DOBRO odgojena djeca ne prepoznaju se samo po lijepom ponašanju, već i po načinu na koji komuniciraju s drugima. Njihove riječi odražavaju poštovanje, empatiju i sposobnost samokontrole. Neka ponašanja, poput prkosnog tona ili nepristojnih izraza, često se mogu izbjeći ako dijete nauči kako drugačije izraziti emocije.

Upravo razlika u jeziku otkriva koliko dijete razumije granice i poštovanje prema ljudima oko sebe. Prema raznim stručnjacima za odgoj, ovo su fraze koje dobro odgojena djeca gotovo nikad ne govore.

"Nije me briga."

Djeca koja ovako reagiraju često pokušavaju prikriti ljutnju, sram ili osjećaj nemoći. No, dobro odgojena djeca uče prepoznati emocije i govoriti o njima na prikladan način. Psiholozi naglašavaju da ravnodušnost nije znak snage, već obrambeni mehanizam koji sprječava emocionalnu povezanost. Kad dijete nauči reći "tužno sam" ili "ljuta sam", umjesto "nije me briga", ono pokazuje emocionalnu zrelost i razumijevanje sebe i drugih.

"Mrzim te."

Ova je fraza najčešće izgovorena u trenutku ljutnje, ali dobro odgojena djeca znaju da riječi mogu povrijediti jednako kao i djela. Naučena su izražavati frustraciju bez vrijeđanja i svjesna su da ljutnja prolazi, dok ružne riječi ostaju. Terapeuti ističu da roditelji mogu pomoći tako što će ostati smireni kad dijete pokazuje bijes, čime mu daju primjer kako kontrolirati impulse. Na taj način dijete shvaća da poštovanje vrijedi i u trenucima kad je teško ostati miran.

"Ne želim te slušati."

Ova fraza pokazuje nedostatak poštovanja i nestrpljenje, no dobro odgojena djeca znaju da je slušanje temelj svakog razgovora. Čak i kada se ne slažu, znaju ostati pristojna i saslušati do kraja prije nego što izraze svoje mišljenje. Razni savjetnici ističu da roditelji mogu naučiti djecu aktivnom slušanju tako što će i sami davati primjer - pokazivati strpljenje i razumijevanje dok dijete govori. Tako djeca shvaćaju da je dijalog način međusobnog poštovanja, a ne borba za prevlast.

"Neću ti se ispričati."

Dobro odgojena djeca znaju koliko je važno priznati pogrešku i pokazati empatiju. Izbjegavanje isprike često proizlazi iz ponosa ili nelagode, ali iskreno "žao mi je" jača odnose i razvija emocionalnu zrelost. Roditelji trebaju djeci objasniti da isprika nije znak slabosti, već snage i odgovornosti. Kada dijete nauči preuzeti odgovornost za svoje postupke, razvija samopouzdanje i poštovanje prema drugima.

Dobro odgojena djeca ne uče samo što smiju, nego i kako smiju govoriti jer način na koji se izražavaju otkriva njihovu empatiju, poštovanje i emocionalnu zrelost.