DO PROŠLOG ljeta 17-godišnja Sonja živjela je više od dvije godine pod ruskom okupacijom u Hersonskoj oblasti na jugu Ukrajine. Njezina udomiteljica složila se da joj je potreban predah. Odrastanje pod prisilnom asimilacijom bilo je zastrašujuće, tvrdi Sonja, a njezina škola pod ruskom kontrolom ponudila joj je odlazak u ljetni kamp na poluotoku Krimu.

Tek nakon što su krenuli, otkrila je da ih zapravo vode u Volgograd, grad udaljen više od 1000 kilometara na jugozapadu Rusije. U Volgogradu se nalazi jedan od sve većeg broja državnih kampova za obuku vojnog tipa namijenjenih ukrajinskoj i ruskoj djeci, piše The Guardian.

Simuliranje medicinske evakuacije

Sonja je provela mjesec dana u kampu Avangard, koji ima nekoliko podružnica diljem Rusije, a na koji je Ujedinjeno Kraljevstvo u studenom uvelo sankcije zbog njegove uloge u prisilnoj deportaciji i ispiranju mozga ukrajinske djece.

Kaže da su se ona i druga djeca suočili s programom koji je uključivao podučavanje u kopanju rovova i postavljanju zamki s eksplozivnim napravama i poteznih žica, punjenje strojnica, sudjelovanje u formacijama vojnog tipa i nošenja druge djece na leđima kako bi se simulirale medicinske evakuacije.

Slično omladinskim kampovima iz sovjetskog doba, ti su se centri raširili otkako je 2022. započela sveobuhvatna invazija na Ukrajinu. Kritičari kažu da se koriste za indoktrinaciju djece kako bi ih se pripremilo za buduću službu u ruskoj vojsci.

Navodno veliki broj djece iz okupiranih područja Ukrajine zajedno s brojnim mladim Rusima završava u ovakvim kampovima. Kremlj te ustanove prikazuje kao mogućnosti za tjelesno i kulturno učenje za djecu.

"Shvatila sam da to nije samo igra"

"Instruktori su mi rekli da s potvrdom dobivenom nakon obuke mogu pristupiti ruskoj vojsci, pa sam shvatila da to nije samo igra. Jako sam se brinula jer sam znala da ću uskoro navršiti 18 godina i da me mogu prisiliti da potpišem", rekla je Sonja.

Nakon više od tri godine rata tisuće ukrajinske djece ostaju u Rusiji nakon što su prisilno premještena ili deportirana, dok još 1,6 milijuna odrasta pod okupacijom, stoji u izvješću GlobSeca, analitičkog centra sa sjedištem u Bratislavi. Sada raste zabrinutost da se djecu priprema za borbu, a smatra se da su neka već na prvoj crti bojišta.

"Prisilna mobilizacija stranih državljana zabranjena je međunarodnim pravom, bez obzira na dob, ali Rusija naturalizira tu djecu kao državljane kako bi stvorila pravno pokriće", kaže Nathaniel Raymond, direktor Humanitarnog istraživačkog laboratorija na Školi javnog zdravlja Sveučilišta Yale, koji dokumentira štetu nad civilima i kršenja ljudskih prava diljem Ukrajine.

Sonja i njezina obitelj morali su uzeti ruske putovnice i druge dokumente, a u školi je morala učiti po ruskom kurikulumu i ruski jezik. Njezin mlađi brat također je poslan u kamp Avangard, gdje je, kaže, postao žrtvom indoktrinacije: "Nakon što je bio izložen njihovoj propagandi, stao je na stranu Rusije. Kaže da će se pridružiti ruskoj vojsci".

Identificirano je više od 100 ruskih kampova

Istraživači s Yalea identificirali su više od 100 kampova, neke vojničke, druge usmjerene na indoktrinaciju, a mnoge mješovitog tipa. Prilagođeni su dobi i spolu, a istraživači su pomoću satelitskih snimki također pratili obuku za upravljanje vojnim vozilima i strelišta.

Tijekom boravka djeca navodno slušaju govore poznatih propagandista i drugih osoba uključenih u invaziju na Ukrajinu, uče upravljati dronovima ili ih sastavljati i gledaju rekonstrukcije bitaka iz Drugog svjetskog rata. Multimedijski sadržaji koje kampovi objavljuju na internetu prikazuju djecu u odjeći vojnog tipa s ruskom zastavom i crvenim povezima kakvi se nose u borbama u Ukrajini.

Pravila kampova koja kruže društvenim mrežama sugeriraju da je djeci zabranjeno govoriti "stranim" jezicima, poput ukrajinskoga, i nositi žute i plave boje ukrajinske zastave. Kontakt s obitelji često je ograničen.

Sonja kaže da je osoblje u njezinu kampu ukrajinske dječake kažnjavalo zbog neposluha naređujući im da se skinu do donjeg rublja i izvode intenzivne fizičke vježbe. Kaže i da su često koristili pogrdan ruski izraz za Ukrajince.

Ruska mreža "vojno-patriotskih" kampova uklapa se u širi obrazac militarizacije, kažu promatrači, pri čemu država organizira sve veći broj programa za pripremu vlastite djece za službu, učeći ih nositi pancirnu opremu ili osmišljavati i testirati dronove.

Fizičko i psihološko zlostavljanje

Ukrajinska djeca na okupiranim područjima često imaju malo izbora oko pohađanja, kaže Megan Gittoes iz analitičkog centra GlobSec, pri čemu su uvjeti u kampovima za njih često zlostavljački - fizički, mentalno i psihološki. Gittoes kaže da se dječake prisiljavalo da međusobno boksaju ili trpe premlaćivanja.

"Djeca su prisiljena u te programe ili njihovi roditelji riskiraju gubitak skrbništva. To je izričito prisilno. Ukrajinska djeca suočavaju se s težom indoktrinacijom jer se njihov identitet mora izbrisati. Cilj je usaditi strah, ovisnost o državi i lojalnost Rusiji", kaže Gittoes.

Gittoes kaže da je teško procijeniti koliko je djece prijavljeno u rusku vojsku. Iako postoji evidencija djece koja su se borila za Rusiju i poginula od 2014., kaže da je od sveobuhvatne invazije teže pratiti stvari jer su okupirana područja odsječena i nedostupna.

Ruska politika indoktrinacije dobro funkcionira

"Znamo da su dječacima u Zaporižju rekli da predaju putovnice radi mobilizacije", kaže Gittoes, koja je također vidjela dokaze o dobrovoljnim prijavama: "Ti su ljudi bili Ukrajinci, a sada sebe vide kao Ruse. Oni su samo dokaz da ruska politika indoktrinacije funkcionira."

Mikola Kuleba, voditelj humanitarne organizacije Save Ukraine, koja pomaže u spašavanju djece iz Rusije, kaže da su vratili sve veći broj mladih koji su primili pozive za mobilizaciju. U jednom slučaju pomogli su vratiti tinejdžera iz Hersona nakon što je godinu dana služio u ruskoj vojsci. Njega je obitelj, koja je bila sklona Moskvi, odvela u Rusiju.

Povratak djece kao uvjet za pregovore

Nije dijelio njihova stajališta, ali kada je dobio poziv za mobilizaciju, bojao se da će biti uhićen ako ne ode. Kasnije je uspio pobjeći na neokupirani dio Ukrajine. Kijev inzistira da je povratak otete djece nezaobilazan uvjet u bilo kakvim mirovnim pregovorima, no Moskva negira masovne otmice i odbacuje to pitanje, navodno nudeći vratiti samo simboličan mali broj.

Nakon boravka u vojnom kampu, danas 18-godišnja Sonja vratila se svojoj udomiteljskoj obitelji u okupirani dio Hersona. U strahu da će je prisiliti da se vrati u kamp, početkom ove godine uspjela je uz pomoć organizacije Save Ukraine pobjeći u Kijev. Njezin brat ostao je u Hersonu.