započeli 1991. proglašenjem nezavisnosti Slovenije i Hrvatske od zajedničke jugoslavenske države i desetodnevnim ratom u Sloveniji, time su privremeno okončani. Konačno su završili tek četiri godine kasnije, kada je NATO intervenirao protiv Srbije u ratu na Kosovu, što je potom dovelo do osnivanja nezavisne kosovske države.

Odlazak Srba

Vojna operacija Oluja donijela je, međutim, i jednu drugu dalekosežnu promjenu za Hrvatsku: tijekom tih 85 sati Oluje i neposredno nakon toga oko 200.000 Srba napustilo je područje Krajine u smjeru Srbije. Bilo je nasilnih protjerivanja, no većina je pobjegla iz straha od osvete. U godinama prije toga, više od 170.000 Hrvata protjerano je s područja Hrvatske pod srpskom dominacijom, posebice na samom početku rata. Tada su srpske snage počinile i mnoštvo zločina nad hrvatskim civilima.

Kako se pokazalo, taj je strah bio opravdan: došlo je do brojnih pljački, mnoge kuće Srba, pa čak i cijela sela, uništene su i spaljene, a prema navodima nevladine organizacije Documenta iz Zagreba ubijeno je 1055 srpskih civila koji su ostali. Iako su mnogi od tih zločina dobro dokumentirani, vrlo mali broj je za njih optužen i osuđen. Pravosudna tijela u Hrvatskoj nakon rata pokazivala su vrlo mali interes za istraživanje mogućih zločina hrvatskih vojnika.

Čak ni Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu nije pronašao odgovorne. Tako su 2011. godine doduše osuđeni Ante Gotovina, jedan od glavnih zapovjednika, kao i general Mladen Markač, na dugogodišnje zatvorske kazne zbog odgovornosti za ratne zločine, ali su obojica ubrzo potom u drugostupanjskom postupku oslobođeni i pušteni na slobodu.

Iako su se u poslijeratnim godinama mnoge srpske izbjeglice vratile u Hrvatsku, Srbi koji su prije rata kao konstitutivna manjina igrali važnu ulogu u političkom životu zemlje, danas tamo imaju tek marginalnu ulogu u društvu.

Hrvatska: Herojska pobjeda

Mada je od Oluje prošlo već trideset godina, ocjene s hrvatske i srpske strane i dalje se uvelike razlikuju. U Hrvatskoj se ona jednoznačno pozitivno vidi, smatra se u svakom pogledu legitimnom, opravdanom i herojskom vojnom operacijom u sklopu obrambenog rata.

Za 30. obljetnicu u Zagrebu je održan veliki mimohod na kojem je u dugoj koloni prikazano sve čime raspolaže Hrvatska vojska. Sudjelovalo je mnoštvo vojnika, na ulice je izvezena brojna tehnika, a iznad gledatelja su letjeli novi, nedavno kupljeni francuski borbeni avioni Rafale. Prvi put su u takvoj paradi sudjelovali i NATO vojnici, jer je Hrvatska od 2009. članica Saveza. Također su za paradu iz Njemačke posuđena dva tenka tipa Leopard: hrvatska vojska ih još nema, ali su naručeni i čim budu proizvedeni, bit će isporučeni.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović tim je povodom na svom Facebook profilu napisao: "Slavimo svoje pobjede, ne mrzimo nikoga. Potpuno smo svjesni - i želim da toga budu svjesni i oni koji dolaze iza nas, koji su tada bili djeca - da je to bila pobjeda hrvatskih vojnika, hrvatskih ljudi, hrvatskog vodstva tog vremena."

Srbija: Pogrom

S druge strane, u Srbiji se operacija Oluja smatra ne samo najvećim vojnim porazom u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, već i sinonimom za protjerivanje Srba te za ratne zločine i razaranja počinjena nad njima.

U tom je duhu srpski predsjednik Aleksandar Vučić na ovogodišnjoj komemoraciji, koja je održana pod geslom "Oluja je pogrom – pamtimo zauvijek", ponovio stari narativ po kojem Srbi već 30 godina trpe ogromnu nepravdu od strane međunarodne zajednice. "Nikada više slobodu Srbinovu vam nećemo dati da ugrozite na bilo koji način", rekao je Vučić i dodao da stranci jačaju sve države oko Srbije, a samo nju slabe.

Rekao je i da Srbija nikoga ne ugrožava, ali će 20. rujna svima pokazati "kakvu smo narodnu vojsku stvorili" i da je Srbija dovoljno jaka da se sama obrani. Toga dana planirana je velika srpska vojna parada u Beogradu. I na toj će paradi nad publikom letjeti francuski borbeni avioni Rafale, kao što je to bilo i u Zagrebu – na svjetskom tržištu oružja trenutno vlada velika gužva, potražnja je veća od ponude.