DINAMO je pobijedio u Velikoj Gorici 2:0 i stigao do golema tri boda. Njima je prestigao Hajduk i ponovno drži vrh tablice SuperSport HNL-a. U subotu ima na Maksimiru šansu u međusobnom okršaju pobijediti najvećeg rivala i otići na plus četiri te tako uzeti prvi "brejk" u sezoni.

Dinamo u Turopolju nije pobijedio još od travnja 2024. godine, a to gostovanje mu je tradicionalno jedno od najtežih u ligi. Iz te perspektive pobjeda u hendikepu djeluje kao jackpot. Nažalost, ono što smo vidjeli u drugih 45 minuta pokazuje nešto sasvim drugo. Ovakav Dinamo ne može napredovati ni milimetra.

Vrlo dobro prvo poluvrijeme

Prvih 45 minuta bilo je, u kontekstu Dinamove forme i problema u igri, vrlo dobro. Plavi su vodili 1:0 golom Monsefa Bakrara nakon sjajne akcije. Osim toga Dinamo nije imao velikih šansi, ali je pokazao mnogo dobrih tendencija u igri.

Presing je funkcionirao puno bolje, a po gubitku lopte ona se unutar par sekundi vraćala u Dinamov posjed. Nije bilo previše šansi, ali je Dinamo konačno u kontinuitetu dolazio u opasne zone. Beljo je kod gola poslužio kao savršen mamac za stopere iza čijih se leđa uvukao Bakrar. Općenito su Plavi dolazili visoko s puno više igrača nego inače.

Bennacer je igrao kao desna osmica nešto povučenije, što je imalo smisla jer je Bakrar ulazio u sredinu, a onda je mladi Noa Mikić bio taj koji je davao širinu uz aut-liniju. Na drugoj strani bilo je suprotno. Opet su se radile izolacije za Arbera Hoxhu, dok je Perez Vinlof pokazao da se sve bolje snalazi u ulozi u kojoj nakon pasa na krilo ulazi u sredinu.

U prvih 45 minuta Gorica je bila potpuno van ritma i djelovalo je kao da ne bi dala gol da se igralo još tri dana. Znakovito je da je tek u 45. minuti prvi put na susretu povezala posjed s barem pet dodavanja. Onda joj je Kovačević iz čistog mira odlučio povećati šanse.

Grozota i sramota od drugog dijela

Nije Kovačević prvi put u sezoni naredio ekipi da se povuče na poluvremenu, ali je tinjala nada da sada čak i on vidi koliko je to besmislen potez. Od 45. do 55. minute Gorica je u devet navrata imala posjed s barem pet dodavanja.

Momčad koja je bila prebrisana s terena u prvom dijelu. Dinamo se povukao u duboku zonsku obranu kao da vodi protiv Intera i čeka šansu da iz kontre riješi utakmicu. Da stvar bude gora, profil igrača na terenu bio je potpuno nekompatibilan takvoj ideji.

Na bokovima su bila dva mlada igrača kojima obrana nije forte. Na lijevom krilu bio je defenzivno nepouzdani Hoxha, a na suprotnoj strani Bakrar, koji je nestrpljiv, koji je sjajan u presingu i koji izlazi u pritisak čak i kad se ostatak ekipe povuče.

Gorica je bez većih problema preuzela posjed i preko bočnih pozicija dolazila do zadnje trećine terena. Dinamo se solidno branio i domaćin je imao tek jednu značajniju šansu, ali je dobio besplatan ulaz u zadnju trećinu terena i "milijun" centaršuteva koji su stavljali stopere Dinama pod veliki pritisak.

Dinamo Belupo

Takva igra i ideja puno su primjerenije nekim starim Kovačevićevim klubovima. Dinamo ne može ovako u kontinuitetu osvajati bodove niti doći do titule osim ako mu rivali još jednom ne budu grozni kao prošle sezone. Kovačević je danas od Dinama napravio Dinamo Belupo.

Povlačenje ekipe i ponovno vađenje Belje nakon 60 minuta djeluju kao potezi kojima moli otkaz jer je teško naći racionalno objašnjenje za iste. Rezultatski je situacija sjajna, puno bolja nego prije početka novog ciklusa kad je Dinamo zaostajao za Hajdukom tri boda.

No, ne postoji ama baš ništa što pokazuje da Kovačević uči iz svojih grešaka. Jedno je kad ekipa izgleda loše. Kad  momčad izgleda dobro, a trener ju svojim vođenjem utakmica ubije, to je sasvim nova dimenzija. Nije pretjerano čudno što je ekipa nervozna kada ih se tjera da čuče u bloku protiv Gorice ili Varaždina, i to negdje mora puknuti. Sve osim tri boda danas je bio težak promašaj za Dinamo.