O ULOZI države, odnosno u kojim sve područjima ona treba biti zastupljena, napisali su se tekstovi i tekstovi. U nekim uređenijim društvima upravo je to pitanje politička razdijelnica - treba li država više intervenirati u ovim i onim sferama ili treba biti ograničena samo na neke sfere. To onda često razlikuje zagovornike individualne odgovornosti od zagovornika kolektivne solidarnosti. Najčešće su to teme zdravstva, školstva, mirovina, kulture, socijalnih davanja i sl.

Temeljna uloga države

Ono oko čega se slažu svi ili gotovo svi jest da država mora biti prisutna u represivnom aparatu i pravosuđu. Pojednostavljeno, je li uopće moguće zamisliti privatnu policiju i privatno sudstvo? Da sad ne ulazimo u te rasprave, možemo reći da postoji opći konsenzus da je država ta koja nam kao građanima mora moći jamčiti sigurnost, odnosno da je ona ta društvena sila iznad koje nema veće i jače sile. Monopol na silu - to i jest školska definicija države.

Što znači kada u pogledu primjene sile država nema monopol nad nekim društvenim elementom? To znači da se država tada na tom području (samo)ukinula, da se povukla i/ili da je tamo poražena. Nije više tamo i nije nad nekim društvenim elementom "sila iznad koje nema jače".

Konkretna situacija u Zagrebu 

Idemo sada konkretno. Primjećujete li sličnosti sa situacijom na području zagrebačke Dubrave i Sesveta kada policijski službenik (dakle, personifikacija države!) kaže majci djeteta koje terorizira banda da je "bolje za nju/njezinu obitelj da se odseli"? Što je to nego (samo)ukidanje države u jednom području? Odnosno, trenutak kad je država (oličena u lokalnom policajcu) priznala da u jednom segmentu - ne postoji.

Djeca i njihovi roditelji na dijelu zagrebačke Dubrave i Sesveta već godinama trpe teror maloljetničkih bandi, a zadnjih je tjedana toliko eskaliralo da su roditelji organizirali i prosvjed. Navodno su neki od maloljetnih delinkvenata i završili u tzv. "popravnom domu", ali čak su i otamo, kako se govori, slali podrugljive poruke doslovno najavljujući da će nastaviti po starom kad izađu.

Jeste li čuli ikoga od političara, vladajućih ili opozicije, da su o tome izrekli ijednu jedinu riječ? Je li to itko stavio kao temu u nacionalni parlament? Ne, za to vrijeme se raspravljalo o "ZDS" - doslovno.

Usporedba sa Slovenijom

U međuvremenu se dogodio veoma tragičan događaj u susjednoj Sloveniji. Kao što je poznato, lokalna romska banda nasmrt je pretukla nevinog čovjeka koji je došao po sina kojemu je ista ta banda prijetila. Nakon toga, situacija je eskalirala - dvoje ministara iz slovenske vlade dalo je ostavku pozivajući se na vlastitu odgovornost, premijer je rekao da je to posljedica godina ignoriranja problema i da je ubojica "proizvod sustava koji ga je odgojio da iz čiste bahatosti ubije sugrađanina", predsjednica je pozivala sve na odgovornost, predstavnik romske manjinske zajednice nedvosmisleno je osudio događaj, lider slovenske oporbe pozvao je na prosvjed...

Vjerojatno ovdje nismo dovoljno svjesni razmjera problema na području Dolenjske u Sloveniji, ali dovoljno nam je da znamo sljedeće: da je bilo ozbiljnih, dugotrajnih i ignoriranih problema; da se dogodio strašan događaj; i da je službena politika reagirala kao da je izravno odgovorna za zločin. Naporne su priče kako je drugdje bolje, ali zamislite da se u Hrvatskoj takvo što dogodi? Da netko od političara pokaže i manju odgovornost? Kod nas su i rampe ubijale radnike na trajektima, pa je završilo klasično - "pojeo vuk magare".

Pitanje odgovornosti

Uopće nije nužno da ministri odmah podnesu ostavku nakon jednog takvog događaja, ali stvar je i geste i principa. Kod nas se nasreću u slučaju na koji se ovdje referiramo nije dogodilo ništa toliko tragično, ali ako situaciju promotrimo posve realno - pleše na rubu toga, a samo roditelji i poneki novinari i aktivisti upozoravaju na to. Javna je tajna i da situacija u Međimurju u nekim naseljima nije nimalo bajna i da se također država isključuje iz svoje uloge. Nadalje, čini se da je u porastu i vršnjačko nasilje - kad se ono dogodi u školama, što nakon toga slijedi? Uvijek ili gotovo uvijek ravnatelj(ica) pere ruke od odgovornosti. Nastavnici, ostale službe - nitko ništa. Roditelji se s pravom mogu zapitati - tko će njihovo dijete zaštititi u školi, ali i izvan škole?

Država se iz toga povlači, a neposredno odgovorni - nemaju odgovore. Drugim riječima, ispada ovako - država koja to nije (jer nije sila iznad koje nema jače) i odgovorni koji nisu odgovorni. Kontradikcije koje znače nečije živote.

Reakcije na maloljetničko nasilje

Jedine reakcije u javnom prostoru na teror maloljetničkih bandi u Dubravi i Sesvetama bile su u kontekstu postrožavanja dobne granice kaznene odgovornosti za maloljetnike, pa je najviše medijskog prostora dobila sutkinja Lana Petö Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda za djecu i mlade, koja je u više navrata umanjivala razmjere situacije. Ona se više zgražava nad mogućnošću da netko "djecu odvodi u lisicama" nego nad stvarnom situacijom gdje neka djeca ozbiljno teroriziraju drugu djecu i njihove roditelje.

Moguće posljedice

Što može biti posljedica svega? Djeca i njihovi roditelji, ostavljeni od države i onih koji bi trebali raditi u njihovu interesu, mogu se okrenuti sami sebi, odnosno "uzdati se u se i u svoje kljuse" - drugim riječima, uzeti stvar (pravdu) u svoje ruke. Ispada da im trenutno to jedino i preostaje. Problem je što to dugoročno ne može biti rješenje, a može i toliko jako eskalirati te stvoriti koloplet nasilja (prema čemu ide situacija u Sloveniji, bez obzira na trenutno jaki odgovor slovenske vlade i represivnog aparata) koji onda država ne bi nikako mogla ignorirati, ali još manje i kontrolirati.

Dugoročno nikako ne može biti dobro da ulica kroji pravdu i da država nešto poduzima tek uz velike napore grupa za pritisak. Samo, oni koji bi posegnuli za tim, koliko god bilo neopravdano, bili bi manji krivac od države koja ih nije zaštitila, odnosno koja - nije bila država.

Politička neodgovornost

A prije i iznad svega - još jednom, nije li sramotno da nijedan političar, bilo iz vladajuće opcije ili opozicije, nije sazvao konferenciju za novinare na tu temu? Da nije nametnuo to kao temu u Saboru? Ili u gradskoj Skupštini? Napisao bar Facebook status o tome? Netko, itko? Izgleda da se ta tema nikome ne uklapa u narativ, da nije dovoljno ideološki nabijena te da jednostavno ne donosi političke bodove.

Razloga može biti mnogo, ali ostaje to da nitko nije učinio - ništa.

Roditelji i djeca Dubrave i Sesveta (ali vjerojatno i ne samo oni) prepušteni su trenutno sami sebi. Stoga, nikad nije bilo važnije i svrsishodnije reći "država d'uradi nešto!", odnosno - gospodo političari, što se treba dogoditi da se ijednom riječi osvrnete na ovo što proživljavaju vaši sugrađani, umjesto da se bavite kojekakvim tricama i kučinama? 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala