NA POLJU u istočnoj Engleskoj otkriveni su dokazi o najranijem poznatom paljenju i kontroliranju vatre od strane ljudi, što predstavlja značajno otkriće koje, prema riječima arheologa, baca novo svjetlo na dramatičnu prekretnicu u ljudskoj povijesti, piše CNN.

Na nalazištu u Barnhamu, u Suffolku, otkrivena je pečena zemlja koja je formirala ognjište, kremene sjekire napukle od vrućine te dva fragmenta pirita - vrste kamena koji služi za stvaranje iskri. Ovi nalazi ukazuju na to da su rani ljudi, najvjerojatnije neandertalci, bili sposobni stvarati i održavati vatru.

"Nalazište staro 400.000 godina"

"Ovo je nalazište staro 400.000 godina gdje imamo najranije dokaze o stvaranju vatre, ne samo u Britaniji ili Europi, već zapravo bilo gdje drugdje u svijetu", rekao je na konferenciji za novinare Nick Ashton, kustos paleolitskih zbirki u Britanskom muzeju. Ashton je glavni autor studije o nalazištu Barnham, objavljene u srijedu u časopisu Nature.

"To je najuzbudljivije otkriće u mojoj 40-godišnjoj karijeri", dodao je.

Kada i gdje su ljudi počeli namjerno paliti vatru i kuhati hranu među najvećim su pitanjima koja već dugo zaokupljaju istraživače ljudskog podrijetla. Sposobnost stvaranja vatre omogućila bi ljudima koji su živjeli u Barnhamu da se griju, tjeraju divlje životinje i redovito kuhaju hranu, čineći je hranjivijom. Kontrola nad vatrom mogla je donijeti i praktične koristi, poput razvoja ljepila i drugih tehnologija, te pružiti središte za društvenu interakciju poput pripovijedanja.

"Mnogi su na ovo slutili, ali nije bilo dokaza"

Artefakti otkriveni na nalazištu stariji su 350.000 godina od prethodnih poznatih dokaza o stvaranju vatre, koji su potjecali s nalazišta u sjevernoj Francuskoj. Ashton je, međutim, napomenuo kako je malo vjerojatno da se sposobnost paljenja vatre prvi put pojavila upravo u Barnhamu.

"Mislim da su mnogi od nas slutili da je u Europi postojala redovita upotreba vatre prije oko 400.000 godina. Ali nismo imali dokaze", rekao je Ashton.

Utvrđivanje kako i kada su ljudi prvi put ovladali vatrom izazov je za arheologe. Dokazi o vatri rijetko opstaju - pepeo i ugljen lako odnese vjetar, a pečeni sedimenti mogu erodirati. Također je teško razlikovati prirodnu vatru od one koju su stvorili ljudi. Primjerice, dokazi o vatri postoje na nalazištima u Izraelu, Keniji i Južnoj Africi starima od 800.000 do više od milijun godina, no teško je isključiti mogućnost da se radilo o šumskim požarima.

Rani ljudi vjerojatno su počeli koristiti vatru uzrokovanu udarima groma, čuvajući žar neko vrijeme, ali to je bio nepredvidiv resurs. Nalazi iz Barnhama, međutim, sugeriraju da su njegovi stanovnici bili sposobni rutinski i namjerno paliti i koristiti vatru.

Ključni dokaz

Tim je analizirao pocrvenjeli sediment iz Barnhama i utvrdio da se njegova kemijska svojstva razlikuju od onih koja bi se očekivala kod prirodne vatre. Prisutnost ugljikovodika upućivala je na više temperature od fokusiranog gorenja drva, a ne od požara koji zahvaća cijeli krajolik. Mineralna promjena sedimenta također je sugerirala ponovljeno gorenje na istom mjestu.

Ipak, ključni dokaz bila su dva komada željeznog pirita, koji se može udarati o kremen kako bi se stvorile iskre za paljenje suhog materijala. Taj mineral nije prirodno dostupan u neposrednoj okolici, što sugerira da su rani ljudi razumjeli njegova svojstva i ciljano ga tražili, naveli su istraživači.

John McNabb, profesor paleolitske arheologije sa Sveučilišta u Southamptonu koji nije bio uključen u studiju, rekao je da je impresivan širok raspon analitičkih metoda primijenjenih na ovaj problem.

Nađene kremenske sjekire

"Vatra donosi mnoge koristi. Može biti oruđe za obranu. Može pomoći da vaša hrana bude hranjivija. Može produžiti dan i učiniti vaše radno vrijeme produktivnijim. Vatra može pomoći u povezivanju pojedinaca u društva", rekao je McNabb. "Ali ako je ne kontrolirate, onda ste i dalje prepušteni na milost i nemilost krajolika - sve njezine koristi mogu biti prolazne. Kontrolirajte vatru i počinjete kontrolirati svijet oko sebe."

Kremene sjekire potvrđuju prisutnost ljudi na nalazištu, iako kosti hominina nisu pronađene. Koautor studije Chris Stringer, voditelj istraživanja ljudske evolucije u Prirodoslovnom muzeju u Londonu, rekao je da je poznato da su rani neandertalci živjeli oko 130 kilometara dalje u Swanscombeu u istom razdoblju, što ih čini najvjerojatnijim kandidatima za stvaranje vatre. Vjerojatno su došli u Britaniju iz Europe, koja je u to vrijeme bila povezana kopnenim mostom.

"Jedan od zanimljivih aspekata sada je korištenje tehnika koje su pokazale stvaranje vatre u Barnhamu i vidjeti možemo li, ako detaljnije pogledamo druga nalazišta, pronaći istu stvar i na drugim nalazištima u Britaniji, u Europi, možda čak i šire", rekao je Stringer.