SAMOPOUZDANJE se gradi od najranijih godina, a upravo roditelji imaju ključnu ulogu u tome kako će ga djeca razvijati. Iako većina roditelja djeluje iz najbolje namjere, određena ponašanja mogu nenamjerno potkopati vjeru djeteta u vlastite sposobnosti. Mnogi psiholozi i terapeuti upozoravaju da neke svakodnevne navike, ako se ponavljaju, dugoročno ostavljaju trag na djetetovom samopoimanju i emocionalnom zdravlju.

1. Konstantno kritiziranje

Roditelji koji neprestano ukazuju na greške šalju poruku da ništa što dijete napravi nije dovoljno dobro. Prekomjerna kritika stvara osjećaj nesigurnosti i tjeskobe, dok konstruktivna povratna informacija gradi povjerenje i potiče razvoj.

2. Uspoređivanje s drugima

Rečenice poput "Zašto ne možeš biti dobar kao brat?" ili "Vidiš kako susjedova djeca uspijevaju" ostavljaju duboke posljedice. Prema savjetnicima za odgoj, uspoređivanje potiče zavist, natjecanje i osjećaj manje vrijednosti umjesto podrške i zdravog samopouzdanja.

3. Nedostatak pohvale i priznanja

Djeca trebaju čuti da su voljena i da njihovi trud i uspjesi imaju vrijednost. Kada roditelji rijetko izražavaju pohvalu, djeca počinju vjerovati da nisu dovoljno dobra. S druge strane, iskrena pohvala potiče djetetov osjećaj vlastite vrijednosti.

4. Ignoriranje osjećaja djeteta

Kada roditelji omalovažavaju ili zanemaruju emocije ("Prestani plakati, nije ti ništa"), dijete uči potiskivati ono što osjeća. To vodi do niskog samopoštovanja jer dijete vjeruje da njegovi osjećaji nisu važni. Terapeuti savjetuju razgovor i potvrdu dječjih emocija kao ključne alate u izgradnji samopouzdanja.

5. Pretjerana kontrola

Roditelji koji donose sve odluke umjesto djece ograničavaju njihovu sposobnost donošenja vlastitih izbora. Takvo ponašanje potiče ovisnost i nesigurnost, dok davanje prilike za samostalnost gradi osjećaj kompetencije.

6. Kažnjavanje umjesto učenja

Kazna bez objašnjenja dovodi do straha i osjećaja sramote, umjesto razumijevanja i učenja iz pogrešaka. Razgovor i vođenje kroz posljedice pomažu djeci da razviju samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti da se nose s pogreškama.

7. Nedostatak vremena i pažnje

Roditelji koji rijetko provode kvalitetno vrijeme s djecom ili ih slušaju šalju poruku da nisu vrijedna pažnje. Redovito pokazivanje interesa i posvećenosti jača osjećaj djeteta da je voljeno i dovoljno vrijedno.

Dakle, djeca koja odrastaju uz podršku, razumijevanje i otvorenu komunikaciju razvijaju snažnije samopouzdanje. Male promjene u roditeljskim navikama mogu dugoročno napraviti veliku razliku u tome kako će se dijete vidjeti i vrednovati u budućnosti.