AKO STE se ikada osjećali krivima što ste dijete ostavili da se samo zabavlja igračkama dok vi na trenutak odmarate, niste jedini. Pod pritiskom da budu stalno prisutni, mnogi roditelji poticanje samostalne igre doživljavaju kao propust, iako je ona ključna razvojna prekretnica za svako dijete. Ne samo da jača motoričke i senzorne vještine te potiče kreativnost, već roditeljima pruža dragocjeno vrijeme za predah, piše portal Today's Parent.

Nema mjesta grižnji savjesti

Roditeljska krivnja je normalna pojava, no kada je riječ o samostalnoj igri, za nju nema potrebe. Ključno je zapamtiti da je takva igra edukativna. "Ne dopustite da vas ta krivnja obuzme. Dajete im vještinu koja im je potrebna i dugoročno ih pripremate za neovisnost i uspjeh", ističe Christopher Mannino, roditeljski trener i autor. "Bez obzira je li vaše dijete beba, mališan ili predškolac, bavljenje samostalnom igrom pomoći će im da sami zamišljaju i stvaraju zabavu."

Slično razmišlja i Jennifer Kolari, dječja i obiteljska terapeutkinja, koja savjetuje da na to gledate kao na pomoć djetetu da izgradi "dobro razvijen mozak s potrebnim neuronskim vezama koje su mu potrebne da se samo umiri i osjeća dovoljno sigurno da vas ne treba svake minute dana". Neovisnost djeteta je dar i velika prekretnica, a ne pokazatelj vašeg roditeljskog neuspjeha.

I bebe se mogu igrati same

Kod beba, samostalna igra može biti slaganje kockica, igranje s plišanim životinjama ili promatranje vrtuljka u krevetiću. Iako je lakše reći nego učiniti, nije potrebno pretjerano nadzirati dijete. Potrebno im je osigurati prostor gdje mogu sigurno istraživati.

"Kada smo stalno nad njima, pričamo i nudimo različite igračke ispred naših beba, možemo poremetiti njihovu prirodnu znatiželju", objašnjava psihologinja Caitlin Slavens. "Postavite siguran prostor gdje mogu slobodno istraživati ili imajte podlogu za igru s nekoliko jednostavnih igračaka. Nije potrebno stalno im nuditi nove sadržaje za poticanje razvoja mozga."

Za sigurnu igru možete koristiti ogradicu s nekoliko igračaka, staviti bebu u krevetić s lutkama nadohvat ruke ili koristiti podlogu za igru na trbuhu. Važno je da ste u istoj prostoriji i nadzirete situaciju.

Mališani i potreba za pažnjom

Potpuno je normalno da mališani neprestano traže vašu pažnju. Žele da ih gledate dok se igraju jer se tako osjećaju sigurno i važno. Međutim, kao i odraslima, i njima su potrebne granice. "Mala djeca bi se trebala moći zabaviti, čak i ako se igraju samo nekoliko minuta", kaže Kolari. "Trebala bi postojati vremena kada biste trebali moći reći: 'Izgleda da tamo imaš stvarno dobru avanturu. Ja ću biti ovdje i baviti se svojim poslom.'"

Kako biste djetetu olakšali, možete rotirati igračke da mu uvijek budu zanimljive, stvoriti siguran prostor za samostalnu igru pod vašim diskretnim nadzorom ili uvesti kratke rutine "tvoje vrijeme / moje vrijeme" koristeći tajmer dok obavljate neki zadatak.

Predškolci su spremni preuzeti vodstvo

U predškolskoj dobi samostalna igra donosi brojne koristi, od poticanja kreativnosti do jačanja samopouzdanja. "Ponekad bismo djeci kupili igračke, a oni bi se igrali samo s kutijom. Djeca imaju nevjerojatnu maštu", kaže Kolari.

Potaknite ih na maštovitu igru otvorenim tipom igračaka poput kockica. Kada se dijete zaigra, povucite se i pustite ga da samo rješava probleme. "Ne budite stalno nad plastelinom. Djeca moraju naučiti kako raditi, kako se nositi s frustracijama i pronaći načine kako se mogu zabaviti bez vas", dodaje Kolari.

Vrijeme za sebe nije sebičnost

Samostalna igra nije važna samo za dijete, već i vama daje priliku za predah. "Trebali su vrijeme za igru sami, a ja sam trebao vrijeme za sebe. To je bilo kako bih mogao biti emocionalno stabilniji i smireniji, i kako bih se sljedeći put mogao više povezati s njima", dijeli svoje iskustvo Mannino.

Dok se vaše dijete igra, iskoristite to vrijeme za sebe: sjednite i odmorite, pojedite užinu bez skrivanja ili pošaljite poruku prijatelju.

Što ako se dijete jednostavno ne želi igrati samo?

Ako se dijete unatoč svemu i dalje drži za vas, niste jedini. To je normalno, pogotovo tijekom velikih promjena. Ključ je u nježnim strategijama i postupnom produljivanju vremena igre.

"Ako imate takvo dijete, produžite vrijeme tako da se može igrati pet minuta samo. A kad to učini, vi ćete reći: 'Što se dogodilo u tvom svijetu mašte? Reci mi što si upravo učinio.' Sljedeći dan možete pokušati to malo produžiti", savjetuje Kolari. Počnite s tajmerom na jednu minutu, pohvalite dijete nakon igre i polako povećavajte trajanje.

Neovisnost se uči, a ne očekuje

Važno je naglasiti napredak, a ne savršenstvo. Vi ste partner svome djetetu u rastu, a ne animator. "Volim to formulirati kao vještinu koju trebamo učiti našu djecu od kada su bebe. Sve što trebate naučiti zahtijeva praksu", kaže Slavens.

Ona dodaje kako društvo stvara pritisak na majke da neprestano zabavljaju djecu, što guši kreativnost. "Djeci treba biti dosadno. To je normalan osjećaj, i tu se javlja kreativnost. Preoblikujte neovisnost tako da bude pozitivna za razvoj djeteta", zaključuje ona.