PREDSTOJNIK Ureda predsjednika Ukrajine Andrij Jermak, bliski suradnik Volodimira Zelenskog, posljednjih je godina akumulirao moć kakva se rijetko viđa u modernoj Ukrajini.

Iako ga građani nikada nisu izabrali na dužnost i ne uživa širu podršku, njegovi kritičari tvrde da je faktički postao drugi čovjek države – a sada je, nakon najvećeg korupcijskog skandala Zelenskog mandata, pod rastućim pritiskom da odstupi, piše The Kyiv Independent.

Jermak utječe na odluke parlamenta, vlade i ključnih državnih tijela, kontrolira pristup predsjedniku i centralna je figura u mnogim diplomatskim procesima.

Ukrajinski i zapadni dužnosnici opisuju ga kao osobu koja želi imati uvid i utjecaj na gotovo svaki važniji proces u državi, ali istodobno uživa vrlo nizak stupanj povjerenja javnosti i skeptičan odnos partnera u Bruxellesu i Washingtonu.

Najveći test njegove moći došao je s nedavnim antikorupcijskim istragama koje su zahvatile uži krug oko Zelenskog. Iako Jermak nije među osumnjičenima, više izvora tvrdi da se njegovo ime pojavljuje u istrazi i da je teško zamisliti da tako velika shema funkcionira bez njegova znanja.

Korupcijski skandal i luksuzne vile

Nacionalni antikorupcijski ured objavio je snimke koje navodno prikazuju predsjednikove prijatelje i visoke dužnosnike kako uzimaju provizije i peru novac preko državnih ugovora, u shemi teškoj više od 100 milijuna dolara. Navodni organizator je Timur Mindich, dugogodišnji partner Volodimira Zelenskog iz produkcijske kuće Kvartal 95, koji je Jermaka nazivao svojim prijateljem. Mindich je napustio zemlju prije uhićenja.

Prema izvorima iz tijela za provedbu zakona, dio novca je navodno korišten za gradnju četiri luksuzne vile kraj Kijeva pod nadzorom bivšeg potpredsjednika vlade Oleksija Černišova, pri čemu je jedna kuća, kako tvrdi izvor, bila namijenjena Jermaku. Korupcijske afere već godinama prate njegov ured: bivši zamjenik Andrij Smirnov optužen je za nezakonito bogaćenje i podmićivanje, a drugi bliski suradnici istraživani su zbog sumnji na korupciju.

Za Jermakove kritičare, ta nespremnost Ureda predsjednika da se odlučno razračuna s prokazanim dužnosnicima pokazuje najmanje toleriranje korupcije, a potencijalno i njegovu osobnu uključenost u mreže utjecaja i pogodovanja.

Zašto je Jermak nezamjenjiv Zelenskom

Jermakov uspon vezan je uz osobno povjerenje predsjednika. Bivši odvjetnik i producent bez političkog iskustva u politiku je ušao zahvaljujući poznanstvu sa Zelenskim još iz 2010. godine. U Kijevu ga opisuju kao savršena izvršitelja: onoga koji preuzima zadatke iznad svog formalnog dosega i osigurava da se predsjednikova volja provede bez osporavanja.

Analitičari i bivši zaposlenici Ureda predsjednika kažu da je Jermak izgradio utjecaj tako što je Zelenskog držao u “psihološki ugodnom” okruženju – on preuzima odgovornost, amortizira kritike i uklanja ljude koji mu se mogu suprotstaviti ili zasjeniti predsjednika.

U praksi, Zelenski postavlja političke ciljeve, a Jermak upravlja operativnim aspektima – od kadrovskih odluka do pregovora s međunarodnim partnerima. Više izvora opisuje ga kao “glavni gumb na daljinskom upravljaču” predsjednika i tvrdi da je Jermak de facto drugi centar moći u zemlji.

Istodobno, njegova osobna nepopularnost čini ga ovisnim o Zelenskom: ankete pokazuju da mu tek oko 17 posto građana vjeruje, dok mu se više od dvije trećine ne vjeruje.

Monopol nad institucijama

Velika parlamentarna većina stranke Sluga naroda nakon izbora 2019. i ratne ovlasti uvedene nakon ruske totalne invazije 2022. stvorile su okvir u kojem Ured predsjednika ima gotovo potpunu kontrolu nad političkim sustavom. Oporba tvrdi da parlament i vlada često samo potvrđuju odluke koje su već dogovorene u predsjedničkom uredu.

Kadrovi bliski Jermaku vode ključne institucije – od vlade i ministarstava do poreznih, carinskih i regulatornih tijela. Nova premijerka Julija Sviridenko, koja je zamijenila Denisa Šmihalja, ranije je bila njegova zamjenica i smatra se osobom od njegova najvećeg povjerenja. Sličan utjecaj, prema ukrajinskim istraživačima i oporbenim zastupnicima, ima i nad Antimonopolskim odborom i Fondom državne imovine.

Taj koncentrat moći izazvao je sve veće nezadovoljstvo i u vladajućoj stranci, osobito nakon najnovijeg skandala. Dijelovi frakcije Sluga naroda sada otvoreno poručuju da bi Jermakova ostavka bila signal smirivanja tenzija i početak političke “sanacije” sustava.

Kontrola represivnog aparata

Kritičari upozoravaju i na utjecaj Ureda predsjednika na tijela za provedbu zakona i pravosuđe. Središnja figura u tom segmentu je Jermakov zamjenik Oleh Tatarov, kojeg antikorupcijski aktivisti povezuju s Državnim istražnim uredom, Nacionalnom policijom i Službom sigurnosti Ukrajine.

Iako je protiv Tatarova ranije postojao slučaj za navodno podmićivanje, postupak je ugašen, a unatoč prosvjedima i međunarodnom pritisku, ostao je u vrhu sustava. Izvori navode da su i Zelenski i Jermak smatrali da je Tatarov jedini dovoljno “vješt” da kontrolira policijsko-pravosudni aparat u njihovu interesu.

Istodobno, Jermak je pokušao ojačati nadzor nad institucijama koje su nastale pod pritiskom Zapada, poput Nacionalnog antikorupcijskog ureda (NABU) i Specijaliziranog antikorupcijskog tužiteljstva. Ljetos su pretrage u NABU-u i zakon kojim je ured privremeno podređen politički imenovanom glavnom tužitelju izazvali snažne prosvjede i oštar pritisak Bruxellesa, nakon čega je dio mjera povučen.

Vanjska politika i sukobi sa Zapadom

Jermak je tijekom rata dodatno proširio utjecaj u vanjskoj politici. Vodio je pregovore s Rusijom u ranim fazama mandata, a nakon početka totalne invazije postao je ključni kanal komunikacije s Washingtonom i europskim prijestolnicama.

No takav pristup sve više izaziva otpor. Prema diplomatskim izvorima, u Bruxellesu i SAD-u Jermak nije osobito omiljen, a dio američkih dužnosnika ga je, prema pisanju Politica, smatrao slabo informiranim o američkoj politici i pretjerano zahtjevnim.

Nakon što se američka administracija promijenila i Donald Trump se vratio u Bijelu kuću, članovi njegova tima navodno izbjegavaju direktan kontakt s Jermakom, koji se u Washingtonu percipira kao previše vezan uz raniji odnos s Joeom Bidenom i njegovim savjetnicima.

Unatoč tome, Zelenski ga i dalje šalje na ključne međunarodne sastanke, od Turske do Velike Britanije i SAD-a, što je u Kijevu postalo predmet ironije – mnogi se pitaju zašto upravljanje tako osjetljivim odnosima ostaje u rukama osobe koja kod glavnih saveznika uživa sve slabiji kredibilitet.

Uklanjanje potencijalnih rivala

Jermakova pozicija osnažena je i sustavnim uklanjanjem svih koji bi mogli razviti samostalnu političku težinu. Među njima je bivši glavni zapovjednik vojske Valerij Zalužni, smijenjen 2024. i poslan za veleposlanika u Ujedinjeno Kraljevstvo nakon što je postao vrlo popularan i percipiran kao mogući Zelenskijev rival.

Sličnu sudbinu doživio je i bivši ministar infrastrukture Oleksandr Kubrakov, za kojeg se smatralo da bi mogao postati premijer, ali je uklonjen nakon što je pokazao preveliku autonomiju i održavao izravne kontakte sa zapadnim veleposlanstvima.

Antikorupcijski aktivisti i dio zastupnika upozoravaju da se u takvom sustavu savjetnički krug oko predsjednika suzio na jedva nekoliko ljudi, s Jermakom u središtu. Posljedica je, kažu, da “razmišljanje u predsjednikovoj glavi oblikuje jedna osoba”, što u kombinaciji s ratnim ovlastima i slabošću institucija stvara vrlo rizičan model upravljanja zemljom.

Hoće li Jermak doista otići, zasad je otvoreno pitanje. Dio sugovornika Kyiv Independenta uvjeren je da Zelenski neće lako odustati od čovjeka koji mu je godinama bio ključni operativac.

No nakon što je korupcijski skandal zahvatio ljude iz samog vrha, pritisak da se promijeni struktura moći u Kijevu nikad nije bio veći – a Jermak se prvi put ozbiljno spominje kao onaj čiji odlazak postaje politički uvjet za opstanak sustava.