TRAGEDIJA, bijes, uhićenja, policijska brutalnost i neviđeni građanski otpor - tako bi se u najkraćim crtama mogla opisati godina koja je u Novom Sadu i Srbiji uslijedila nakon stravičnog urušavanja nadstrešnice na Željezničkom kolodvoru. Tog kobnog 1. studenog 2024. godine, betonska konstrukcija srušila se i usmrtila 16 osoba, pokrenuvši lavinu događaja koji su duboko potresli državu. Tugu je ubrzo zamijenio gnjev zbog izostanka odgovornosti, a ulice su postale poprište borbe za pravdu, piše 021.rs.

Kobni petak i prve reakcije

Galerija

Sve je stalo u petak, 1. studenog 2024. u 11:52, kada se betonska nadstrešnica Željezničkog kolodvora u Novom Sadu srušila na 17 osoba. Na mjestu je poginulo 14 ljudi, uključujući i djecu, dok je dvoje kasnije podleglo ozljedama u bolnici. Dok su spasioci izvlačili žrtve, Infrastrukture željeznice Srbije priopćile su kako nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije u sklopu obnove kolodvorske zgrade. Slično je tvrdio i kineski konzorcij CRIC-CCCC, navodeći da su radove izvodili strogo prema građevinskoj dozvoli. Proglašeni su dani žalosti, a Više javno tužiteljstvo u Novom Sadu potvrdilo je broj žrtava.

Iste večeri, u obraćanju naciji, predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je: "Znam samo da 60 godina tu nadstrešnicu nismo renovirali, kada smo sve renovirali, samo nju nismo, zašto - ne znam, netko će valjda pružiti odgovore". Odgovornost je prebacio na projektante. Dok je on govorio, građani su se spontano okupljali na Trgu slobode u Novom Sadu, paleći svijeće i ostavljajući poruke s pitanjima "tko je kriv" i zahtjevima za "ostavke".

Od tuge do gnjeva: Prosvjedi i ostavke

Već 2. studenog, inženjer geologije Zoran Đajić, koji je radio na rekonstrukciji, javno je demantirao tvrdnje vlasti, rekavši da su se na nadstrešnici izvodili radovi te da je još u ožujku 2023. upozoravao na nepravilnosti. Istog dana, ispred Vlade Srbije u Beogradu osvanuli su otisci crvenih šaka, simbol "krvavih ruku" vlasti, koji će postati znak prosvjeda. Prvi prosvjed održan je već 3. studenog u Beogradu, a prvi veliki prosvjed u Novom Sadu 5. studenog. Tisuće građana prošetale su do Gradske kuće, gdje su izbili neredi - zgrada je gađana bojom, razbijani su prozori, a policija je iznutra bacala suzavac. Ubrzo su uslijedila masovna privođenja prosvjednika.

Pod pritiskom javnosti, 5. studenog ministar građevinarstva Goran Vesić podnio je ostavku, tvrdeći da odlazi "čiste savjesti". Kasnije, 20. studenog, ostavku je podnio i Tomislav Momirović, ministar trgovine i bivši ministar građevinarstva u vrijeme rekonstrukcije, kao i direktorica "Infrastrukture željeznice Srbije" Jelena Tanasković. Dan kasnije, uhićeno je 11 osoba povezanih s projektom, uključujući Vesića i Tanasković.

Studenti preuzimaju borbu

Krajem studenog, nakon napada na studente u Beogradu, borbu preuzima akademska zajednica. Studenti Fakulteta dramskih umjetnosti 26. studenog blokiraju svoj fakultet, a 2. prosinca pridružuju im se kolege s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Ubrzo su blokirani gotovo svi fakulteti Novosadskog sveučilišta. Istovremeno, oporba organizira blokade suda i tužiteljstva, tražeći puštanje uhićenih prosvjednika i istragu o tragediji. Tijekom jedne od tih blokada, policija je brutalno pretukla 74-godišnjeg Iliju Kostića.

Prosinac je obilježen ostavkom potpredsjednika Skupštine Vojvodine Damira Zobenice, nakon što je objavljena snimka u kojoj navodno nalaže aktivistima SNS-a da izazivaju incidente na prosvjedima. Vlast je snimku proglasila lažnom, tvrdeći da je generirana umjetnom inteligencijom. Godina je završila masovnim prosvjedom u Beogradu 22. prosinca, na kojem se okupilo oko 100.000 ljudi, te tihim dočekom Nove godine na Trgu slobode u Novom Sadu, u organizaciji studenata.

Eskalacija početkom nove godine

Više javno tužiteljstvo u Novom Sadu 30. prosinca podiglo je optužnicu protiv 13 osoba. Studenti su 24. siječnja 2025. pozvali na opći štrajk, a prosvjede diljem Srbije obilježila je eskalacija nasilja. U noći 28. siječnja, aktivisti SNS-a palicama su napali studente u Novom Sadu, pri čemu je jednoj studentici slomljena čeljust. Ovaj događaj izazvao je politički potres: ostavke su podnijeli premijer Miloš Vučević i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.

Dan kasnije, predsjednik Vučić pomilovao je 13 osoba privedenih tijekom prosvjeda. Kao priznanje za njihovu borbu, studenti iz Srbije 31. siječnja službeno su postali kandidati za Nobelovu nagradu za mir.

Pravni epilog, istrage i europski odjeci

Veljača je donijela blokadu triju mostova u Novom Sadu i formiranje neovisnog istražnog povjerenstva stručnjaka, dok je Tužiteljstvo za organizirani kriminal preuzelo predmet o padu nadstrešnice. U ožujku je podignuta nova optužnica zbog sumnje na korupciju, a potvrđeno je da i Ured europskog javnog tužitelja istražuje moguće zlouporabe EU fondova.

Prosvjed "15. za 15" u Beogradu ostat će zapamćen po korištenju zvučnog topa protiv prosvjednika. U ožujku je preminula i šesnaesta žrtva, Vukašin Crnčević (18), a od tada komemorativna minuta šutnje traje 16 minuta. U travnju i svibnju, studenti su organizirali biciklistički maraton do Strasbourga i štafetni ultramaraton do Bruxellesa kako bi informirali europske institucije o stanju u Srbiji.

Ljeto otpora i nove represije

Ljeto je donijelo nove sukobe. Na Vidovdanskom prosvjedu 28. lipnja u Beogradu zabilježena je brutalnost policije i masovna privođenja, što je potaknulo pozive na građanski neposluh. Početkom srpnja, predsjednik Vučić pomilovao je četvoricu aktivista SNS-a okrivljenih za napad na studente. Festival Exit na Petrovaradinskoj tvrđavi započeo je sa 16 minuta tišine u spomen na žrtve.

U kolovozu je uslijedio novi val uhićenja zbog korupcije na pruzi Novi Sad - Subotica, među kojima je bio i bivši ministar Tomislav Momirović. Prosvjedi tijekom kolovoza eskalirali su u otvorene sukobe s policijom i pristašama SNS-a, a zabilježeno je i potezanje pištolja na građane od strane pripadnika specijalne jedinice "Kobre".

Jesen u znaku nasilja i optužnica

Rujan je obilježila do tada neviđena policijska brutalnost. Nakon što su dekani uz pomoć policije pokušali prekinuti blokade fakulteta, 5. rujna organiziran je veliki prosvjed "Srbijo, da li se čujemo?" u Novom Sadu.

Policija je upotrijebila ogromne količine suzavca, za koji su studenti kasnije utvrdili da se radilo o opasnijem CN suzavcu, a deseci građana su ozlijeđeni i uhićeni. Više javno tužiteljstvo u Novom Sadu 16. rujna ponovno je podiglo dorađenu optužnicu protiv 13 osoba.

Europski parlament je 22. listopada usvojio rezoluciju o Srbiji, u kojoj se izražava zabrinutost zbog represije i poziva na transparentno provođenje pravnih postupaka. Konačno, 24. listopada, nakon više od sedam mjeseci, svih šest aktivista optuženih za rušenje ustavnog poretka pušteno je iz kućnog pritvora.